povraæanjem, bila je to prva reakcija nakon straha i stresa borbe. Pokuša izdržati, ali ga potom muènina ponovno zapoène gušiti. Imao je osjeæaj kao da u glavi ima zatvorenog šišmiša. Mekana i crna krila udarala su pred njegovim oèima i zamagljivala mu vid. Stisne oèi da bi se borio protiv mraka i pogleda prema dolje. Još je uvijek držao palac na slabinama, no, usprkos tome nikada nije vidio toliko krvi. Ruka mu je bila sva crvena do podlaktice, a jakna natopljena do lakta. Èak su i hlaèe izgledale blatnjave: ali bila je to krv, njegova krv. Na podu zrakoplova sakupljala se lokva poput želatine od ribizla na torti, dok je svježija krv tekla gore-dolje po zrakoplovu. Ispusti upravljaè na trenutak i nagne se prema naprijed, dok ga je sigurnosni pojas zadržavao i slobodnom rukom opipa leda u potrazi za ulaznom rupom drugog metka. Pronaðe je na èetiri centimetara od leðne moždine i tri iznad zdjeliène kosti. Nije bilo izlazne rupe, dakle, metak je još uvijek bio u tijelu i zasigurno je uzrokovao unutarnje krvarenje. Osjeæao je da ga nešto napinje u trbuhu, tvrðem nego inaèe, što mu je krv više punila želudac. Zrakoplov se nagne na jedno krilo tako da je Michael bio primoran ponovno dohvatiti upravljaè. Trebalo mu je podosta vremena da bi napravio taj jednostavni manevar. Prsti su ga pekli, kao da ih probada tisuæu igala i bilo mu je jako hladno. Njegove reakcije postajale su sve usporenije i svaki pokret, ma koliko malen, stajao ga je velikog napora. 124 Obala u plamenu No, usprkos tome, nije osjeæao bol, samo postupnu utrnulost koja se širila iz rane na leðima do koljena. Odmakne palac sa slabina da bi provjerio ranu na bedru i odmah šikne krv nalik nojevom peru. Odmah vrati prst na arteriju i ponovno se usredotoèi na let. Koliko mu je još bilo potrebno da stigne do Mort Homme? Pokuša izraèunati, ali i mozak mu je utrnuo. Devet minuta od Cantina, èinilo mu se. No, koliko je dugo veæ letio kroz oblake? Nije znao. Okrene ruku da bi pogledao na sat i primijeti da je poput djeteta morao brojiti podjelu kvadranata jedan po jedan. «Ne smijem prebrzo iziæi iz oblaka, èekat æe me», pomisli otežano, dok je gledao kvadrant sata u magli. «Vidim dvostruko», primijeti. Brzo podigne glavu i pogleda pred sebe. Srebreni oblaci prolazili su oko njega i osjeæao se kao da pada. Osjeti nagon da povuèe prema sebi upravljaè, ali njegova obuka mu je nalagala da pogleda kontrolnu ploèu i provjeri glicerin te zakljuèi da je još

uvijek letio ravno. Osjetila su ga zapoèinjala varati. «Centaine», reèe odjednom. «Koliko je sati? Stiæi æu kasno na vjenèanje.« Val panike odagna utrnulost i iza oèiju krila mraka snažno se pokrenu. «Obeæao sam joj, zakleo sam se!»

Pogleda na sat. «Èetiri sata i šest minuta. Nemoguæe!», pomisli užurbano. «Ovaj prokleti sat je u kvaru.» Ponovno se vraæao u stvarnost. SE5 proviri iz oblaka jer je stigao do prolaza. Michael si rukom zaštiti oèi od jarke svjetlosti, a potom se ogleda oko sebe. Pravac je bio toèan, letio je prema zraènoj bazi. Prepozna cestu, željeznièku prugu i polja u obliku zvijezde koja su se nalazila u sredini. «Još šest minuta leta», procijeni. Taj pogled na zemlju bio je dovoljan da se orijentira. Usidri se u mislima na zemlju i pogleda prema gore. Ugleda ih kako kruže poput kragulja oko žrtve èekajuæi da iziðe iz oblaka. I oni su ga odmah opazili i sada su letjeli prema njemu, raširenih krila: ali, Michael je ponovno ušao u oblake s druge strane prolaza. Vlažni pamuèni oblaci ponovno ga prekriju i sakriju od njihovih okrutnih pogleda. «Moram održati obeæanje», promrmlja. Wilbur Smith Sada kad više nije vidio tlo, opet nije bio siguran gdje se nalazi. Ponovno ga valovi besvijesti poljuljaju. Spusti se polako sa svojim SE5 i ponovno iziðe na svjetlost. Ispod njega se prostiralo dobro znano polje: veæ je odavna za sobom ostavio frontu, visoravni i rovove: pred njim se nalazila šuma poznata oblika, naselje s velikim zvonikom. Idilièan prizor i pun mira. «Centaine, dolazim kuæi», pomisli, i beskonaèna slabost zagospodari njime. Golema težina kao da ga je pritiskala u kabini. Podigne glavu uz užasan napor i opazi dvorac s ružièastim krovom. Bio je njegov svjetionik, privlaèio ga je, neodoljiv, i prednji dio zrakoplova gotovo je sam ciljao prema njegovoj strani. «Centaine», prošapæe. «Dolazim... èekaj me, dolazim.» I tama ga obuze, progutavši ga u beskonaènom tunelu. U ušima mu je odzvanjao šum poput valova. Iskoristivši posljednju snagu, promatrajuæi kraj tunela koji se zatvarao nad njim, potraži njeno drago lice i naæuli uho da zaèuje zvuk njenog dragog glasa iznad buke. «Centaine, gdje si? O, Bože, gdje si, ljubavi moja?» Centaine se nalazila pred ogledalom s teškim okvirom, izrezbarenim i pozlaæenim, i promatrala je vlastitu sliku razrogaèenim i ozbiljnim oèima. «Sutra æu biti gospoda Courteney», izjavi sveèano, «i nikada više Mademoiselle De Thiry. Nije li to izvanredno, Anna?»

Masirala si je sljepooènice. «Misliš li da æu se osjeæati drukèijom? Naravno, tako važan dogaðaj æe me gotovo sigurno promijeniti, na jedan ili drugi naèin. Neæu više biti ista, nakon toga.» «Probudi se, djevojèice!«, ukori je Anna.

«Imamo još puno posla. Nema vremena za maštanje.» Navuèe joj vjenèanicu preko glave, zatim je okrene da bi zavezala vrpce u struku. «Pitam se vidi li nas majka s visine, Anna. Zna li da nosim njenu vjenèanicu, je li sretna za mene?» 126 Obala u plamenu Anna promrmlja kleknuvši i provjerivši kako je padala. Centaine si namjesti starinsku i nježnu èipku te naæuli uši zaèuvši muški smijeh gostiju koji su èekali dolje u velikoj dvorani. «Tako sam sretna što je general mogao doæi. Zar nije lijep muškarac, Anna, kao Michael? Te oèi... jesi li ih primijetila?» Ponovno Anna promrmlja, ali ovoga puta jaèe i na trenutak, dok je razmišljala o generalu, ruke joj zadrhte. «Evo pravog muškarca«, rekla je samoj sebi ugledavši Seana Courtenevja kako silazi iz Rollsa i uspinje se stubama koje su vodile u dvoranu.

»Velièanstven je u odori sa svojim medaljama«, nastavi Centaine. «Kad Michael bude ostario, reæi æu mu da pusti bradu kao i stric. Daje izgledu...« Zaèuju ponovno gromki smijeh. «On i tata se lijepo slažu, zar ne, Anna. Poslušaj ih na trenutak!« «Nadajmo se da æe ostaviti malo konjaka i za ostale goste«, promrmlja Anna i podigne se, a potom se zaustavi s jednom rukom iza leda promatrajuæi vjenèanicu na Centaine. »Trebali smo na stol postaviti svijetloplavi servis iz Dresdena umjesto Sevresov. Više bi pristajao uz ruže.« «Morala si na to misliti juèer«, hitro joj odvrati Centaine. «Ne namjeravam ponovno zapoèeti ispoèetka.« Dvije žene su radile cijeli prethodni dan i gotovo cijelu noæ da bi pripremile veliku dvoranu koja je ostala zakljuèana otkako je posluga otišla. Zastori i draperija bili si prepuni prašine, a visoki strop prepun pauèina koje su prekrivale freske s mitološkim prizorima. Završile su brisanjem crvenih oèiju i neprekidno kišuæi, a potom su se dale na èišæenje srebrenine. Bila je sasvim crna i dobro su se namuèile dok su je oèistile. Zatim su se bacile na pranje i brisanje crveno-zlatnih tanjura iz Sevresovog servisa. Èak je i grof, iako se pokušao osloboditi poslova naglašavajuæi svoj slavni status veterana iz Sedana, bio primoran pomoæi. Konaèno je sve bilo spremno. Dvorana je bila predivna, parket i slike obrisani i ulašteni, tako da su blještali poput ogledala; nimfe, božice i životinje na stropu, oèišæeni od pauèina, ponovno su zapoèele trèati jedni za drugima smijuæi se, a izvanredna srebrenina blještila Wilbur Smith je dok su se prve ruže, procvale u Anninom stakleniku, sjajile poput dragog kamenja na svjetlosti svijeænjaka. «Trebale smo ispeæi više torta», reèe zabrinuto Anna. «Ovi vojnici jedu poput konja.» «Nisu vojnici, Anna, veæ piloti», ispravi ju Centaine, «i imamo dovoljno torta da nahranimo ne samo cijelu eskadrilu veæ i cijelu saveznièku vojsku.» Centaine naglo prekine. «Slušaj, Anna!» Anna ode do prozora i pogleda van. «Oni su!», izjavi. «Tako brzo!» Smeði kamion približavao se gnjeèeæi šljunak na puteljku, poput stare i nervozne usidjelice s visokim i uskim gumama. Na njemu svi èasnici koji nisu bili dežurni u eskadrili hrabrili su glasno vozaèa, pomoænika s lulom u ustima, i koji nije uspijevao držati ravno volan te je vozio krivudajuæi uz izraz straha na licu. «Jesi li zakljuèala smoènicu?, zapita zabrinuto Anna. «Ako to pleme pronaðe hranu prije nego što bude gotova da je iznesemo na stol...» Anna je izvršila pritisak na sve poznanice i prijateljice koje su ostale u mjestu i smoènica je bila prepuna hrane: bilo je tu paštete, svinjskog peèenja i predivnih terrines, torta od jabuke i šunke, svinjskog buta s tartufima, i još

mnoštvo ukusnih jela. «Nisu došli tako rano da bi jeli», reèe Centaine, približivši se Anni pored prozora. «Tata ima kljuèeve od podruma, on æe se pobrinuti za njih.» Njen je otac bio veæ na pola mramornog stubišta da bi ih doèekao.

Pomoænik zakoèi tako naglo da su dva èasnika na sjedalu poletjela prema naprijed. «Kažem», izjavi pomoænik uz olakšanje što je ponovno stajao na zemlji, «vi mora da ste dobar stari grof, zar ne? Mi smo avangarda, kako se kaže na francuskom? L'avant-garde, zar ne?» «Naravno!», reèe grof, dohvativši mu ruku. «Naši dragi saveznici! Dobrodošli!

Dobrodošli! Mogu li vas ponuditi èašicom neèega?» «Vidiš, Anna?», reèe Centaine osmjehujuæi se i okrenuvši ramena prozoru. Obala u plamenu «Nema razloga za brigu. Govore istim jezikom. Umiri se, hrana nije u opasnosti, bar zasad.» Uze vjenèani veo s kreveta i stavi ga na glavu, pogledavši se u ogledalo. «Mora biti najljepši dan u mom životu», prošapæe. «Ne smije se dogoditi ništa što bi mi ga pokvarilo.» «I ništa se neæe dogoditi, dijete moje», odvrati Anna pojavivši se iza leda i namještajuæi joj veo. «Bit æeš najljepša mlada. Šteta što nismo mogli pozvati plemstvo...«

«Dosta, Anna», reèe joj Centaine uljudno. «Nema kajanja! Sve je savršeno. Želim vjenèanje ovakvo kakvo jest i ni na koji drugi naèin.» Lagano nagne glavu. «Anna!» Ona živne. «§to je?» «Zar ne èuješ? To je on!» Pobjegne s mjesta pred ogledalom. «To je Michael! Dolazi k meni!» Potrèi do prozora, nesposobna da se suzdrži, zapoène skakati gore-dolje, plešuæi poput djevojèice pred izlogom trgovine igraèaka. «Èuješ li? Dolazi s ove strane!« Prepoznala je zvuk motora žutog zrakoplova koji je èula toliko puta. «Ne vidim ga», reèe Anna, izoštrivši pogled, gledajuæi u smjeru oblaka, iza nje. «Vjerojatno leti jako nisko», nastavi Centaine. «Da! Da! Evo ga! Tamo dolje, iznad šume.» «Sada ga vidim. Želi sletjeti u voænjak?» «Ne, ne s ovim vjetrom. Dolazi ravno prema dvorcu.» «Je li to on? Jesi li sigurna?»

«Naravno da jesam. Zar ne vidiš boju? To je mon petit june...» I ostali su èuli zrakoplov koji se približavao. Zaèuju se glasovi ispod prozora i nekoliko uzvanika se okupi na terasi. Predvodio ih je Sean Courtenev u visokoj odori britanskog generala, pored grofa još sjajniji u plavo-zlatnoj odori kapetana konjaništva iz doba Napoleona III. Svi su imali èašu u ruci i veselo su se šalili naglas. «Da, to je baš Michael», netko je viknuo. «Kladim se da æe preletjeti sasvim nisko iznad krova. Vidjet æete!» «Radi poèasni krug i u pravu je, uzevši u obzir što æe dobiti!« Wilbur Smith Centaine se takoðer nasmije zajedno s njima plješæuæi rukama, dok se žuti zrakoplov približavao. Zatim zastane, zabrinuta, na pola pljeska. «Anna!», uzvikne. «Nešto nije u redu!» Zrakoplov je sada bio dovoljno blizu i bilo je oèito da je teško letio. Stalno je klizio na bok, na nekoliko metara od vrha drveæa, opasno. «Što to radi?» Glasovi na terasi su se promijenili. »Pobogu, nalazi se u poteškoæama. Mislim da...» SE5 skrene neprirodno ulijevo, otkrivši trup i razorena krila. Izgledao je poput ostatka ribe koju su morski psi rastrgali. «Prepun je pogodaka!», uzvikne jedan pilot.

«Da.» SE5 se odluèno spusti gotovo se sudarivši s drveæem. »Pokušava sletjeti!« Nekoliko pilota potrèi prema travnjaku ispred terase, mašuæi užurbano prema ošteæenom zrakoplovu. «Ovamo, Michael!» «Drži ga gore,

prijatelju!« «Pazi! Daj gas, daj gas!» :\ Uzvikivali su savjete, dok se zrakoplov spuštao prema travnjaku. «Michael!», uzdahne Centaine, stišæuæi èipku na vjenèanici. «Dodi k meni, Michael!» Morao je preæi još posljednji niz stabala, stoljetnih bukava koje su se tek okitile, na kraju travnjaka ispred dvorca. Žuti SE5 nestane iza njihovih iskrivljenih grana, dok je motor kašljucao. «Podigni ga, Michael!» «Drži ga gore, pobogu!» Svi su uzvikivali, a Centaine se pridruži zboru. «Molim te, Michael, preleti stabla. Doði k meni, ljubavi moja, dodi!» Motor Viper ponovno zareži i ugledaju golemi zrakoplov kako se ponovno podiže poput fazana. «Uspjet æe.» Prednji dio zrakoplova držao se previsoko, i svi to primijete. Izgledalo je kao da se želi oteti golim granama koje su ga htjele dohvatiti poput pandža èudovišta. Odmah zatim ponovno se spusti. Obala u plamenu »Prošao je!», uzvikne jedan od pilota. Ali, jedan kotaè se zakvaèi za golemu iskrivljenu granu i zrakoplov se zatrese u zraku, a potom padne. Padne na mekano tlo na rubu travnjaka, raspršivši elisu u tisuæu komadiæa. Jasno se zaèuje popuštanje drvene konstrukcije koja se lomila.

Zrakoplov se sruši, spljoštivši se poput leptira sa žutim krilima slijepljenim za razoreni trup... i Centaine ugleda Michaela. Bio je sav krvav èak i po licu, glava mu je visjela iz kabine zajedno s torzom koje je pridržavao sigurnosni pojas. Izgledao je poput obješenog. Njegovi prijatelji piloti veæ su trèali travnjakom. Centaine je vidjela kako je general odbacio èašu i šepajuæi skoèio s terase, te prešao, usprkos fizièkoj mani, mladiæe u trku. Prvi su gotovo dostigli zrakoplov kad ga je naglo, poput èarolije, obavio plamen. Vatra je plamtjela prema gore u užasnom huku, a plameni jezici bili su obrubljeni gustim crnim dimom. Prijatelji koji su ga namjeravali spasiti zaustave se naglo zaštitivši si lice rukama. Sean Courtenev ih preskoèi i baci se u plamene jezike, ne mareæi za njihove ugrize: no, èetiri pilota se bace prema njemu i zaustave ga, povukavši ga natrag. Sean se ritao poput zvijeri, tako da su se morali umiješati još trojica kako bi ga zadržali. Sean je urlao, zavijao, nepovezano, poput bivola mužjaka u klopci, pokušavši usprkos vatri dohvatiti tijelo muškarca zatvorenog u kabini žutog zrakoplova. Zatim, odjednom, general se umiri i prestane se ritati. Da ga drugi nisu zadržali, pao bi na koljena. Ruke mu padnu nepomièno uz bokove, dok je i dalje promatrao zid plamena. Prije mnogo godina, za vrijeme jednog puta u Englesku, Centaineje s užasom promatrala èetvero djece, sinove jednog plemiæa koji ih je ugostio, kako pale lik poznatoga engleskog ubojice Guyja Fawkesa na lomaèi koju su oni osobno pripremili u vrtu. Lik je bio napravljen s puno pažnje i kad ga je vatra obavila, pocrnio je i iskrivio se tresuæi se na zaista impresivan naèin. Tjednima se nakon toga taj prizor vraæao u njene noæne more. I sada, dok je promatrala prizor s prozora na prvom katu dvorca, zaèuje da je netko pored nje vrisnuo. Pomisli da je to morala biti Anna. Bio je to vrisak užasa od kojeg se zapoène tresti, kao što se trese šaš na vjetru. i VVilbur Smith Stara se noæna mora vratila. Nije uspijevala odmaknuti pogled dok je tijelo gorjelo, muèeno grèevima, koji su postajali sve sporiji u velikoj vrelini vatre. Krikovi su joj ispunili glavu i oglušili je. Tek nakon nekog vremena primijeti da nije Anna vrištala, veæ ona sama. Dok su ti oèajnièki krikovi izlazili iz nje, osjeæala je kao da je grebe u prsima, poput komada stakla koje se raspuklo u grlu. Osjeti snažne Annine ruke kako je podižu i udaljavaju s prozora. Borila se protiv njih svom svojom snagom, ritajuæi se, ali Anna je bila previše snažna za nju. Položi je na krevet i èvrsto stisne njeno lice golemim, mekanim grudima, prigušivši te oèajnièke krikove. Kad se Centaine konaèno umirila, zapoène je milovati po kosi, ljuljajuæi je u naruèju i tješeæi nježnim rijeèima kao onda kad je bila mala. Pokopali su Michaela na groblju Mort Homme, u porodiènoj grobnici De Thirvjevih. Pokopali su ga te iste veèeri na svjetlosti svjetiljaka.

Njegovi prijatelji piloti iskopali su raku, a sveæenik koji ih je trebao vjenèati, držao je pogreb. «Ja sam uskrsnuæe i život, reèe Gospodin...» Centaine je bila u oèevom naruèju, licem pokrivenim velom od crne èipke. Anna ju je pridržavala s druge strane. Centaine nije plakala. Nakon krikova, nije više bilo plaèa. Osjeæala se kao da joj je duša osušena i sagorjela u tom plamenu postavši poput pustinje. »Zaboravite na grijehe i uvrede moje mladosti...« Rijeèi su joj zvuèile tako daleko, kao da dolaze s druge strane zida. «Michael nije griješio«, reèe u sebi Centaine. «Nikoga nije uvrijedio. Bio je mlad, da, jako mlad, Gospodine. Zašto je morao umrijeti?» Sean Courtenev je stajao nasuprot nje, s druge strane na brzinu iskopane rake. Korak iza njega stajao je Sangane, sluga i vozaè Zulu. Centaine nije nikada ranije vidjela crnca da plaèe. Suze su se sjajile na njegovu baršunastom licu poput kapi rose koje klize s latica tamnoga cvijeta. Obala u plamenu «Tko je roðen od žene, ima kratak život, pun boli...» Centaine pogleda u duboko iskopanoj raki u blatu drveni kovèeg koji su na brzinu napravili što su bolje mogli u radionici eskadrile i pomisli: «Michael nije unutra. Ništa nije istina. Sanjam: to je noæna mora. Ubrzo æu se probuditi i Michael æe se vratiti, a ja æu ga èekati na vrhu brežuljka na mome konju.« Grubi zvuk je ponovno vrati u stvarnost. General je napravio korak naprijed i lopatom koju mu je pružio mladi pilot bacio malo zemlje na mrtvaèki kovèeg. Kamenèiæi i grumeni zemlje poskoèe na poklopcu i Centaine skrene pogled da ne gleda. «Ti nisi tu dolje, Michael», prošapæe iza crnoga vela. «To nije tvoje mjesto. Za mene æeš uvijek biti nebesko biæe. Za mene æeš uvijek biti gore u plavetnilu...« A potom reèe: «Au revoir, Michael, do viðenja, ljubavi moja. Svaki put kad budem pogledala u nebo, pomislit æu na tebe.» Centaine je sjedila ispod prozora. Kad je na leða položila bijeli veo od vjenèanice, Anna je otvorila usta da bi se pobunila, ali potom joj ne reèe ništa. Sjela je na krevet pored nje. Nisu govorile. Èule su muškarce u dvorani, dolje. Netko je nešto prije odsvirao Chopinov posmrtni marš, a ostali su pjevali i držali tempo. Instinktivno Centaine shvati da se radilo o posljednjem zbogom eskadrile jednome od njih, no, uopæe je to nije dirnulo. Kasnije je èula njihove glasove koji su postali grubi, tipièno za nekoga tko je pio. Opijali su se i ona je znala da je to dio rituala. Potom zaèuje smijeh pijanih muškaraca, uz tragièan odjek: zatim ponovno pjesmu. Sve to joj nije ništa znaèilo. Ostala je suhih trepavica pored svijeænjaka promatrajuæi bljeskove topništva na obzoru i slušajuæi zvukove rata. «Moraš na spavanje, dijete moje», reèe joj u jednom trenutku Anna, nježna poput majke, ali Centaine zanijeèe glavom i Anna se ne pobuni. Umjesto toga, spustila se u kuhinju po nešto za jelo, i èašu vina. Sada je netaknuta hrana bila na stoliæu pored Cenatineinog lakta. Wilbur Smith «Ne, Anna», reèe joj. «Nisam više dijete. Taj dio mene umro je danas s Michaelom. Ne zovi me nikad više tako.» «Obeæavam ti.» Centaine se okrene ponovno prema prozoru. Sat na zvoniku otkucao je dva sata i nešto kasnije zaèuje pilote eskadrile da odlaze. Neki su bili pijani te su ih drugi morali pridržavati i bacati ih u kamion poput vreæa punih kukuruza. Zatim kamion ode. Zaèuje kucanje na vratima i Anna ustane s kreveta i otvori vrata. «Je li budna?»

«Da», odgovori Anna «Mogu li razgovarati s njom?» «Udite slobodno.« Sean Courtenev ude i približi se stolcu na kojemu je sjedila Centaine. Ona osjeti miris konjaka, ali on je stajao sigurno na nogama, poput granitne stijene, a njegov je glas bio tih i kontroliran. Usprkos tome, ona oæuti da je medu njima postojao zid koji je obuzdavao njegovu bol. «Sada moram otiæi, draga moja», reèe joj na afrikansu i ona ustane, ispustivši iz ruke pokrivaè koji joj je Anna položila na koljena. S vjenèanim velom na ramenima zaustavi se pred njim i pogleda ga u oèi. «Vi ste bili njegov otac», reèe mu i njegova samokontrola se poljulja. Morao se nasloniti s rukom na stoliæ zagledavši se u nju razrogaèenih oèiju. «Kako znate?», prošapæe i sada je Centaine vidjela bol ocrtanu na njegovu licu. Dozvoli i svojoj da se pokaže i brižne u plaè, jecajuæi i tresuæi ramenima. General raširi ruke i èvrsto je stisne uz sebe. Nisu govorili dugo vremena, a potom se jecaji stišaju i konaèno sasvim prestanu. Zatim Sean reèe: «Uvijek æeš biti Michae-lova supruga za mene, poput kæeri. Budem li ti potreban, nije važno gdje i kada, moraš mi samo javiti.» Ona brzo klimne glavom, trepnuvši kapcima, a potom se povuèe korak unatrag u generalovu zagrljaju. «Ti si jaka i hrabra», reèe joj Sean. «Opazio sam to od prvog trenutka kad sam te ugledao. Ti æeš izdržati.» Okrene se i iziðe šepajuæi iz sobe.

Nešto kasnije zaèuje zvuk Rollsa koji je gnjeèio šljunak puteljka. Obala u plamenu U zoru Centaine se u sedlu svoga konja Nuage nalazila na vrhu brežuljka i kad je eskadrila uzletjela u jutarnju izvidnicu podigne se na stremenima i pozdravi ih mašuæi im rukom. Maleni Amerikanac kojeg je Michael zvao Hank letio je na èelu i pozdravi je zatresavši krilima. Ona se osmjehne i mahne mu rukom, dok su joj niz obraze tekle suze koje su na jutarnjem vjetru pekle poput leda. Tog jutra, s Annom, zatvore dvoranu, pokriju namještaj platnom i spreme servis i srebreninu. Jeli su samo njih troje u kuhinji, ostatke od prethodne veèeri. Iako je Centaine bila blijeda s tamnim borama ispod oèiju, i iako je razgovarala mirno o stvarima koje je morala obaviti popodne, gotovo ne dodirne hranu. Grof i Anna promatrali su je kriomice, nesigurni na koji su naèin trebali shvatiti tu neprirodnu mirnoæu. Na kraju jela grof se više nije uspio suzdržati. «Osjeæaš li se dobro, malena moja?» «General kaže da æu ja izdržati», odgovori. «Želim dokazati da je u pravu.» Ustane od stola. «Vratit æu se i pomoæi ti za sat vremena, Anna.» Ponese buket ruža koje je uzela iz dvorane i krene prema konjušnici. Tjerala je Nuage do kraja puteljka, na cestu kojom su marširali redovi vojnika, nagnuti pod težinom njihovih torba, koji su joj se osmjehivali pozdravljajuæi je rukom. Odzdravi im i nastavi dalje, dok su je oni pogledom slijedili. Priveže Nuage na vrata groblja pored crkve i rukama punim cvijeæa ode do obiteljske grobnice De Thirvjevih, iznad koje su se širile grane velike tise. Svježe okopana zemlja izgledala je poput Annine lijene, ali bila je manje èetvrtasta i manje ureðena. Centaine ode po lopatu u spremište i baci se na posao. Na kraju poreda ruže i napravi nekoliko koraka unatrag. «Evo, uèinjeno«, reèe zadovoljno. «Ovako je puno bolje. Èim pronaðem zidara, postavit æu ti nadgrobni spomenik, Michael, vratit æu se sutra i donijeti ti svježe cvijeæe.» Wilbur Smith Tog popodneva obavljala je poslove s Annom ne podigavši pogled ni trenutak i ne odmorivši se uopæe, prekinula je s poslom tek nešto prije zalaska sunca da bi osedlala konja i otišla na brežuljak èekajuæi zrakoplove koji su se vraæali sa sjevera. Te veèeri nedostajala su još dvojica i njena bol se poveæa. Nakon veèere ode u krevet èim je završila s pranjem tanjura zajedno s Annom. Znala je da je izmorena i jako joj se spavalo: ali, bol koju je cijeli dan uspijevala kontrolirati, sada je napadne i morala je zariti lice u jastuk i plakati. No, usprkos tome, Anna ju je svejedno èula, jer je naæulila uši. Došla je sa svjetiljkom u ruci, u spavaæici i s noænom kapicom. Ugasi svjetiljku i klizne u krevet s Centaine, uze je u naruèje i utješi majèinim šapatom sve dok nije zaspala. U zoru je Centaine ponovno bila na brežuljku, i tako su prošli dani i tjedni, poèevši se osjeæati u klopci jednolike svakodnevnice. Bilo je malo razlièitosti u toj rutini: nekoliko novih SE5 u eskadrili, još uvijek obojenih sivom tvornièkom bojom, kojima su upravljali piloti novaci i koji su to svakim pokretom i otkrivali, što je Centaine osobno vidjela. Broj zrakoplova sa sjajnim bojama koje je dobro poznavala smanjivao se nakon svakoga ponovnog slijetanja. Kolone ljudi i topova na glavnoj cesti, što su prolazile ispod dvorca, postajale su sve gušæe iz dana u dan, stvarajuæi atmosferu napetosti i uzbune koja je svih zarazila. «Sada je svaki dan dobar da zapoène napad. Vidjet æete da sam u pravu», govorio je stalno grof. Konaèno, jednog jutra, maleni amerièki pilot napravi prekret nakon što je preletio Centaine na brežuljku i vrati se natrag: nagne se nad kabinu i baci nešto na tlo. Bio je to maleni paketiæ vezan sjajnom vrpcom koji padne ispod vrha brežuljka.

Centaine podbode Nuage i zapoène se spuštati te pronaðe paketiæ zapetljan u grmlju na dnu. Oslobodi ga od trnja i kad se Hank vratio da vidi, podigne ga iznad glave da bi mu pokazala da ga je pronašla. Pilot je pozdravi mašuæi rukom i ponovno nestane u visini. U samoæi svoje sobe Centaine otvori paketiæ. Sadržavao je znaèku eskadrile - raširena krila

- i medalju u kutiji od crvene kože. Uze u ruku svilenu vrpcu i podigne srebreni križ. Iza je bilo ugravirani Obala u plamenu Michaelovo ime i èin, te datum. Treæi predmet, u omotnici, bila je fotografija. U pozadini su se vidjeli zrakoplovi poredani u polukrug u zraènoj bazi Bertangles, a ispred njih u sveèanom stavu skupina pilota eskadrile.

Andrew, ludi Škot, pored Michaela: sezao mu je jedva do ramena. Michael je imao kapu okrenutu unatrag i ruke u džepovima. Bio je tako sretan i zadovoljan da se Centaine gotovo ugušila od boli. Položi fotografiju u isti srebreni okvir njene majke i stavi je na noæni ormariæ. Medalja i krila završe u škrinjici s ostalim draguljima i blagom. Svako popodne Centaine je provodila sat vremena na groblju. Na grob je poredala crvene opeke koje je pronašla u spremištu za alat. «Samo dok ne naðem zidara, Michael», objašnjavala mu je radeæi nagnuta nad grobom. Zatim je brala sve poljsko cvijeæe koje bi pronašla na livadama i u šumi i donosila mu ga. Svake veèeri slušala je Aidu na gramofonu ostavši sjediti i promatrati atlas. Prouèavala je Afriku, taj kontinent u obliku konjske glave, i golemi prostor obojen u crveno koji je predstavljao britansku koloniju. Ilije naglas èitala engleske knjige, Kiplinga, Bernarda Shawa, koje je pronašla u staroj biblioteci svoje majke, dok je grof pažljivo slušao i ispravljao njene greške u izgovoru. Nitko nije nikada spominjao Michaela, ali svi su mislili na njega neprekidno. Izgledalo je da èini dio atlasa, engleskih knjiga, pobjednièkih nota Aide. Kad je Centaine pak bila sigurna da je mrtva umorna, poljubila bi oca i otišla u sobu. No, usprkos tome, èim bi ugasila svijeæu, bol ju je napadala, i nakon nekoliko trenutaka, Anna bi ulazila u sobu i uzela je u naruèje te je sve zapoèinjalo ispoèetka. Grof je bio taj koji je prekinuo tu rutinu. Jedne noæi zakuca na vrata Centaineine sobe, probudivši je u tim mraènim satima u kojima je energija osoba na minimumu. «Što je?», promrmlja Anna još uvijek napola u snu. «Dodite!», uzvikne grof. »Doðite vidjeti!» U kuænoj haljini odjevenoj na brzinu iznad spavaæica, dvije žene slijedile su ga prema kuhinji, a potom vani u dvorište. Tu se zaustave i zapoènu promatrati nebo na istoku, puni èuðenja. Nije bilo mjeseca, a ipak sjajilo se jarkonaranèastom bojom, kao da je negdje na obzoru vulkan otvorio peæi bogova. Wilbur Smith «Osluhnite!», zapovjedi grof. Naæule uši na šapatu noænog povjetarca, i èinilo im se kao da se zemlja trese pod njihovim nogama. »Zapoèelo je», reèe grof, i tek tada shvate da se radilo o bombardiranju topništva koje je otvaralo veliku proljetnu saveznièku ofanzivu na zapadnoj fronti. Proveli su cijelu noæ budni, u kuhinji, ispijajuæi šalice crne kave i s vremena na vrijeme bi ustali i pogledali nebo u plamenu kao da se radi o prirodnom, rijetkom fenomenu. Grof je uzbuðeno opisivao što se dogaðalo u tom trenutku u neprijateljskim rovovima. «To æe bombardiranje uništiti rovove i Švabo æe biti uništen. Nitko na svijetu ne može izdržati takvo bombardiranje.« Tisuæe i tisuæe topova ispaljivali su granate na mali komadiæ zemlje i sedam dana i sedam noæi nisu prestajali. Diluvij željeza i vatre koji se sruèio na njemaèke linije, izbrisa rovove i skloništa, oruæi više puta tlo. Grof je bio obuzet patriotskim i borbenim žarom. «Živite u srcu Povijesti. Svjedoci ste jedne od velikih borba stoljeæa...»

Ali, za Annu i Centaine, sedam dana i sedam noæi bilo je malo previše. Nakon prvog trenutka èuðenja, ponovno ih obuze apatija i nezanimanje. Nastavile su s uobièajenim životom u dvorcu, ne mareæi za bombardiranja u daljini, a noæu su uspijevale spavati usprkos pirotehnièkom spektaklu i neprekidnim grofovim pozivima «doðite vidjeti!» Sve dok osmog jutra, kad su doruèkovali, i one ne opaze promjenu u intenzitetu topnièkih granata. «Slušajte! Zar ne èujete? Zapoèelo je opkoljavanje!« Saveznièko topništvo produžavalo je paljbu, stvorivši pokretnu barijeru eksplozija s visokim potencijalom koji niti jedno ljudsko biæe nije u stanju preæi: niti napredovati, a niti se povuæi. «Naši dobri saveznici bit æe sada spremni za krajnji napad...» U prednjim britanskim rovovima vojnici su èekali u skrovištima. Svi su bili u borbenoj odori: s torbom, puškom, bombama i plinskom maskom, svatko je imao na sebi oko trideset kilograma. Obala u plamenu Tutanj eksplozija topnièkih granata se udaljavao od njih, ostavivši ih ošamuæene i s ušima koje su im zujile. Rovovima su odjekivali zvižduci voda postrojba: na taj znak vojnici se zapoènu tiskati na ljestvama da bi se bacili u napad. Zatim, poput armade u odorama kaki boje onih samoubojica poznatih pod imenom lemmings, iziðu iz rovova, na otvoreno, ogledavajuæi se oko sebe preneraženi. Nalazili su se usred krajolika obasjanog mjeseèinom. Tlo je bilo toliko izmuèeno bombama da nije ostalo ni jedno drvce, grm ili malo trave. Samo razorena debla virila su iz žuækastog tla. Nad tom izmuèenom zemljom lebdjela je žuta maglica. «U napad!» Uzvik je odjekivao cijelom frontom. Ponovno se zaèuje zvižduk i horda umiruæih baci se prema naprijed. Dugaèkim puškama Lee-Enfeld i zapaljenim bajunetama, utonuvši do koljena u mekano blato, spotaknuvši se padali su u kratere granata i izvlaèili se jedvice, s ogranièenim vidokrugom na desetak metara zbog korozivnog dima bomba, vojnici u prvim redovima napredovali su, iskrivljeni i nesigurni na nogama. Iz neprijateljskih rovova nije bilo nikakvih znakova. Zaštitni zidovi od zemlje bili su poravnani i izbrisani. Iznad glava i dalje su fijukali projektili, a granatiranje se nastavilo: s vremena na vrijeme netko od njih bi pao i medu njima. «Zatvorite u sredini!», zaèuo se uzvik jednog èasnika. Amorfni ljudski obrisi u odorama kaki boje ispune praznine koje su uzrokovale prijateljske granate u gustim redovima pješaštva.

«Poravnajte se i pokrivajte!« Zapovijedi su bile prigušene zvukom prasaka. Zatim opaze metalni bljesak. Radilo se o niskoj prepreci od bodljikave žice u obliku slova V. Njemaèki strijelci su ih èekali sedam dana i sedam noæi. Dok je britanska vojska napredovala, oni su se vratili iz rovova u zemlji i poredali oružje na blatnjavom rubu poluuništenih rovova. Mitraljezi Maxim bili su opremljeni olovnim oklopom koji je štitio strijelce od pušaka pješaštva. Tronošci mitraljeza bili su blizu jedan drugoga duž linije njemaèkih rovova, a rubovi oklopa jednog preklapali su se s rubovima oklopa susjednog mitraljeza. Wilbur Smith Britansko pješaštvo napredovalo je prema zidu mitraljeza. Vojnici u prvim redovima, vidjevši mitraljeze, zapoènu trèati vièuæi, namjeravajuæi ih osvojiti, ali se zaglave u bodljikavu žicu. Rekli su im da æe topništvo granatiranjem uništiti prepreke od bodljikave žice. No, to nije bila istina. Eksploziv velike jaèine nije mogao ništa protiv bodljikave žice, koju je uspio samo saviti i zamrsiti u još neprohodniju barijeru. I dok se prvi red pješaštva ritao u toj zamci, njemaèki mitraljezi Maxim rigali su vatru na njih. Mitraljezi Maxim ispaljivali su petsto hitaca u minuti. Bili su na glasu kao najizdržljiviji i najpouzdaniji, ikada napravljeni mitraljezi, a tog dana moglo im se pripisati i visoko ubilaèko djelovanje. Britansko pješaštvo koje je nailazilo na valove i pokušavalo zadržati formaciju od po èetiri vojnika, bilo je idealna žrtva za Maxim mitraljeze. Vatrene oštrice kosile su ljude s prednje i sa stražnje strane, izazvavši najgore krvoproliæe svih vremena u povijesti vojnih borba. Gubitci su mogli biti i veæi da pješaštvo koje je prvo palo pod metcima mitraljeza, nije imalo dovoljno zdravog razuma da odsjeèe žicu.

Umjesto te slijepe mase koja je nastojala prodrijeti, pokušaju se probiti u skupinama ili jedan po jedan, klizeæi u blatu, ali i ova taktika se slomi pred zidom mitraljeza. Ugušivši na samom poèetku, uz velike ljudske gubitke, još jednu veliku saveznièku ofanzivu na zapadnoj fronti, njemaèke snage koje su osvojile brežuljke pred Mort Homme prijeðu oduševljeno u protunapad. Centaine postupno shvati da je taj daleki pokolj završio, zamijenjen èudnim mirom. «Što se dogodilo, tata?» »Britanske snage su osvojile njemaèko topništvo», objasni joj uzbuðeno grof. «Mislim da bih mogao uzjahati konja i pogledati borbeno polje. Želim biti svjedok tog povijesnog preokreta... «Neæeš napraviti takvu ludost», reèe grubo Anna. «Ti ne shvaæaš, ženo: dok mi tu èavrljamo, saveznici razbijaju neprijateljske redove...» «Shvaæam samo da treba dati sijeno kravi i oèistiti štalu.» Obala u plamenu «Da, dok se oko nas odvija Povijest», reèe grof i spusti se u podrum da bi se pobrinuo za životinje. Zatim se ponovno zaèuju topovi, puno bliže, i stakla na prozorima se zatresu. Grof se ponovno vrati gore i ode u dvorište. «Što se dogaða, tata?» «Zadnji trzaji njemaèke vojske», objasni joj grof, «posljednji udisaji diva koji umire. No, ne brini se, mala moja, ubrzo æe Englezi osvojiti njemaèko topništvo.

Nemaš se èega bojati.« Tutanj topova postajao je sve jaèi, popraæen britanskim koji je ciljao na razaranje njemaèkih redova koji su napredovali u kontraofanzivi. «Po zvuku mi se èini isto kao i prošlog ljeta», reèe Centaine, pogledavši prema brežuljcima s prozora, dok su je loše slutnje muèile. Brežuljci su se pušili od granata. «Moramo uèiniti sve što je u našoj moæi za njih», reèe Centaine Anni. «Ne, moramo misliti na nas», pobuni se Anna. «Trebamo živjeti i ne možemo...» «Brzo, Anna, samo gubimo vrijeme.« Zbog Centaineine upornosti spreme èetiri golema lonca juhe od repe, krumpira i graška, u koju ubace i kosti pršuta. Teško opustoše rezerve brašna da bi ispekle kruh koji su natovarile u taèke i prevozile vojnicima koji su se kretali cestom. Centaine se dobro sjeæala borba prošlog ljeta, ali ovo što je vidjela nadmašivalo je svaku maštu. Cesta je bila prepuna, plima rata ju je preplavila od jedne strane do druge, kreæuæi se u oba pravca, zastajkujuæi, a potom ponovno krenuvši. S brežuljaka su se spuštali vojnici, koji su preživjeli borbu: teški ranjenici, okrvavljeni, osakaæeni i prepuni modrica, natiskivali su se na prepunim ambulantnim vozilima koja su se kretala brzinom ljudskog koraka ili su šepali oslanjajuæi se na improvizirane štake, ili pridržavajuæi se za rame jaèih prijatelja, ili pak držeæi se za kamione, koji su se kretali blatnjavom cestom. Iz suprotnog smjera marširale su prièuve i pojaèanja koji su odlazili u obranu pozicija koje su Nijemci napali na brežuljcima. Bili Wilbur Smith su to dugaèki redovi veæ premorenih vojnika, iskrivljenih pod težinom torba, koji nisu imali ni hrabrosti pogledati rijeku koja je protjecala u suprotnom smjeru, i kojoj æe možda i sami ubrzo pripadati. Vukli su se naprijed gledajuæi u cipele, zaustavljajuæi se kad bi došlo do zaèepljenja, i èekajuæi strpljivo da ponovno krenu. Nakon poèetnog šoka Centaine pomogne Anni u guranju kolica uz rub ceste. Zatim, dok je Anna punila vojnièke zdjelice gustom juhom, ona ih je dijelila, uz komad svježeg kruha ranjenim i izmorenim vojnicima koji su se spuštali teturajuæi cestom. Hrana koju su pripremile bila je dovoljna samo da osvježi jednog vojnika na stotinu. Oni koje je Centaine izabirala da ih okrijepi juhom, procijenivši ih najiscrpljenijima, ispijali su juhu i gutali kruh u jednom jedinom zalogaju. «Hvala, blagoslovio te Bog», mrmljali su a potom nastavili teturajuæi marš. «Pogledaj im oèi, Anna», prošapæe Centaine. «Veæ su vidjeli drugi svijet.» «Dosta je s tim glupostima, ili æe te ponovno uhvatiti noæne more», korila ju je Anna. «Ne postoje noæne more gore od ovog», odvrati Centaine. »Pogledaj onog tamo!» Komadi granate iskopali su mu oèi i sada su mu praznine bile prekrivene krvavim krpama. Slijedio je drugog vojnika kojemu su obje ruke bile osakaæene. Slijepac mu se hvatao za pojas i gotovo bi ga srušio kad bi se poskliznuo na blato ceste. Centaine ih povede izvan struje i približi zdjelu ustima vojnika bez ruku. «Dobra si ti djevojka», prošapæe joj. «Imaš li cigaretu?» «Žao mi je...» Zanijeèe glavom i zapoène popravljati zavoje slijepcu koji ga je slijedio. Pogled joj se zaustavi na onom što se nalazilo iznad praznina i gotovo padne u nesvijest od užasa. «Imaš glas poput mlade i lijepe djevojke...» Slijepac je imao otprilike isto godina kao i Michael, i bio je smedokos i guste kose poput njega, ali prepun zgrušane i suhe krvi. «Da, Fred, lijepa je djevojka.» Prijatelj mu pomogne ustati. Obala u plamenu «Bolje je da sada krenemo naprijed, gospoðice. «Što se gore dogada?» «Pakao na zemlji, to se dogada.» «Fronta æe izdržati?» «To nitko ne zna, gospoðice«, i dvojica krenu dalje, progutani u struji te jadne rijeke. Juha i kruh su brzo nestali i dvije žene ponovno vrate kolica u dvorac da se opet opskrbe. Prisjetivši se molbe ranjenog vojnika, Centaine uze gotovo sav oèev duhan iz sobe u kojoj je držao puške tako da je mogla ponuditi i tu malu utjehu onome koji je to tražio, bar za neko vrijeme. «Možemo uèiniti tako malo», žalila se. «Ali, to je sve što možemo uèiniti, razjasni Anna. «Nema smisla muèiti se zbog nemoguæeg.« Radile su do mraka, a i kasnije, na slaboj svjetlosti svjetiljke, dok je rijeka ranjenika i dalje protjecala, štoviše, izgledalo je kao da postaje sve veæa i veæa. Njihova blijeda i okrvavljena lica plesala su pred umornim Centaineinim oèima na svjetlosti svjetiljke, ne razlikujuæi više jedno od drugog, i nekoliko rijeèi ohrabrenja koje je djevojka mrmljala svima zapoènu zvuèiti stereotipno i u njenim vlastitim ušima. Na kraju, nešto nakon ponoæi, Anna je uspije vratiti u dvorac. Te noæi spavale su zagrljene, odjevene u blatnjavu i okrvavljenu odjeæu. U zoru ustanu i pripreme još juhe i kruha. Stojeæi pored peæi, Centaine podigne glavu s lonca, kad zaèuje u daljini buku motora. «Zrakoplovi!», uzvikne. «Zaboravila sam na njih! Danas æe morati krenuti bez mene. Nosi nesreæu!« «Danas æe nesreæa pogoditi toliko ljudi...», promrmlja Anna, prekrivši pokrivaèem lonce da se juha prebrzo ne ohladi. Zatim je odnese van iz kuhinje. Na pola puta Centaine se zaustavi i ispusti kolica. «Pogledaj, Anna!» Polja su vrvjela od ljudi. Bacili su teške torbe i puške, kacige i radili su u košulji ili èak golih prsa na suncu ranoga ljeta. «Što to rade, Anna?» Wilbur Smith Bilo ih je na tisuæe i tisuæe, pješaštvo, koje se muèilo na zapovijed èasnika. Naoružani lopatama bacali su žutu zemlju na hrpe, tako brzo da su, dok su žene promatrale, neki veæ bili u rupi do koljena, a potom do pojasa, iza zida od zemlje koji se sve više podizao. «Rovovi» Centaine je sama pronašla odgovor na svoje pitanje. «Rovovi, Anna, kopaju nove rovove.«

«Ali, zašto to èine?» «Zato...» Centaine se dvoumila. Nije htjela izreæi to glasno. «Jer neæe uspjeti zadržati brežuljke.«

Obje pogledaju prema brežuljcima nad kojima se podizao žuækasti sumporni dim. Kad su stigle do kraja puteljka, opaze da na cesti nije bilo više protoka. Vozila i ljudi koji su se kretali u oba smjera stajali su beznadno i èekali, usprkos naporima vojne policije da ponovno uspostavi kretanje. Jedna od ambulantnih kola završila su u jami pored ceste, poveæavši zbrku, i sada su lijeènik i vozaè pokušavali izvuæi nosila iz vozila koje je bilo okrenuto na boku.

«Anna, moramo im pomoæi.» Anna je bila jaka poput muškarca, a Centaine je bila jako odluèna. Dohvate nosila i zajedno ih izvuku iz vozila. Lijeènik iziðe iz blatnjave jame. «Svaka èast», reèe zadihano. Imao je otkrivenu glavu, ali na ogrtaèu je imao znak sa zmijom i Eskulapovim štapom koji oznaèuje zdravstvo, i znak crvenog križa na

nadlakticama, koji bi bio još vidljiviji da nije bio prekriven blatom. «Ali, vi ste Mademoiselk De Thiry!» Prepoznao je Centaine nagnutu nad ranjenikom na nosilima. «Trebao sam znati da ste to vi!» «A vi ste, naravno, lijeènik...» Bio je to lijeènik kojeg je Andrew doveo motociklom onog dana kad se Michael svojim zrakoplovom srušio u park i koji je pomogao njenom ocu i ostalima da ispiju bocu konjaka. Naslone nosila na rub ceste i lijeènik klekne pored nepokretne osobe ispod pokrivaèa. «Mogao bi se i izvuæi«, reèe skoèivši na noge, «ako bismo na brzinu pronašli malo pomoæi.

Ali, tu ispod ima i drugih. Moramo ih izvuæi van.» Obala u plamenu Zajedno su istovarili nosila iz ambulatnog vozila u jami i poredaju ih pored ruba velike ceste. «Ovaj je gotov.» Palcem i kažiprstom lijeènik mu zatvori razrogaèene oèi, zatim prekrije mrtvaèko lice jednim krajem sivog pokrivaèa. «Cesta je zakrèena, nema nade da prodemo, i drugi èe umrijeti«, reèe, pokazavši na red nosila, «ako im ne naðemo krov nad glavom gdje bismo ih lijeèili. Promatrao je Centaine u oèi, koja na poèetku nije shvatila. «U Mort Homme nema više mjesta, a cesta je zakrèena», ponovi lijeènik.

«Naravno», reèe brzo Centaine. «Prenesimo ih u dvorac.» Grof im krene ususret spuštajuæi se mramornim stubama, i kad mu je Centaine objasnila potrebe lijeènika, složi se i s oduševljenjem pretvori grand salon u bolnièku sobu. Gurnu namještaj uza zidove da bi oslobodili središte dvorane i ispune je madracima koje su dovukli iz praznih soba na gornjim katovima. Uz pomoæ lijeènika i vozaèa, smjeste prve ranjenike. U meðuvremenu na velikoj cesti je vojna policija, koju je lijeènik obavijestio, slala sva ambulantna vozila prema dvorcu. S prvim vozilom se vratio lijeènik sjedeæi na haubi. Vièuæi i mašuæi rukama privukao je Centaineinu pažnju. «Mademoiselle! Ima li kojeg drugog naèina da stignemo do bolnice u Mort Homme? Treba mi materijal... kloroform, zavoji, sredstvo za dezinfekciju... i još jedan lijeènik da mi pomogne!« Njegov je francuski bio prolazan, ali Centaine mu odgovori na engleskom. «Mogu otiæi ja preko polja, na konju.» «Vi ste predivni. Dat æu vam odmah popis svega što mi je potrebno.« Izvuèe mali blok i ispiše kratku poruku. «Pitajte za majora Sinclaira«, reèe, otkine papir i preda joj ga. «Bolnica se nalazi u prvim kuæama naselja.« «Da, znam. Ali, kako se vi zovete? Što da kažem, tko me šalje?« Sada su joj rijeèi s lakoæom dolazile i na engleskom. Wilbur Smith «Oprostite mi, Mademoiselle, nisam još uvijek imao vremena da se predstavim. Robert Clarke, lijeènik kapetan Clarke, ali svi me zovu Bobby.» Nuage je izgleda shvatio važnost misije i galopirao je gotovo leteæi nad zemljom duž vinograda. Ulice naselja bile su prepune vojnika i vozila, a bolnica, smještena u prvim kuæama naselja, bila je prenapuèena ranjenicima i u pravom kaosu. Èasnik kojem je Centaine bila upuæena, bio je golem èovjek, s rukama medvjeda i sijedim i gustim kovrèama koje su mu padale na èelo dok se naginjao da bi operirao ranjenika. «Gdje je, do vraga, Bobby?», zapita je ni ne pogledavši ju, i nastavivši sa šivanjem velikog otvora koji je vojnik imao na leðima. Centaine mu brzo sve prenese. «Dobro, recite Bobbvju da æu mu poslati sve što mogu, ali i nama je materijal pri kraju.» Sašivenog ranjenika odvedu, a na njegovo mjesto na stol polože mladiæa s crijevima koja su virila, smotana u neuredan èvor. «A ne mogu mu poslati ni lijeènika. Otiðite i prenesite mu.» Mladi vojnik se zapoène ritati i stenjati, dok mu je lijeènik vraæao crijeva u trbuh. «Ako mi pripremite materijal, ja æu mu ga odnijeti.»

Centaine nije odlazila, i lijeènik joj posveti pogled i gorki osmijeh. «Imate veliku hrabrost«, promrmlja. «U redu, razgovarajte s onim tamo», reèe pokazujuæi kirurškim nožiæem prema drugom muškarcu s druge strane prepune sobe.

«Recite mu da vas ja šaljem i puno sreæe, lijepa gospoðice.« «I vama, doktore.» «Bog zna koliko bi nam svima bila potrebna«, odvrati lijeènik i ponovno se usredotoèi na svoj posao. Centaine podbode Nuage kao i na dolasku, i ostavi ga u štali. U dvorištu je vidjela tri nova ambulantna vozila iz kojih su vozaèi iznosili ranjenike i umiruæe. S velikom i teškom torbom na ramenu proðe pored njih, zaustavivši se preneraženo na pragu velike dvorane. Svi madraci su veæ bili zauzeti, a ostali ranjenici ležali su na podu ili naslonjeni na zidove. Bobbv Clarke je upalio sve svijeæe velikog svijeænjaka i sada je operirao na svjetlosti svijeæa na stolu dvorane. Obala u plamenu Podigne pogled i ugleda Centaine. «Jesi li donijela kloro-form?», zapita je, vièuæi s drugog kraja dvorane. Na trenutak mu ne uspije odgovoriti i nije znala da li da ude ili ne, stojeæi na pragu, jer je dvorana veæ smrdjela. Gnušavi miris krvi pomiješane s mokraæom i odora vojnika koji su mjesecima ostali u rovovima, u blatu gdje se raspadalo na tisuæe leševa... užasan miris kiselkastog znoja od straha i boli... «Jesi li donijela, da ili ne?», ponovi nestrpljivo lijeènik, i Centaine se natjera da prede prag. «Nisu mogli poslati nikoga da ti pomogne.» «Morat æeš mi ti pomoæi. Doði, postavi se na ovu stranu», zapovjedi joj. «Uzmi u ruku ovo.» Centaine, tako, ude u maglu užasa, krvi i napora koji ju je fizièki i moralno iscrpio.

Nije bilo vremena za odmor, tek nekoliko minuta da bi bacila u sebe jelo koje joj je Anna pripremila u kuhinji. Èim bi se uvjerila da je vidjela i osjetila najveæe strahote, dogaðalo bi joj se još teže iskušenje. Ostala je pored Bobbvja Clarkea koji je rezao mišiæe noge na visini bedra vezujuæi krvne žile. Kad je stigao do bijele boje hrskavice i dohvatio srebrenu piliæu, Centaine je pomislila da æe se onesvijestiti od zvuka koji je proizvodila: izgledao je poput drvosjeèe koji pili tvrdu granu. «Odmakni je odovud!», zapovjedi joj odmah zatim Bobby, i ona se trebala natjerati da dodirne osakaæenu nogu. Odmah se iskrivila i Centaine je napravila korak unatrag. «Ne gubi vrijeme», graknuo je Bobby.

Tako ju je ona ponovno uzela u ruke. Bila je još uvijek topla i zaèuðujuæe teška. «Sada nema toga što ne bih mogla uèiniti, shvati, odnoseæi nogu. Nastavila jq tako do krajnje iznemoglosti, èak i kad je Bobby opazio da ne može više stajati na nogama. «Legni i odmori se», zapovjedio joj je, ali umjesto toga ona je sjela pored jednog sasvim mladog vojnika koji je bio teško ranjen. Uze mu ruku i on u vruæici zapoène zazivati majku. Govorio je o odmoru na moru od prije nekoliko godina. Zatim se ritam njegovog disanja promijeni i on joj èvrsto zapoène stiskati ruku, osjeæajuæi da se mrak približava. Ruka mu postane vlažna i skliska od znojenja, Wilbur Smith razrogaèi oèi i uzvikne: «O, majko moja, spasi me!», a potom se naglo opusti. Centaine je htjela zaplakati, ali u njoj više nije bilo suza. Tako, sklopi te širom raširene oèi kao što je vidjela da to èini lijeènik i sjedne pored susjednog ranjenika. Bio je èasnik, krupni muškarac godina njena oca, s velikim, simpatiènim licem prekrivenim tvrdom, sijedom kosom i s rupom u prsima iz koje su nakon svakog udisaja izlazili mjehuriæi ružièaste boje. Da bi zaèula njegovu molbu, Centaine je morala približi uho njegovim ustima. Zatim se brzo ogleda oko sebe i opazi srebrenu posudu Luja XV. Ode po nju, stavi mu je ispod i otkopèi mu hlaèe, dok je on i dalje šaptao: «Žao mi je... molim vas oprostite mi, tako mlada djevojka poput vas...»

Tako su nastavili raditi cijelu noæ i kad je Centaine otišla po nove svijeæe koje su trebale zamijeniti potrošene na stolu, tek je stigla u kuhinju kad ju je obuzela iznenadna muènina i morala je potrèati i povratiti u zahodu za poslugu.

Zatim, blijeda i drhteæi, opere si lice nad umivaonikom. Anna ju je èekala. «Ne možeš ovako nastaviti«, ukori je.

«Pogledaj se! Ubijaš se od posla.» Htjela je dodati: «dijete moje» ali se suzdržala na vrijeme. «Moraš se malo odmoriti.

Pojedi malo juhe i sjedni na trenutak pored mene.» «Nema kraja ovdje, Anna. Neprekidno dolaze novi.» Sada su se ranjenici nalazili na rubovima dvorane i ispod stuba i po hodnicima dvorca, tako da su bolnièari koji su nosili nove ranjenike morali prelaziti preko njih s nosilima. Polagali su mrtve van, pored konjušnice, omotane u sive pokrivaèe vojske: red se produžavao sve više. «Centaine!», uzvikne Bobby Clarke s vrha stuba. «Previše je povjerljiv, trebao bi te zvati Mademoiselle», grakne Anna s gnušanjem, ali Centaine skoèi na noge i potrèi stubama, preskaèuæi ranjenike.

«Možeš li se još jednom zaletjeti u selo? Potreban mi je kloroform i jodna tinktura.» Bobby je bio na izmaku snaga, imao je okrvavljene oèi i dugaèku bradu, a gole ruke zamrljane krvlju. Obala u plamenu «Da, vani se veæ poèelo daniti», reèe Centaine. «Pogledaj na raskrižju oslobaða li se cesta. Moramo poslati dalje dio ovih ovdje.» Centaine je morala zadržati dva puta Nuage na rubu ceste još uvijek prepune vojnicima i krenuti preèicom preko polja. Kad je stigla u bolnicu Mort Homme, veæ je bio dan. Odmah opazi da su zapoèeli s evakuacijom bolnice. Sanitetski materijal i ranjenike selili su na konvoj ambulantnih vozila i kola s konjima, dok su se oni koji su bili u stanju hodati skupljali u skupine i kretali prema glavnoj cesti zapoèevši dugi marš prema jugu. Major Sinclair vikao je zapovijedi vozaèima ambulantnih kola. «Pobogu, pazi, ovaj èovjek ima metak u pluæima...» Potom podigne pogled i opazi Centaine na sedlu golemog konja. «Još uvijek vi! Prokletstvo, zaboravio sam na vas. Gdje je Bobby Clarke?» «Još je uvijek u dvorcu. Poslao me da vas zapitam...« «Koliko je ranjenika u dvorcu?« . r «Ne znam.» «Hajde, malena, pedeset, stotinu, ili više?» si «Možda pedeset ili nešto više.» «Moramo ih evakuirati. Nijemci su ušli u Haut Pomier.» Zastane i pogleda je kritièkim okom, primijetivši podoènjake i blijedu boju lica. «Na izmaku je snaga», ali potom opazi da je još uvijek držala visoko glavu i u oèima joj se primjeæivala energija. Promijeni mišljenje. «Dobro joj je», reèe sebi. «Može još

izdržati.« «Kad æe Nijemci stiæi ovamo?», zapita ga Centaine. Zanijeèe glavom. «Ne znam, mislim ubrzo. Ponovno kopamo nove rovove nedaleko od poèetka naselja, ali, tko zna hoæemo li biti u stanju zadržati ih, moramo pobjeæi, a i vi, gospoðice. Recite Bobbvju Clarkeu da æu mu poslati sva ambulantna vozila koja mogu poslati. Mora krenuti prema Arrasu. Vi možete otiæi s ambulantnim kolima. «Dobro.» Okrene Nuagea. «Saèekat æu ih na raskrižju i povesti ih do dvorca.« «Dobra ste djevojka«, uzvikne za njom stari lijeènik dok je ona podbola konja prema vinogradima na istoènom dijelu naselja. Wilbur Smith Nakon njih, krene puteljkom koji je vodio prema vrhu brežuljka gdje je jahala svakodnevno. Kad je stigla do vrha, njenog najdražeg pogleda, okrene se prema sjeveru, prema visoravnima i poljima, i šumama koje su okruživale naselje. Jutarnje sunce sjajilo se, a zrak je bio èist i vedar. Instinktivno, prvo što pogleda bio je voænjak pored šume u obliku slova V gdje se nazirala staza s koje su uzlijetali zrakoplovi Michaelove eskadrile.

Zastora više nije bilo, a rub voænjaka, gdje je inaèe vidjela SE5 spremne za uzlijetanje, sada je bio prazan. Nije bilo ni znaka života, eskadrila je otišla preko noæi poput ciganskog tabora i Centainein moral se sruši. Dok su bili ovdje, bilo je kao da je dio Michaela još uvijek bio živ. Ali sada su otišli, ostavivši veliku prazninu u njenom životu. Okrene se na drugu stranu i promotri visoravni. Na prvi pogled izgledalo je sve mirno. Bio je poèetak ljeta i u rano jutro polja su bila nježnozelene boje: èak su i cvrèci cvrèali. Usprkos tome, pogledavši bolje, zapazi u daljini bezbroj malih toèkica koje su se spuštale s visina poput roja kukaca. Bile su tako udaljene i beznaèajne da je bilo lako uopæe ih i ne primijetiti, ali sada kad ih je opazila, otprilike procijeni njihov broj i pokuša shvatiti što rade. Odjednom, usred skupine èovjeèuljaka opazi žuækasti dim. Kad se raspršio, neki od tih vojnika nastave, ali èetvorica ili petorica ostanu ležati na tlu. Ugleda nove stupove dima na zelenom tepihu polja: vjetar približi do nje zvuk eksplozija. «Granate!», reèe samoj sebi, shvativši što se dogaðalo dolje. Bile su to postrojbe koje je njemaèki napad potisnuo iz rovova i koje su sada bježale na otvorenom, pod udarcima neprijateljskog topništva èiji su topovi vjerojatno podosta napredovali uslijed pobjede nad pješaštvom. Sada, promatrajuæi dolje na poèetak padina brežuljka, imala je viziju nove linije rovova koje je vidjela s Annom kako se grade dan ranije. Vukli su se poput smeðe zmije duž ruba šume od hrastova, a potom su skretali ulijevo slijedeæi obalu potoka, te se gubili medu vinogradima koji su pripadali porodici Concourt. Obala u plamenu Opazi šljemove vojnika koji su èekali u rovovima, i cijevi mitraljeza koje su virile iz zaklona od vreæa pijeska. Neki vojnici u bijegu stigli su do novog reda obrane i skoèili u rovove. Centaine skoèi nakon jedne eksplozije koju je èula vrlo blizu, a na poèetku brežuljka opazi britansko topništvo. Iz topa se podigla perjanica sivog dima.

Topovi su bili dobro maskirani tako da ih nije uopæe opazila sve dok nisu opalili. Zatim opazi i ostale, sakrivene u šumi i voænjaku, koji su zapoèeli ispaljivati granate prema nevidljivom neprijatelju: granate njemaèkog odgovora zapoèele su padati posvuda duž linije tek iskopanih rovova. Od tog hipnotièkog prizora probudi je povik koji zaèuje iza sebe. Okrene se i opazi postrojbu pješaštva na puteljku. Vodio ih je podèasnik koji je mahao kao lud prema njoj.

«Odlazi odovud, glupaèo! Zar ne vidiš da si usred bitke?» : Centaine okrene Nuage i zapoène se spuštati. Proðe pored reda vojnika koji su, kad se okrenula, veæ kopali kao mahniti po kamenom tlu vrha. Stigavši do raskrižja puta koji je vodio prema dvorcu, Centaine pogleda veliku cestu. Vozila su sva prošla, osim onih koja su završila izvan puta i koje su napustili. Usprkos tome, cesta je još uvijek bila puna pješaštva koje se povlaèilo, nagnuto nad težinom torba, mitraljeza i sanduka sa streljivom koje su uspjeli spasiti. Neki èasnici su ih èekali na raskrižju gdje su ih, uz zapovijedi i povike, sakupljali i slali ih prema novim rovovima. Odjednom, iznad glave proðe nešto zujeæi poput uragana, i Centaine se nagne na konju. Na stotinjak koraka od nje padne granata, a prasak prestraši Nuage koji se podigne na stražnje noge. Uspije se održati u ravnoteži i umiriti konja šapæuæi mu nekoliko rijeèi i milujuæi ga. Zatim opazi kamion kako se približava raskrižju naselja. U jednom trenutku primijeti na boku crveni križ i podbode Nuage krenuvši im ususret. Istovremeno, iza kamiona, opazi još sedam drugih ambulantnih kola. Dostigne prvo vozilo i zaustavi se uz vozaèevu kabinu. «Jesu li vas poslali u dvorac?» «Što kažeš, ljepotice?» Wilbur Smith Vozaè nije shvaæao Centainein engleski, koja se ljutito okrene u sedlu. «Tražite li kapetana Clarkea?», ponovno pokuša i vozaè shvati. «Naravno.

Kapetan Clarke. Gdje je, dovraga?» «Krenite za mnom!», reèe Centaine jako glasno, jer je još jedna granata eksplodirala s druge strane zida parka i atmosfera je bila ispunjena drhtajima šrapnela koji su prolazili visoko iznad njihovih glava. «Dodi!», pozove ga mahnuvši rukom i podbode Nuage puteljkom. S nizom ambulantnih vozila iza sebe, galopirala je prema dvorcu i opazi krater od granate pored konjušnice i još jedan na mjestu gdje se nalazio staklenik, na dnu vrta. Komadiæi stakla, raspršeni po cijelom vrtu, sjajili su se na suncu. «Dvorac je prirodna meta», razmišljala je i u galopu ušla u dvorište. Veæ su iznosili ranjenike iz dvorca i èim su stigla vozila, zapoènu ih utovarivati. Centaine okrene Nuage na poploèenom dijelu i krene prema vratima kuhinje. Iza nje jedna granata pogodi dugaèku zgradu štala, napravivši veliku rupu u zidu. Na sreæu, štale su bile prazne. Centaine skoèi s konja i ude u kuhinju. «Gdje si bila? Bila sam zabrinuta...«, zapoène Anna. Centaine je grubo odmakne gurnuvši ju i potrèi u svoju sobu. S ormara povuèe torbu i zapoène u nju trpati odjeæu. Negdje na gornjem katu zaèuje se zaglušujuæa buka.

Padne joj na glavu malo komadiæa stropa. Centaine baci u torbu srebreni okvir sa slikama, kutijicu s nakitom i neseser za put. Zrak je bio ispunjen prašinom. Još jedna granata prasne na terasi, pred njenom sobom, a prozor pred krevetom se razbije u tisuæe komadiæa, koji polete prema zidu i jedan je razreze na podlaktici, no, na sreæu, površinski. Poliže krv, klekne i potraži ispod kreveta. Kožna torba s novcem nalazila se u kutu. Na trenutak odmjeri njenu težinu, gotovo dvjesto franaka u zlatnicima, i stavi je u torbu. Zatvorivši je, potrèi stubama, a potom u kuhinju. «Gdje je tata?», vikne prema Anni. «Popeo se na kat.» Anna je gurala luk, pršute i kruh u vreæu od jute. Pokaže bradom na vješalicu na zidu.

Obala u plamenu «Odnio je sa sobom pušku i vreæu boca konjaka.» «Idem po njega», uzdisala je Centaine. «Pridrži mi torbu.» Podigne haljinu i potrèi stubama. Gornji katovi dvorca bili su u neredu. Bolnièari su pokušavali isprazniti dvoranu i glavne stube. «Centaine!», Bobby Clarke je pozove iz dvorane. «Jesi li spremna za put?» Držao je jedan kraj nosila i morao je vikati da nadglasa zapovijedi bolnièara i krikove ranjenika. Centaine se probije laktovima prošavši kroz struju ljudi koji su se spuštali stubama, ali Bobby je uhvati za rukav. «Kamo æeš? Moramo pobjeæi!» «Gore je moj otac, moram pronaæi oca.» Oslobodi se i nastavi se uspinjati. Posljednji kat bio je prazan i Centaine prede trkom hodnikom uzvikujuæi: «Tata! Tata! Gdje si?» Trèala je dugaèkim hodnikom. Sa zidova lica predaka promatrala su je s visine. Na kraju hodnika se baci na dvostruka vrata koja su vodila u odaje što su pripadale njenoj majci, i koje je sve te godine grof ostavio nedirnutim. Nalazio se u predsoblju, utonuo u fotelju, pred portretom Centaineine majke. Kad je djevojka ušla u sobu, podigne pogled. «Tata, moramo smjesta otiæi.» Izgledalo je kao da je i ne prepoznaje. Na tlu, pored njegovih nogu, nalazile su se tri boce konjaka još uvijek zatvorene. Jednu je, otvorenu, držao u ruci. Bila je gotovo pri kraju. I dalje promatrajuæi portret, ispije veliki gutljaj. «Molim te, tata, moramo otiæi!» Njegovo jedino oko nije ni trepnulo, kad se još jedna granata srušila na dvorac, iz smjera istoka. Centaine ga dohvati za ruku i pokuša ga povuæi na noge, ali bio je velik i težak muškarac. Malo konjaka joj se prolije na prsa. »Nijemci su probili frontu, tata!

Molim te, doði sa mnom!» «Nijemci!», zatutnji odjednom grof, odgurnuvši ju. «Ako je tako, borit æu se s njima.»

Wilbur Smith Dohvati dugaèku pušku chassepotkoju je držao u krilu, i ispali metak u strop oslikan freskama. Prah sa stropa sruèio se na njegovu glavu i na brkove, ostarivši ga naglo. «Neka samo dodu!», tutnjio je. «Neka doðu! Ja, Louis de Thiry, spreman sam da ih doèekam kao što i zaslužuju!« Bio je lud od alkohola i oèaja, ali ga Centaine ponovno pokuša podignuti. «Moramo bježati.« «Nikako!», zareži grof, i gurne je još jaèe nego prije. «Neèu otiæi. Ovo je moja zemlja, moja kuæa, kuæa moje drage žene...» Napravi korak prema portretu. «Ostat æu ovdje s njom. Borit æu se protiv njih na mom terenu.» Centaine ga dohvati još jednom za ruku, ali ponovno je grof odgurne. Zatim nabije staru pušku. Centaine prošapæe u sebi: «Moram pozvati Annu da mi pomogne.« Potrèi prema vratima, dok je još jedna topnièka granata pogodila sjeverno krilo dvorca. Rušenje opeke je uslijedilo odmah nakon eksplozije, a zraèni val je baci na koljena na pod. Nekoliko portreta u hodniku, iako s teškim okvirima, padnu sa zidova. Centaine ustane i zapoène trèati hodnikom. Kiselkast smrad eksploziva se miješao s oštrim mirisom dima. Stube su bile gotovo prazne.

Posljednji ranjenici su odlazili u tom trenutku. Dok je Centaine skoèila u dvorište, dvoja ambulantna vozila prepuna ranjenika krenu prema glavnoj cesti. «Anna!», uzvikne Centaine. Vezivala je torbu i vreæu od jute na vrh jednog vozila, ali skoèi s njega i potrèi ususret djevojci. «Dodi mi pomoæi«, zadihano æe Centaine. «Radi se o ocu.» Tri granate pogode jedna za drugom dvorac dok su ostale padale na konjušnicu i u vrt. Njemaèki promatraèi mora da su primijetili neprijateljske aktivnosti oko zgrade. Njihovo je topništvo namještalo nišan. «Gdje je?» Anna nije marila za granatiranje. «Gore, u maminom predsoblju. Izvan sebe je, mrtav-pijan. Sama ga ne mogu pomaknuti.« Obala u plamenu Èim su ponovno ušle u dvorac, osjete miris dima. Uspinjuæi se stubama, zatim, postao je sve snažniji, i vide ga oko sebe u gustim oblacima. Na drugom katu obje zapoènu kašljati, dišuæi uz veliki napor. Hodnik je bio ispunjen dimom, tako da se vidjelo samo desetak koraka. Kroz dim sjajilo se nešto naranèaste boje... zapoèeo je gorjeti niz soba koje su gledale prema dvorištu, a požar je veæ zahvatio i vrata duž hodnika. «Vrati se natrag«, reèe joj Anna. «Ja æu ga pronaæi.» Centaine tvrdoglavo zanijeèe glavom i krene hodnikom. Još jedna smrtonosna granata se sruèi na dvorac i jedan dio zida u hodniku se sruši, gotovo ga sasvim zakrèivši. Prah se miješao s gustim dimom i zasljepljivao ih je, tako da su se morale sklupèati na kraju stuba. Kad se zrak malo razbistrio, ponovno krenu dalje, ali otvor koji se stvorio u zidu neprekidno je potpaljivao vatru. Plamen se proširi, a toplina ih zapljusne poput èvrstog zida, preprijeèivši im put. «Tata!», vikne Centaine, dok su se pokušale skloniti od vatre. «Tata! Gdje si?» Pod zadrhti pod njihovim nogama. Nove granate padale su na staru zgradu, u kojoj su se zidovi neprekidno urušavali, a požar sve više širio.

«Tata!» Centainein glas bio je gotovo prigušen bukom, ali Anna glasno zareži: «Louis, viens, cheri... doði k meni, dragi...» Iako potresena, Centaine shvati da nikada nije èula Annu da govori tim rijeèima njenome ocu. Izgledalo je da ga je to dirnulo. Kroz dim i plamen pojavi se grof poput duha. Plameni jezici poskakivali su oko njega, podižuæi se ispod njegovih stopala dok je pod gorio. Dim ga je prekrio crnim plaštem, dajuæi mu izgled paklenog biæa. Imao je otvorena usta i ispuštao je divljaèke i neartikulirane glasove. «Pjeva», prošapæe Anna. «Marseljezu.» »Dohvatite se oružja, graðani! Osnujmo državu!» Tek tad Centaine prepozna oèevu pjesmu. «Neka teèe neèista krv...» Wilbur Smith Rijeèi postanu nerazgovjetne, a grofov glas se gotovo ugasi, dok ga je toplina obavila. Puška mu sklizne iz ruke i padne na pod. I grof se sruši na pod i poène se vuæi prema njima. Centaine mu htjede potrèati ususret, ali velika je vrelina zaustavi, a Anna je povuèe natrag. Smeðe mrlje zapoènu se pojavljivati na grofovoj košulji, ali usprkos opeklinama, on je i dalje ispuštao neartikulirane glasove, vukuæi se po hodniku u plamenu. Odjednom, njegova crna i gusta kosa bukne: izgledalo je kao da na glavi ima zlatnu krunu. Centaine nije uspijevala odmaknuti pogled, nije uspijevala ni govoriti, ali se nemoæno držala za Annu, zaèuvši njene jecaje. Ruka stare žene èvrsto ju je stiskala, gotovo bolno. Zatim pod hodnika popusti pod težinom njena oca. Otvori se pod njim poput usta s plamenim jezicima i proguta ga. «Ne!», vikne Centaine, dok ju je Anna podizala i odvlaèila trkom do mramornih stuba. Anna je još uvijek jecala, dok su joj mesnatim i crvenim obrazima nezaustavljivo tekle suze, ali njena snaga nije se ni malo smanjila. Iza njih jedan se dio stropa u plamenu srušio, povukavši za sobom i ostatak stropa hodnika, dok je Anna gurala Centaine stubama. Kako su postupno silazile, dim se smanjivao, i kad su konaèno izišle u dvorište, svježi zrak ih oživi. Dvorac je bio u plamenu s jednog kraja na drugi. Granate su i dalje padale i ostavljale kratere, podižuæi stupove dima, i raspršujuæi komadiæe uokolo, èak i po poljima oko dvorca. Bobbv Clarke je vodio utovarivanje ranjenika na posljednja ambulantna vozila, i na licu mu se pojavi olakšanje, ugledavši Centaine. Potrèi joj ususret. Plamen joj je nagorio vrhove kose i trepavice, i imala je crne obraze od dima. «Moramo otiæi odovud. Gdje je tvoj otac?» Bobbv je uze za ruku. > Centaine mu nije uspjela odgovoriti. Drhtila je: dim ju je pekao u grlu, a oèi su joj bile crvene i iz njih su izlazile rijeke suza. «Zar neæe doæi?» Ona zanijeèe glavom i ugleda sažaljenje na lijeènikovom licu. Pogleda prema dvorcu u plamenu. Zatim je Bobbv dohvati za ruku i povede prema obližnjim ambulantnim kolima. Obala u plamenu i i «Nuage», jecala je Centaine, glasom isprekidanim od dima i šoka, «moj konj.» «Ne», reèe odrješito Bobby Clarke, i pokuša je zadržati, ali veæ se ona otela od njegova stiska i trèala prema štali. «Nuage!» Pokuša zazvižditi kao što je to uvijek èinila kad bi ga htjela pozvati, ali iz popucanih usnica ovoga puta nije izišao nikakav zvuk. Bobby Clarke joj se pridruži pred vratima konjušnice. «Nemoj uæi!», reèe joj s oèajem u glasu, pokušavši ju zadržati. Zbunjena, ovoga puta, djevojka pokuša pogledati u unutrašnjost. «Ne, Centaine!» Odvuèe je natrag, ali uspjela je opaziti konja i krikne.

«Nuage!» Još jedna granata protutnji i prekrije Centainein krik, koja se borila nastojeæi se oteti od stiska lijeènika kapetana. «Nuage!», ponovno krikne, i konj podigne glavu. Ležao je na boku. Jedna granata mu je raznijela obje stražnje noge, ostavivši ga i bez trbuha. «Nuage!» Životinja je èula gospodarièin glas i pokušala se podignuti na prednje noge, ali je napor bio prevelik i ponovno padne na tlo. I glava mu padne, a iz nozdrva iziðe prigušeno hrzanje.

Anna potrèi Bobbvju u pomoæ i zajedno uspiju odvuæi Centaine do ambulantnih vozila koja su još uvijek èekala. «Ne možemo ga tako ostaviti!», molila je, pokušavši im se otrgnuti svom snagom. «Molim vas, molim vas, ne dajte da pati!» Još jedan niz granata sruèi se na dvorište odzvanjajuæi u ušima i ispunivši zrak komadiæima. «Nema vremena», reèe Bobby, «moramo otiæi.» Podignu Centaine na vozilo, medu nosila, a odmah zatim se i oni uspnu za njom. Vozaè odmah krene. Vozilo opiše uski krug, poskakujuæi po poploèenom dijelu, a potom ubrza na puteljku od šljunka.

Centaine se približi prozoru vozila i pogleda prema dvorcu. Plamen je izlazio iz rupa koje su granate ostavile na krovu od ružièaste opeke, a iznad njega lebdio je crni dim koji se gubio u visini prema vedrom nebu. «Sve», prošapæe Centaine. Wilbur Smith «Uzeo si mi sve, ama baš sve što sam voljela. Zašto? O, Gospode, zašto si mi to uèinio?»

Ispred njih ostala vozila veæ su ostavila puteljak i zaustavila se medu drveæem u parku da bi izbjegla granate. Bobby Clarke potrèi od jednog do drugog i izda zapovijedi, zatim se vrati u svoje, postavi se na èelo i povede konvoj velikom cestom. Ponovno se granate sruèe oko njih, jer su njemaèki topnici ciljali na raskrižje. Konvoj je napredovao zavijajuæi poput zmije da bi izbjegao kratere od granata s jedne i druge strane ceste, ostatke ostavljenih vozila i mrtve životinje. Nakon zavoja, u zaklonu brežuljka, ubrzaju prema naselju. Prošavši pored groblja uz crkvu, opaze da je granata na jednom dijelu uništila željeznu ogradu. Centaine izoštri pogled, ali ne uspije vidjeti porodièni grob gdje je bio zakopan Michael. «Hoæemo li se ikada vratiti, Anna?», promrmlja Centaine. «Obeæala sam Michaelu da...» Glas joj zamre u grlu. «Naravno da æemo se vratiti. Kamo bismo mogle otiæi, ne?» Annin glas bio je isprekidan od boli i tuge i od stalnog poskakivanja ambulantnog vozila. Obje pogledaju prema dvorcu. Nije se vidio, ali iznad šume se podizao crni stup dima, na mjestu gdje je sve do malo prije bio njihov dom. Konvoj vozila stigao je do britanskih snaga koje su se nalazile na periferiji naselja. Ovdje je vojna policija privremeno zatvorila cestu, da bi poslala sve sposobne vojnike na drugu obrambenu liniju. U svim vozilima tražili su dezertere. «Hoæe li nova obrambena linija izdržati, èasnièe?», zapita Bobby Clarke policajca koji je provjeravao njegove isprave. «Možemo li se zaustaviti u naselju?

Imamo ranjenike koji...» Jedna granata ga prekine i eksplodira nad jednom kuæom u naselju. Još uvijek su bili na dometu njemaèkog topništva, iako na granici. «Još se ne zna, gospodine», odgovori mu èasnik i vrati isprave Bobbvju.

«Ali, da sam na vašem mjestu, pokušao bih stiæi do Arrasa. Tu æe ubrzo postati jako vruæe.» Obala u plamenu Tako je zapoèelo dugo i sporo povlaèenje. Bili su dio rijeke vozila i ljudi koja je pokrivala cestu i kretala se ljudskim korakom. Vozila krenu uz trzaj, napravila bi nekoliko metara, a potom su bila ponovno primorana stati i beskonaèno dugo èekati. Što je dan odmicao, postajalo je sve toplije, a ceste koje su do nedavno bile prekrivene zimskim blatom sada se pretvore u prašnjave putove. Iz obližnjih polja muhe su se skupljale oko zavoja natopljenih krvlju i na licima ranjenika na nosilima, koji su neprekidno stenjali i tražili moleæi vodu za piæe. Anna i Centaine odu do imanja duž

ceste namjeravajuæi pitati vlasnike za vodu, ali je ono veæ bilo napušteno. Dohvate kabliæe za mlijeko i napune ih na pumpi. Zatim proðu cijeli konvoj dijeleæi posude s vodom ranjenicima, osvježavajuæi lica onih koji su imali vruæicu zbog inficiranih dijelova, i pomažuæi bolnièarima da oèiste one koji nisu uspjeli zadržati nuždu. Pokušavale su uliti vjeru i vedrinu, te utješiti sve usprkos vlastitim bolima i patnjama. Do veèeri je konvoj prevalio samo desetak kilometara. Èula se još uvijek buka borbe koja je bješnjela iza njih. Još jednom se vozila zaustave, zakrèena tko zna dokle. «Izgleda da smo ih uspjeh' zaustaviti u Mort Homme», reèe Bobby Clarke, zaustavivši se pored Centaine. «Ne bi trebalo biti opasno provesti noæ ovdje.» Pogleda s manje udaljenosti lice vojnika kojem je Centaine davala vode.

«Samo Bog zna da ovi jadnici više ne mogu izdržati. Treba im hrana i odmor. Iza sljedeæeg zavoja nalazi se imanje s velikim sjenikom. Još uvijek ga nitko nije zauzeo, zaustavit æemo se na tom mjestu.» Anna izvuèe iz vreæe malo luka i upotrijebi ga da bi dodala malo okusa mesu u konzervi britanske vojske. Posluže èudnovati gulaš s dvopekom i crnim èajem, sve to uspjele su isprositi u kamionu za opskrbu koji je takoðer bio blokiran u prometu nešto ispred njihovog konvoja. Centaine je hranila ranjenike koji nisu bili u stanju jesti sami, zatim pomogne bolnièarima da ih previju.

Toplina i prašina djelovale su pogoršavajuæe, i mnoge rane su se inficirale, bile su nadute, crvene i iz njih je poèeo izlaziti gnoj. Wilbur Smith Nakon ponoæi Centaine klizne iz sjenika i ode do pumpe za vodu u dvorište. Osjeæala se znojnom i prljavom, sanjala je samo o jednom pranju i potom spavanju na svježe opranim i ispeglanim plahtama. No, nije bilo intimnosti da se opere, a znala je da je bolje držati rezervnu odjeæu èistu. Skine si gaæe ispod haljine i opere ih na pumpi, a potom ih ižmika, objesi ih na dvorišna vrata i vrati se do pumpe te opere lice i ruke hladnom vodom.

Ostavi da je noæni povjetarac osuši i ponovno si navuèe još uvijek mokre gaæe. Zatim si oèešlja kosu i zapoène se osjeæati bolje, iako je još uvijek imala nadute oèi od premalo sna i dima, i usprkos boli zbog nedavnih gubitaka koja joj je tištila srce. Fizièka iznemoglost ju je pregazila. Pred oèima joj je neprekidno bila slika njenog oca koji se gubio u vatri i bijelog konja koji je ležao na zemlji. Pokuša ih odagnati iz misli. «Dosta!», reèe glasno, naslonivši se na dvorišna vrata. «Dosta je za danas, sutra æu ponovno plakati.» Trgne se. «Bobby?» Tada ugleda žar njegove cigarete.

Iziðe iz mraka i nasloni se na vrata pored nje. »Izvanredna si djevojka», reèe na engleskom. «Imam šest sestara, ali nikada nisam upoznao djevojku poput tebe. A i malo mladiæa bi se moglo mjeriti s tobom.» Ona ne reèe ništa, ali, kad je lijeènik uvukao dim, prouèi njegovo lice na svjetlosti žara cigarete. Imao je otprilike isto godina kao i Michael i bio je podosta lijep. Imao je pune i nježne usne, i u njemu je bilo ljubaznosti koju prije nije primijetila. «Kažem...»

Odjednom je osjeæao nelagodu zbog njene šutnje. «Ne smeta ti, ako razgovaram s tobom, ha? Inaèe, reci mi, ostavit æu te samu.» Centaine zanijeèe glavom. «Ne smetaš mi.» Neko su vrijeme šutjeli. Bobby je pušio, i oboje su slušali daleke zvukove borbe i stenjanje ranjenika u sjeniku. Zatim se Centaine trgne i zapita ga: «Sjeæaš li se mladog pilota, prvi dan kad si bio u dvorcu?» «Da, onog s opeèenom rukom. Kako se zvao, Andrew?» Obala u plamenu «Ne, to je bio njegov prijatelj.« «Ludi Škot. Da, naravno.« «Zvao se Michael.» «Da, sad se sjeæam. Što je s njima?» «Michael i ja trebali smo se vjenèati, ali poginuo je...» Osjeæaji koje je toliko dugo pokušavala potisnuti sada su razbili branu i djevojka da oduška svojoj boli. On je bio ljubazan neznanac i Centaine je bilo jednostavno u mraku povjeriti mu sve što ju je tištilo. Na lošem engleskom govorila mu je o Michaelu, o njihovoj namjeri da žive u Africi. Zatim mu isprièa o ocu i o tome kako se izmijenio nakon smrti njene majke, koliko ga je ona pokušavala utješiti i zadržati ga da se ne preda piæu, zatim mu opiše što se dogodilo onog jutra u dvorcu u plamenu. «Mislim da je to i htio. Na svoj naèin bio je umoran od života. Mislim da je htio umrijeti, vratiti se k majci. Sada ih više nema, ni njega, ni Michaela. Nemam više nikoga.» Na kraju se osjeæala umornom i praznom, ali i pomirenom sa sudbinom i smirenom. «Koliko ti se nesreæe dogodilo«, sažalijevao ju je Bobby. Stisne joj ruku. «Htio bih da ti mogu pomoæi.» «Veæ si mi pomogao.

Hvala ti.» «Želiš li da ti dam nešto da spavaš? Malo otopine opijuma u alkoholu, možda?» Centaine osjeti gotovo neodoljiv nagon da pristane na njegovu ponudu. Žudnja njene krvi bila je toliko jaka da ju je prestrašila. «Ne!», odbije.

«Bit æe mi odmah bolje.» Proðu je trnci. «Hladno mi je, sada, i kasno je. Hvala ti još jednom što si me saslušao.« U

kutu sjenika Anna je raširila pokrivaè, ispod kojeg je skupila malo sijena napravivši ležaj. Centaine je odmah pala u san probudivsi se u zoru u lokvi znoja, i ponovno s muèninom. Još uvijek poluošamuæena od sna, ustane i uspije povraæati iza sjenika. Kad se podigla, pridržavajuæi se za zid, obriše si usta i opazi uz sebe Bobbvja Clarkea zabrinuta izraza lica. Opipa joj bilo da bi provjerio otkucaje srca. Wilbur Smith «Bolje je da te pregledam», reèe joj. «Ne.»

Osjeæala se ranjivom. Ta nova bolest zabrinjavala ju je, jer je uvijek bila sasvim zdrava. Bojala se da joj može pronaæi kakvu tešku bolest. «Zaista mi je dobro.» Ali, on je tvrdoglavo povede u ambulantno vozilo zaustavljeno pored sjenika, povuèe zastor da napravi malo privatnosti i reèe joj da legne. Nije mario za njene proteste i otkopèi joj košulju te osluhne pluæa. Njegov naèin bio je toliko klinièki i profesionalan da je Centaine prestala raspravljati i krotko se prepusti pregledu, podignuvši se u sjedeæi položaj, dišuæi i kašljuæi po njegovim naputcima. ri «Sada æu te dublje pregledati«, reèe joj. ;« «Hoæeš li pozvati služavku da ti pomogne?« Centaine zanijeèe glavom ne rekavši ni rijeèi i on nastavi: «Molim te, skini suknju i podsuknju.« Na kraju pregleda, dok se Centaine odijevala, lijeènik vrati sve instrumente koje je upotrijebio na mjesto i zatvori svoju torbu. Zatim se zagleda u nju s tako èudnim izrazom lica da se ona preplašila. «Je li nešto teško?» Zanijeèe glavom. ;t «Centaine, tvoj je zaruènik mrtav. Rekla si mi noæas.» Ona potvrdi. «Još je prebrzo da budemo sigurni... ali mislim da æe ti biti potreban otac za stvorenje koje nosiš.» Ruke djevojke instinktivno se spuste na trbuh u zaštitnièki položaj. «Poznajem te kratko vrijeme, istina je, ali bilo je to dovoljno da se zaljubim u tebe. Bio bih poèašæen da...» Prekine, jer je bilo jasno da ga ona nije slušala. «Michael», šaptala je. «Michaelovo dijete. Nisam sve izgubila. Ostao mi je dio njega.» Centaine je jela sendviè s pršutom i sirom koji joj je Anna pripremila, s toliko radosti da ju je žena sumnjièavo promatrala. Obala u plamenu «Sada se osjeæam puno bolje», reèe joj djevojka, preduhitrivši njene opaske. Pomogle su da nahrane ranjenike i pripreme ih za put tog dana. Dva od najtežih ranjenika umrli su tijekom noæi i bolnièari ih zakopaju na brzinu na rubu polja. Zatim vozila krenu uvukavši se u promet velike ceste, koja je u meðuvremenu postala manje kaotièna. Vojska, ponovno se organiziravši, uspjela je uspostaviti nekakav red. Protok je još uvijek bio spor, ali nije više bilo zaèepljenja i èestih stajanja. Uz rubove ceste bila su postavljena provizorna skladišta za opskrbu u pozadini. Za vrijeme stajanja u predgraðu malenog naselja polu-skrivenog medu drveæem i vinogradom, Centaine opazi obrise zrakoplova iza vinograda. Nagne se iz vozila da bi mogla bolje vidjeti i upravo u tom trenutku jedan zrakoplov je slijetao preletjevši nisko iznad ceste. Njeno razoèaranje bilo je teško kad je shvatila da se radilo o nezgrapnim zrakoplovima De Havilland, a ne o brzim SE5 Michaelove eskadrile. Svejedno ih pozdravi mašuæi im rukom, i jedan od pilota pogleda prema dolje i odgovori na pozdrav. To je na neki naèin razveseli i vrati se zadovoljnija svojim dužnostima koje je samoj sebi nametnula. Šalila se s ranjenicima na njenom engleskom s jakim naglaskom, a oni su bili sretni. Jedan od njih ju nazove 'Sunèeva zraka', i nadimak se raširi u tren oka od jednog ambulatnog vozila do drugog. Bobby Clarke je zaustavi dok je prolazila uz njega. «Odlièno, ali sjeti se da ne smiješ pretjerati. Previše radiš.» «Sve je uredu, ne brini.»

«Ne mogu.» Spusti glas. «Jesi li razmislila o mojoj ponudi? Kad æeš mi odgovoriti?» «Ne sada, Bobbie.» Zvala ga je Bobbie, a njemu je svaki put nedostajalo daha od uzbuðenja. »Razgovarat æemo kasnije... ali jako si gentil.» Sada je cesta ponovno bila prepuna, jer su se sakupljale prièuvne postrojbe koje su odlazile uèvrstiti novu obrambenu liniju u Mort Homme. Beskonaène kolone pješaštva su se križale, isprekidane kamionima sa streljivom, topovima i opskrbom.

VVilbur Smith Njihovo napredovanje postalo je sporije i u jednom trenutku vojna policija da znak vozilima da se zaustave na sporednoj cesti sve dok kolona s pojaèanjem nije prošla. «Morat æu ubrzo poslati natrag ambulantna vozila«, reèe Bobby prema Centaine, za vrijeme jedne od tih stanka. «Dolje na fronti su im potrebna. Èim budemo sreli bolnicu, ostavit æu ranjenike i vratiti se na frontu.» Centaine klimne glavom i krene prema sljedeæim ambulantnim kolima, gdje ju je jedan ranjenik dozivao sasvim tiho: «Doði ovamo, Sunèeva zrako, pomogni mi.» Bobby je dohvati za ruku. «Centaine, kad budemo stigli u bolnicu, bit æe tamo sveæenik. Bio bi dovoljno samo nekoliko minuta...«

Djevojka mu se obrati s ponovno pronaðenim osmijehom i laganim milovanjem po izmorenom licu. «Dobar si èovjek, Bobby... ali, otac mog djeteta je Michael. Razmislila sam i ne treba mi drugi otac.» «Centaine, ti ne shvaæaš! Što æe misliti ljudi? Dijete bez oca, mlada majka bez muža... Što æe reæi?» «Dokle god budem imala svoje dijete, Bobby, neæe me ni najmanje biti briga. Neka govore što hoæe: ja sam udovica Michaela Courteneyja.» i\ Kasno popodne pronašli su bolnicu koju su tražili. Radilo se o dva šatora na travnjaku izvan Arrasa, koji bi izgledali poput cirkuskih da na njima nisu bile oznake crvenog križa. Oko njih bile su na brzinu podignute drvene i limene barake da bi poveæali kapacitet cijelog kompleksa. Anna i Centaine su pomogle pri istovarivanju ranjenika iz konvoja, a potom spuste njihovu prtljagu s krova vozila na èelu. Jedan od ranjenika primijeti pripreme za polazak. «Neæeš valjda otiæi, Sunèeva zrako?», zapita obraæajuæi se Centaine. r I ostali se okrenu i pobune. si «Što æemo bez tebe, ljepotice?« i Obala u plamenu Prošla je izmeðu njih posljednji put, svakome posvetivši neku opasku ili osmijeh, nagnuvši se i poljubivši njihova prljava lica na kojima se ocrtavala bol. Zatim, nesposobna da izdrži, potrèi prema Anni koja ju je èekala. Uzele su vreæu i torbu i krenule prema konvoju ambulantnih vozila koja su punila spremnike benzinom prije ponovnog polaska prema borbenom polju. Bobby Clarke ju je èekao. Potrèi za Centaine. «Vraæamo se u Mort Homme, po zapovijedi majora Sindaira.» «Au revoir, Bobby.» «Uvijek æu te se sjeæati, Centaine.» Na vršcima prstiju djevojka ga poljubi u obraz. «Nadam se da æe biti djeèaèiæ«, šapne joj na uho. «Bit æe muško», potvrdi ona, ozbiljno. «Sigurna sam u to.» Konvoj vozila ponovno krene prema sjeveru. Bobby Clarke se nagne i mahne joj rukom u znak pozdrava, vièuæi joj nešto što nije shvatila. Zatim dvije žene proguta rijeka vojske koja se kretala prema fronti. «Što æemo sad?», zapita Anna. «Idemo naprijed«, odgovori Centaine. Na neki naèin preuzela je vodstvo i Anna joj se, sve nesigurnija što su se više udaljavali od Mort Homme, sve više prepuštala. Ostave gužvu bolnice i slijedeæi i dalje glavnu cestu, nastave prema jugu. Na dnu, osim drveæa, poèeli su se nazirati krovovi Arrasa u podlozi zalazeæeg sunca. «Pogledaj, Anna!», pokaže joj. «Tamo je Venera... možemo si zaželjeti želju, ostvarit æe se. Koja je tvoja?» Anna je pogleda u nedoumici. Što joj se dogodilo? Djevojka je tek vidjela zaruènika i oca kako su živi izgorjeli, njen voljeni konj ostao je žrtvom granate... kako može biti tako divljaèki vesela. Nije bilo prirodno. «Želim se okupati i želim topli obrok.» «O, Anna, ti uvijek pitaš nemoguæe«, nasmije se Centaine. Zatim premjesti torbu u drugu ruku. «Reci ti meni svoju!», izazove je Anna. Wilbur Smith «Da nas ta zvijezda povede do generala, poput komete trojicu kraljeva... «Ne hudi Boga!», opomene je Anna. Ali, bila je previše umorna da to uèini s pravim uvjerenjem. Centaine je dobro poznavala grad, jer se tu nalazio samostan u kojem je uèila kao dijete. Bilo je mraèno kad su stigle u središte grada. Prvih godina rata dražesna flamanska arhitektura sedamnaestog stoljeæa pretrpjela je golema ošteæenja. Pitoreskna vijeænica bila je osakaæena granatama, a imala je i nekoliko rupa na krovu. Bez opeka ostale su i stare kuæe oko glavnog trga, koje su stanovnici ostavili, dok su u drugima, iza prozora, mogle opaziti svjetlost svijeæa. Najtvrdoglaviji dio stanovništva vratio se u gradiæ odmah nakon što se plima rata povukla. Centaine nije promatrala cestu kojom su se vozili u Rollsu tog dana kad su otišli u posjet generalu Courtenevju, te se sada, u mraku, nije mogla nadati da æe pronaæi stari samostan. Ona i Anna su se smjestile u napuštenoj kuæi, pojevši posljednje komade kruha i suhog sira iz vreæe. Zatim legnu na goli pod, naslonivši glavu na praznu torbu. Sljedeæeg jutra Centaine je strahovala da je samostan napušten kad je pronašla cestu koja je vodila prema njemu. Ali, na glavnom ulazu još uvijek se nalazio stražar. «Žao mi je, gospoðice. Ovo je vlasništvo vojske, ne možete proæi.» Još uvijek je molila da je pusti unutra, kad se pojavi crni Rolls i zaustavi se uz koèenje pred ulaznim vratima. Bio je prekriven prašinom i blatom, a na vratima je bila ogrebotina.

Stražar prepozna znak na automobilu i da znak vozaèu da proðe, ali Centaine potrèi naprijed i vikne oèajnièki prema automobilu. Na stražnjem sjedalu nalazio se mladi èasnik kojeg je upoznala s Michaelom. «Casnièe Pearce!» Sjeæala se èak i imena. On pogleda iza sebe i jedva je prepoznavši, trgne se. Odmah se nagne prema vozaèu i šapne mu nešto na uho: Rolls se okrene i vrati se natrag. Obala u plamenu «Mademoiselk De Thiry!» John Pearce side iz automobila i potrèi prema njoj. «Vi ste zadnja osoba koju sam mislio da æu vidjeti! Što radite ovdje?» «Moram vidjeti Michaelovog strica, generala Courtenevja. Jako je važno.» «Sada ga nema«, reèe mladi èasnik, «ali slobodno uðite sa mnom. Trebao bi se brzo vratiti, a u meðuvremenu pronaæi æu vam neko mjesto gdje se možete odmoriti i nešto pojesti. Mislim da vam je to potrebno.« Dohvati Centaineinu torbu. «Dodite. Ova žena je s vama?» «Anna, moja služavka.» «Može sjesti ispred sa Sangane.» Centaine se smjesti u Rollsu. «Nijemci su nas podosta izmuèili, ovih dana», reèe i sjedne pored nje na mekanu kožu, «a reklo bi se da vi znate nešto o tome.» Centaine pogleda u svoju odjeæu. Bila je prašnjava i u lošem stanju, a ruke su joj bile prljave, a nokti crni. Mogla si je zamisliti u kojem je stanju bila kosa. «Tek sam se vratio s fronte. General Courtenev je otišao pogledati što se dogaða.» John Pearce uljudno skrene pogled, dok si je ona pokušavala popraviti kosu na neki naèin. «Voli uvijek iæi na lice mjesta... misli da se još uvijek bori protiv Boera.

Stigli smo do Mort Homme...» «To je moje mjesto.» «Ne više», reèe joj tužno. «Sada se nalazi u njemaèkim rukama, ili gotovo. Nova linija fronte prolazi sjeverno od naselja, koje je pod opsadom njemaèkog topništva.« Centaine potvrdi:

«I moj je dom bombardiran i izgorio u plamenu.« «Žao mi je.» John Pearce brzo nastavi: «No, izgleda da smo ih uspjeli zaustaviti. General Courtenev je siguran da æe linija u Mort Homemu izdržati.« «Gdje je on?» «Na sastanku u glavnome stožeru. Ali, rekao je da æe se prije veèeri vratiti. Ah, evo nas.« Wilbur Smith John Pearce im pronaðe malu æeliju, a jedan pomoænik im donese hladno jelo i dvije kantice tople vode. Nakon jela, Anna skine Centaineinu odjeæu i svu je opere iznad jedne kantice s vodom. «Ah, kako je lijepo!« «Konaèno da se jednom ne buniš», promrmlja Anna. Upotrijebi vlastitu podsuknju da je obriše, a potom uze èetku iz torbe i zapoène joj odmrsivati kosu punu èvorova. «Oh la, Anna, boli me!» «Ne vjerujem ti», uzdahne Anna. ; Konaèno primora djevojku da legne i da se odmori na malenom krevetu, dok se ona oprala, a potom pokušala što bolje oprati odjeæu. Ali, Centaine nije mogla ležati i ostala je sjediti na krevetu zagrlivši si koljena. «O, draga Anna, imam predivno iznenaðenje za tebe...» Anna si pridrži sijedu pletenicu i pogleda je u nedoumici. !¦ «Draga Anna, to si rekla? Mora da se radi o jako lijepoj vijesti.» r

«I jest, zaista jest! Èekam Michaelovo dijete.» Anna se skameni. Problijedi, štoviše, posivi od šoka i zagleda se u Centaine bez rijeèi. •i «Bit æe muško, osjeæam to, sigurna sam. Bit æe isti Michael.» «Kako znaš?», naglo je zapita Anna. i «Pa, znam.» Podigne si košulju iznad trbuha. «Pogledaj kakav trbuh. Kako ne vidiš, Anna?» Ali, njen mlijeèni trbuh bio je ravan kao i uvijek, prekinut samo pupkom. Centaine se napinjala da ga izbaci van. «Zar nemaš oèi, Anna?

Možda su i bliznaci. Michaelov otac i general su blizanci. To je porodièna povlastica. Zamisli, Anna, dvojica poput Michaela!» «Ne!», zanijeèe Anna glavom preneraženo. «To je jedna od tvojih uobièajenih laži. Nikada neæu vjerovati da ste ti i taj vojnik...» «Michael nije bio vojnik, nego...», zapoène Centaine, ali Anna nastavi: «Nikada neæu vjerovati da je djevojka poput tebe iz porodice De Thirvjevih dozvolila obiènom vojniku da se s njom provede kao s obiènom sobaricom...« »Dozvolila, Anna?» Centaine spusti košulju, ljutita. Obala u plamenu «Nisam mu dozvolila, pomogla sam mu u tome! On na poèetku nije znao što bi uèinio, tada sam mu ja rekla, i dobro nam je išlo!» Anna zaèepi uši rukama. «Ne vjerujem, i uopæe te ne slušam. Ja sam te nauèila da se ponašaš kao gospoda... ne želim te ni slušati.»

«Što si mislila da radimo noæu, kad sam izlazila da bih otišla k njemu u sjenik? Znaš da sam izlazila, zar ne, ulovila si me, zajedno s tatom, zar nije tako?» «Moja djevojèica!«, uzvikne Anna. «On te iskoristio...« «Ne govori gluposti, Anna, luðaèki mi se sviðalo. Sve, što god smo èinili zajedno, luðaèki mi se sviðalo.« «Ah, ne! Ne mogu vjerovati. Nisi znala ni kako se to radi, tako si mlada! Šališ se sa starom Annom. Zloèesta si i okrutna.« «Znaš da sam ujutro imala muèninu.« «Ali, to ne dokazuje...« «Vojni lijeènik, Bobby Clarke me pregledao i rekao mi da sam u drugom stanju.«

Anna ostane bez rijeèi. Prestane se buniti. Nije bilo izlaza: djevojka je zaista bila vani noæu, zaista je imala ujutro muèninu, a Anna je èvrsto vjerovala u nepogrješivost lijeènika. A, osim toga, bila je tu i neprovidna i èudnovata Cenatineina vedrina usred svih nedaæa koje su je pogodile. Nije bilo bijega. «Dakle, istina je», uvjeri se. «O, Gospode, što æemo uèiniti? Neka nas Bog saèuva skandala i nesreæe... što æemo uèiniti?« «Što æemo uèiniti, Anna?» Centaine se nasmije vidjevši njeno teatralno jadanje. «Rodit æemo dijete, koje æe biti predivno, i ako budemo sretne ruke, imat æemo blizance, a ti æeš mi pomoæi da ih odgojim. Pomoæi æeš mi, zar ne, Anna? Ja ništa ne znam o djeci, a ti znaš

sve.» Kad ju je prošao prvi šok, Anna pomisli ne samo na skandal i ljudske opaske, veæ i na dijete. Živo, pravo dijete.

Prošlo je sedamnaest godina od posljednjeg puta kad je osjetila takvu sreæu. Sada, na èudnovat naèin, ponovno æe doæi na svijet mališan. Centaine opazi promjenu na njoj, opazi prve simptome raðanja majèinskog osjeæaja. «Ti æeš

mi pomoæi! Neæeš me ostaviti! Ja i dijete æemo te trebati. Obeæaj mi, Anna! Molim te, obeæaj mi odmah!« I Anna zagrli Centaine na krevetu, privivši je svom snagom, i Centaine se nasmije, radosna u tom èvrstom zagrljaju. Wilbur Smith Veæ se spustila noæ kad je John Pearce pokucao na vrata malene æelije. »General se vratio, Mademoiselle De Thiry. Rekao sam mu da ste ovdje, i želi razgovarati s vama što je prije moguæe.» Centaine je slijedila pomoænika ispod lukova i velikom blagovaonicom samostana koja je sada služila kao zapovjedništvo postrojbe. Nekoliko desetina èasnika prouèavali su golemu zemljopisnu kartu raširenu na jednom od stolova menze. Karta je bila puna zastavica uèvršæenih pribadaèama. Atmosfera u sobi bila je napeta i teška. Èim je Centaine ušla, èasnici podignu pogled prema njoj, ali èak i mlada i dražesna djevojka nije uspijevala privuæi njihovu pažnju više od nekoliko sekunda: odmah se vrate na svoje obveze. S druge strane dvorane general Sean Courtenev joj je okretao leda. Jakna njegove odore, puna oznaka, bila je prebaèena preko stolca. Nagnut nad njom, bradom naslonjenom na dlan ruke, a laktom na stolcu, general je vikao kao luðak u slušalicu telefona iz kojeg se èuo iskrivljen glas kako daje nerazgovjetan odgovor. Sean je na sebi imao vunenu košulju s predivnim uzorkom na ramenima, prizor iz lova sa psima u trku, i dva jezera znoja ispod pazuha. U ustima je držao ugašenu cigaru. Odjednom zapoène još glasnije vikati u telefon ne izvukavši cigaru iz usta. «Sve su to puke laži! Bio sam tamo prije dva sata. Znam! Potrebna su bar još èetiri topa velikog kalibra, i trebaju mi prije zore... ne izvlaèi se, uèini to i gotovo, i kad to budeš obavio, reci mi!» Baci slušalicu na vilicu telefona, podigne pogled i opazi Centaine. «Draga moja», reèe i krene joj u susret te joj dohvati ruke. «Bojao sam se za vas.

Dvorac je sasvim razrušen. Nova linija fronte prolazi na udaljenosti manjoj od kilometar i pol...» Prekine i pogleda je na trenutak. To što je vidio ga umiri i zapita je: «A tvoj otac?» Ona zanijeèe glavom. «Poginuo je za vrijeme bombardiranja.« «Žao mi je», reèe kratko Sean, a potom se obrati Johnu Pearceu. Obala u plamenu «Povedite gospoðicu De Thiry u moje odaje.» A potom se obrati njoj: »Pridružit æu ti se za pet minuta.» Generalova soba gledala je na blagovaonicu, tako da je otvorenih vrata Sean Courtenev, ležeæi na krevetu, mogao držati pod kontrolom sve što se odvijalo u dvorani zapovjedništva. Nije bilo puno namještaja, samo ležaj i pisaæi stol s dva stolca, i maleni kovèeziæ pored ležaja. «Udite, Mademoiselle.» John Pearce joj ponudi stolac, i dok je Centaine èekala, ogleda se oko sebe. Jedini zanimljivi dio sobe bio je pisaæi stol. Na njemu se nalazio okvir u obliku knjige u kojem su bile dvije fotografije. Prva je bila portret predivne zrelije žene, tamne ljepote Židovke. U uglu je pisalo: Vrati se kuæi živ i zdrav tvojoj ženi koja te voli, Ruth. Na drugoj fotografiji bila je djevojka otprilike istih godina kao i Centaine. Sliènost sa zrelijom ženom bila je oèita, mora da su bile majka i kæi, ali ljepotu djevojke kvario je razmažen izraz lica. Usta, iako dražesna, imala su nešto pohlepno i kruto, i Centaine shvati da joj se ta djevojka uopæe nije sviðala. «Moja supruga i moja kæi», reèe Sean Courtenev na pragu. Na sebe je odjenuo jaknu odore i zakopèavao ju je ulazeæi. «Jesi li jela?», zapita je, i sjedne pred Centaine. «Da, hvala.» Centaine ustane i uze srebrenu kutijicu sa šibicama, upali jednu i približi mu je pred cigarom. On je izgledao iznenaðen, a potom se nagne prema naprijed i uvuèe dim. Kad je cigara bila upaljena, nasloni se na naslonjaè stolca i reèe: «Moja kæi èini takoðer isto.» Centaine puhne u šibicu, vrati se na stolac i saèeka dok je on u miru uživao u prvim dimovima kubanske cigare. General je izgledao stariji od njihovog posljednjeg susreta. Ili, možda, razmišljala je Centaine, možda je bio samo umoran. «Kad ste posljednji put spavali?», zapita ga i muškarac se nasmije. Odjednom je pokazivao trideset godina manje. «Sada izgledaš kao moja žena.» «Jako je lijepa.» «Da», složi se Sean pogledavši fotografiju. Zatim ponovno spusti pogled na Centaine. «Sve si izgubila«, reèe. Wilbur Smith «Dvorac, moj dom i mog oca.» Pokuša ostati mirna da bi prikrila užasnu bol. «Zasigurno imaš

rodbine.« «Naravno», prizna Centaine. «Moj stric je u Lionu, a imam dvije tete u Parizu.» «Dakle, poslat æu te u Lion s...» «Ne.» «Zašto ne?» Izgledao je iritirano zbog njenog naglog odbijanja. « «Ne želim iæi u Lion, ni u Pariz. Ja idem u Afriku.» «U Afriku?» Sada je zaista bio zaèuðen. «U Afriku? A zašto baš u Afriku, dobri Bože?» «Jer sam to obeæala Michaelu. Obeæali smo jedno drugome da æemo otiæi zajedno u Afriku.« «Ali, draga moja...» Spusti pogled, promotrivši pepeo cigare. Centaine primijeti bol koju mu je zadala imenujuæi Michaela i na trenutak je podijeli s njim, a potom nastavi. «Htjeli ste reæi: ali Michael je mrtav.» General potvrdi. «Da.» Njegov je glas bio gotovo šapat.

«Obeæala sam još nešto Michaelu, generale. Rekla sam mu da æe se njegovo dijete roditi na afrièkom suncu.» Polako Sean podigne glavu i pogleda je razrogaèenih oèiju.; «Njegovo dijete?« «Michaelovo dijete.« i «Jesi li trudna s Michaelom?» ; «Da.» U mislima su mu se rojila uobièajena banalna pitanja. «Jesi li sigurna?« «Kako možeš biti sigurna?« «Kako da znam da je Michaelovo dijete?» No, uspije se suzdržati. Morao je razmisliti, morao je sebi uzeti vremena da bi se navikao na ovaj nenadani preokret sudbine. «Oprosti.» Ustane i šepajuæi teških koraka vrati se u dvoranu zapovjedništva. «Jeste li uspjeli povezati se s treæom postrojbom?«, zapita skupinu èasnika. Obala u plamenu

«Da, ali samo na trenutak, a potom se komunikacija ponovno prekinula. Spremni su za protunapad, ali treba im potpora topništva.« »Nazovite ponovno te birokrate u logistièkom zapovjedništvu i pokušajte razgovarati s Caithnessom osobno.» Obrati se drugom èlanu svoje skupine suradnika. «Roger, što se dogaða u prvoj postrojbi?« «Nema promjene, gospodine. Obranili su se od dva neprijateljska napada, ali trpe teško granatiranje topništva. Kapetan Stevens kaže da su u stanju izdržati.» «Dobar je borac», promrmlja Sean. Bilo je to kao pokušaj zatvaranja rupa brane na oceanu s malo šaèica gline, no, na neki naèin su ipak uspijevali, i svaki sat koji je prolazio, Nijemci su se sve više uznemirivali.

«Topovi æe biti odluèujuæi, uspijemo li ih dovuæi na vrijeme. Kako protjeèe promet na glavnoj cesti?» »Izgleda da je manje gust, gospodine.« Uspiju li ih poslati prije jutra, topovi velikog kalibra æe skupo naplatiti neprijatelju svaki pedalj osvojene zemlje. Usmjerit æe ih prema najkritiènijim toèkama, tako da ih mogu tuæi s tri strane topovima. Sean ponovno osjeti da su mu se nade gasile. Bio je to rat topništva: na kraju æe rasplet uslijediti u krvavom dvoboju dvaju topništva. S dijelom mozga Sean je usporedio rizike i prednosti i izdao potrebne zapovijedi, ali duboko u sebi razmišljao je o drugim stvarima. Mislio je na djevojku i na njene èudne zahtjeve. Prije svega, morao je ukrotiti svoju prirodnu reakciju na novosti koje je upravo èuo, jer je Sean bio sin kraljice Viktorije i oèekivao je da svi drugi, ali pogotovo èlanovi njegove porodice, slijede moralni kodeks koji je vrijedio u prethodnom stoljeæu. Naravno, mladiæi su se morali ispuhati, pobogu, i on se ispuhao, i te kako, u mladosti! Sean se sramežljivo osmjehne prisjetivši se, ali mladiæi iz dobre porodice ostavljali su na miru djevojke iz dobrih porodica i èekali do vjenèanja. »Preneražen sam», shvati i ponovno se osmjehne. Èasnici za stolom opaze osmijeh ostavši u nedoumici ne shvaæajuæi. «Što misli uèiniti taj stari vrag?», pitali su se i razmjenjivali si nervozne poglede. Wilbur Smith «Jeste li uspjeli razgovarati s kapetanom Caithnessom?» Sean sakrije smiješak iza najgore grimase i oni se marljivo vrate na posao. «Preneražen sam», ponovi sebi Sean, još uvijek zabavljen, no, ovoga puta pazeæi da mu lice ostane pasivno. «Pa, i Michael je bio dijete ljubavi, roðen iz jedne avanture. Moj prvorodeni...» Bol zbog njegove smrti ga ponovno obuze, ali on je odagna. «A, sada, ta djevojka.« Zapoène razmišljati. «Je li zaista u drugom stanju, ili je to neka vrsta ucjene?« Nije mu bilo potrebno više od tri sekunde da odluèi. «Nije moguæe da sam se toliko prevario u njoj. Ne, zaista misli da je u drugom stanju.« Bilo je dijelova ženske psihe koji su za Seana predstavljali sasvim nepoznat teren. No, usprkos tome, nauèio je da je djevojka koja je tvrdila da je trudna, i zaista trudna. Kako su to znale, nije shvaæao, ali je bio spreman prihvatiti èinjenice. «U redu, trudna je, ali, je li dijete Michaelovo ili od nekog drugog bezobraznika...« Odmah odbaci tu pomisao. «Djevojka je iz dobre porodice, pod nadzorom oca i te žene-zmaja... Kako su je mogli prevariti, ona i Michael, nikada neæu saznati...», i gotovo se ponovno zapoène osmjehivati, prisjetivši se smicalica kojima se on koristio u mladosti da bi prevario takoðer izvanredne Cerbere. «Domišljatost prve ljubavi.« Zavrtje glavom. «U redu, prihvaæam. Dijete je Michaelovo.« Tek tada da oduška unutrašnjoj radosti. «Michaelovo dijete! Dio njega još uvijek živi.» Zatim se kontrolira. »Polako, molim. Ona želi otiæi u Afriku, ali što æemo, do vraga, s njom? Ne mogu je nikako poslati u Emoyen\.» Na trenutak mu se pred oèima pojavi slika lijepe kuæe na brežuljku, 'kuæa vjetra', na zuluu, koju je sagradio za svoju ženu. Želja da se vrati s njom pogodila ga je valom èežnje. Morao ju je prigušiti i vratiti se neposrednim brigama. «Tri žene... tri lijepe djevojke, sve ponosne i snažnog karaktera, koje žive zajedno...«

Instinktivno je znao da se ta Francuskinja i njegova voljena, ali razmažena kæi, neæe slagati, zasigurno bi se odmah posvaðale i napale poput dvije divlje maèke zatvorene u istoj vreæi. Zanijeèe glavom. «Dobri Bože, bio bi to idealan recept za lijepu propast, a ja ne bih bio ni tamo da ih mogu pretuæi, ako bi to bilo potrebno. U ime Božje, što da radim s trudnom djevojkom?« Obala u plamenu «Gospodine generale! Gospodine generale!», jedan od njegovih èasnika ga pozove, pruživši mu telefonsku slušalicu. «Uspio sam konaèno uspostaviti vezu s kapetanom Caithnessom.» Sean zgrabi slušalicu. «Douglas!», zadere se u nju. Veza je bila jako loša, šumovi su bili glasni poput oluje na moru, i izgledalo je kao da glas Douglasa Caithnessa dopire izdaleka, s oceana. «Halo, generale, topovi su upravo stigli...«

«Bilo je i vrijeme!«, zareži Sean. «Postavio sam ih...» Caithness mu da topografske podatke. «Veæ ispaljuju granate, a Švabo je, izgleda, u lošem stanju. Sutra u zoru æu ih napasti.» «Pazi, Douglas, nema prièuva iza tebe, a neæu ti ih ni moæi poslati prije podneva.« «U redu, shvaæam, ali, ne možemo mirno èekati da se oni ponovno pregrupiraju.« «U

pravu si. Javi mi novosti. U meðuvremenu æu ti poslati još èetiri topa, i još kojeg vojnika iz druge postrojbe, ali, neæe biti tamo prije podneva.« «Hvala, generale, zaista æe mi biti potrebni.« «Drži se!» Sean spusti slušalicu i dok je promatrao kako se zastavice pomièu na zemljopisnoj karti, naglo se sjeti rješenja svoga osobnog problema. «Garry...», pomisli na brata blizanca, i osjeti uobièajenu grižnju savjesti i sažaljenja. Garrick Courtenev, brat kojeg je Sean napravio invalidom. Dogodilo se prije mnogo godina, no, svejedno svaki trenutak tog užasnog dana bio je još uvijek živ u njegovim mislima, i Seanu je izgledalo kao da se dogodilo juèer. Dva djeèaka svaðala su se oko dvocijevke koju su kriomice uzeli iz oèeve sobe i nabili metcima, te trkom otišli brežuljcima Zululanda. «Ja sam ga prvi ugledao!«, govorio je Garry o inkonku èije je tragove opazio dan ranije. «Ali, ja sam pribavio pušku«, govorio je Sean, držeæi oružje èvrsto u rukama, «dakle hitac ja ispaljujem.« I naravno, Sean je pobijedio. Uvijek se on uspio nametnuti. Wilbur Smith Garry je bio taj koji je kružio s Tinkerom, njihovim lovaèkim psom mješancem, oko guste makije u podnožju brežuljka da prestraši inkonka što je trebao pobjeæi prema Seanu koji je èekao na vrhu s puškom. Sean je zaèuo daleki Garrvjev poziv u podnožju brežuljka i uzbuðeno Tinkerovo lajanje koji je opazio iznemoglog inkonka, koji se pojavio na otvorenom, krenuvši upravo prema mjestu gdje ga je èekao Sean, ležeæi na zemlji, na vrhu brežuljka. Na svjetlosti dana životinja je izgledala golema. Od straha Seanu se naježila kosa na glavi. Dugi rogovi izgledali su snažno na debelom vratu. Bio je visok metar, a težio je oko stotinu kilograma. Bokovi i prsa bili su mu istoèkani. Bio je predivno biæe, snažno i brzo, s oštrim rogovima koji su mogli izvaditi crijeva èovjeku ili mu prerezati arteriju... a trèao je ravno prema Seanu. Sean je ispalio iz tako male udaljenosti da mu je raznio prsa/ i srce. Životinja je ispustila bolni krik i pala, ritajuæi se i probadajuæi rogovima u prazno, s tvrdim kopitima koja su udarala u kamen. »Pogodio sam ga!», uzviknuo je Sean skoèivši iz zaklona. «Pogodio sam ga prvim hitcem! Garrick! Garry i Tinker su se trkom spuštali s brežuljka, želeæi stiæi prvi do pogoðene životinje. Sean je u ruci imao pušku s drugom cijevi još uvijek nabijenom.

Dok je trèao prema dolje, kamen mu se otkotrlja pod nogama i on pade na tlo. Puška mu ispadne iz ruke. Rukohvat je udario u tlo i druga cijev ispali uz zaglušujuæi prasak. Kad je Sean ustao, Garrick je sjedio pored mrtvog inkonka i stenjao. Metak ga je pogodio u nogu, nešto ispod koljena. Noga je bila razmrskana, a tkivo okrvavljeno, nazirali su se bijeli dijelovi kosti, a krv je tekla u potocima na zasljepljujuæoj svjetlosti sunca. «Jadan Garry», pomisli Sean. «Star i osakaæen.« Žena koja je zatrudnjela sa Seanom, koju je Garry oženio prije Michaelovog roðenja, na kraju je poludjela od mržnje i ogorèenja i živa izgorjela u požaru koji je sama podmetnula. Sada je otišao i Michael, a Garry nije imao više ništa... ništa, osim svojih knjiga i pisanja. «Poslat æu mu ovu lijepu i živahnu djevojku koja èeka dijete.» Rješenje mu se ukazalo poput bljeska i on osjeti olakšanje. Obala u plamenu «Bar æu mu moæi vratiti dio sreæe, nakon toliko zla što sam mu nanio. Poslat æu mu svog unuka, unuka kojeg bih tako rado zadržao za sebe. To je tek dio moga duga.» Okrene leda zemljopisnoj karti i šepajuæi se vrati djevojci koja ga je èekala. Djevojka ustane da bi ga doèekala i ostane mirno stajati, sa spojenim rukama pred sobom i Sean opazi strah i zabrinutost da bude odbijena, u tim tamnim oèima i na donjoj usnici koja je drhtila, oèekujuæi njegovu presudu. General zatvori vrata, približi joj se i uze joj ruke u dlakave goleme šake. Nagne se nad njom i poljubi je nježno. Brada joj ubode osjetljive obraze, ali ona zastenje od olakšanja i baci mu ruke oko vrata. »Oprosti, draga moja», reèe joj. «Jako si me iznenadila. Morao sam se prije priviknuti na novosti.» Sean je zagrli, ali ne snažno, jer je zagonetka trudnoæe uvijek bila jedna od malobrojnih koje su ga ostavljale bez rijeèi. Zatim ponovno sjedne na stolac. «Mogu li otiæi u Afriku?» Osmjehivala se, iako su joj oèi još

uvijek bile vlažne od plaèa. «Da, naravno, sada je to tvoj dom: bar za mene, ti si Michae-lova supruga. Tvoja je domovina tamo.» «Tako sam sretna», reèe mu tiho, ali u glasu se moglo osjetiti puno više od sreæe. Bio je to osjeæaj sigurnosti i zaštite: sada je aura moæi i energije tog muškarca prekrila i nju poput nepobjedivog štita. «Ti si Michaelova supruga«, rekao je. Priznao je to u što je ona èvrsto vjerovala, i to priznanje na neki je naèin preobrazilo zahtjev u èinjenicu. «Poslušaj što æemo uèiniti. Postoji rizik njemaèkih podmornica, dakle, najsigurniji naèin da preðeš

ocean je na brodu koji prevozi ranjenike koji æe isploviti iz neke francuske luke.» «Anna...», umiješa se brzo Centaine.

«Naravno, mora poæi s tobom. Pobrinut æu se i za nju. Morat æete podnijeti zahtjev kao bolnièarke volonterke i tako si zaraditi prelazak...« Centaine klimne radosno glavom. «Michaelov otac, moj brat Garrick Courteney...», zapoène Sean. Wilbur Smith «Da! Da! Michael mi je sve rekao o njemu. Veliki je heroj, odlikovan od kraljice Viktorije za hrabrost koju je pokazao u borbi protiv Zulua...», prekine ga uzbuðeno Centaine. «Osim toga, uèen je èovjek, koji piše povijesne knjige.» Sean trepne oèima na taj opis jadnoga Garrvja, ali naravno, uljudno potvrdi. «Osim toga, jako je dobra osoba, miran èovjek, udovac koji je izgubio svog sina jedinca...» Bljesak gotovo telepatskog shvaæanja pojavi se u njihovim oèima, iako je Centaine naslutila istinu: od sada na dalje morali su govoriti o Michaelu uvijek kao sinu Garrvja Courtenevja. «Michael je bio sav njegov život, a ti i ja znamo što taj gubitak za njega može znaèiti, buduæi da ga dijelimo s njime. U Centaineinim oèima zasvijetle suze koje je pokušavala potisnuti. Ugrize se za donju usnicu, klimnuvši odluèno glavom. «Poslat æu mu brzojav. Bit æe u Cape Townu i èekat æe te kad bude stigao brod. Dat æu ti i pismo za njega. Budi sigurna da æe te dobro primiti i da æe te zaštititi, i tebe i Michaelovo dijete.» «Michaelovo dijete!», reèe odluèno Centaine, a potom, uz malo neodluènosti: «Ali, hoæu li moæi vidjeti katkad i vas, generale?»

«Èesto», uvjeri ju Sean, nagnuvši se i pomilovavši je po kosi. «Možda i preèesto», našali se. Od tog trenutka stvari su se jako brzo odvijale. Morale su nauèiti da sa Seanom Courtenevjem to uvijek tako biva. Ostala je u starom samostanu još pet dana, za vrijeme kojih je njemaèko napredovanje stalo u Mort Homme, iako pod cijenu velikih gubitaka: i kad je nova linija fronte oèvrsnuta, Sean Courtenev joj je mogao posvetiti nekoliko sati na dan. Veèerali su zajedno svaku veèer i on je odgovarao na njena bezbrojna pitanja o Africi i njenim narodima, njenim životinjama, porodici Courtenev i njenim èlanovima, uz ljubazno èavrljanje. Veæinom su razgovarali na engleskom, iako se Centaine pomagala flamanskim kad se nije mogla sjetiti pokoje engleske rijeèi. Na kraju veèere ona bi izabrala i zapalila uvijek cigaru, ulila mu konjak i ostajala s njim za stolom, razgovarajuæi sve dok Anna ne bi došla po nju ili neki èasnik ne bi došao po generala. Obala u plamenu Tada mu je pružala obraz na poljubac s takvom djetinjastom nevinošæu da je Seanu bilo teško odvojiti se od nje. John Pearce je Centaine i Anni nabavio bolnièarsku odjeæu. Bijelu pregaèu s crvenim križem iznad stroge haljine sivoplave boje. Centaine i Anna su se iglom i koncem pobrinule za posljednje popravke, dajuæi odori malo svježine na francuski naèin. Stigao je i dan polaska, i Sangane natovari njihovu skromnu prtljagu u Rolls.

Sean Courtenev ih pozdravi s ulaznih vrata, tužan zbog rastanka. «Pazite na nju», zapovjedi Anni, a ona ga osine pogledom zbog netraženog savjeta koji joj je davao. «Èekat æu vas na molu kad se budete vratili kuæi», obeæa Centaine generalu i Sean je uživao od zadovoljstva, pomalo neprilike, kad ga je djevojka na vršcima prstiju poljubila u èelo pred svim njegovim suradnicima. Gledao je Rolls kako se udaljava s djevojkom koja ga je pozdravljala mašuæi rukom sa stražnjeg prozora, a potom se okrene i obrati se podreðenima: «Dobro, gospodo, prestanimo se zabavljati. U

ratu smo, a izgledamo poput izviðaèa na nedjeljnom izletu.» I uspne se šepajuæi stubama do operativne dvorane, bijesan na samoga sebe, jer je veæ osjeæao da mu djevojka nedostaje. Protea Castle pripadao je brodskoj kompaniji Union Castle. Bio je to brz brod s tri dimnjaka, koji je prije rata povezivao Cape Town sa Southamptonom, prevozeæi i putnike, naravno, a potom su ga pretvorili u bord-bolnicu, odnosno obojili ga bijelom bojom s velikim crvenim križevima na bokovima i na dimnjacima. Nalazio se usidren na molu u luci Calais i još uvijek je prevozio putnike koji su odlazili na jug, ali puno drukèije od bogataša i elegantnih ljudi koje je nekoæ prevozio prije rata. Na željeznièku postaju pored luke stiglo je pet vagona, iz kojih se patetièna rijeka ljudi spuštala prema brodu i ukrcavala ljestvama na krmi i pramcu broda. Bile su to prave olupine rata. Lijeènièka komisija ih je od-, bacila, oèajavajuæi što ih nije mogla dovoljno pokrpati i predati ih ljudožderu Baalu. Wilbur Smith Tisuæu i dvjesto ljudi vraæalo se raskomadano na drugu hemisferu, da bi ih na povratku zamijenio, nakon što brod oboje u maskirnu sivu boju za prijevoz postrojba, isti broj kršnih mladiæa još uvijek cijelih i u stanju da izdrže pakao rovova u sjevernoj Francuskoj. Centaine je stajala na molu pored Rollsa i promatrala je dirnuta legije koje su se ukrcavale na brod. Bilo je amputiranih, bez ruke ili noge, sretnici su imali batrljak ispod koljena ili lakta. Uspinjali su se štakama, ili s praznim rukavom jakne uredno prikopèenim.

Zatim je bilo slijepaca, koje su vodili prijatelji, i paraliziranih u nosilima. Žrtve plina s nosnicama i grlom izgorjelim od para otrova, i oni šokirani od granatiranja, koji su neprekidno poskakivali i vrtjeli oèima: opeèeni s užasnim crvenim ožiljcima, koji s držali ruke ili noge u neprirodnom položaju, ili neprekidno pognutu glavu s bradom na prsima, tako da su izgledali deformirani i grbavi. «Možeš nam se i približiti i pomoæi nam, djevojko», reèe joj jedna bolnièarka koja je opazila njenu odoru. Centaine odmah krene. Okrenuvši se prema vozaèu Zulu, reèe: «Dakle, ubrzo æu upoznati tvog oca... Mbejanea?» «Mbejane!» Sangane je bio sretan da je zapamtila ime. «I prenijet æu mu tvoju poruku.» «Idi u miru, mala gospodo», pozdravi je Zulu. Centaine mu stisne ruku, uze vreæu sa svojim stvarima, i potrèi novim obvezama, a Anna ju je slijedila. Ukrcavanje se nastavilo cijelu noæ, i tek kad je završilo, nešto prije zore, bile su slobodne da potraže kabinu gdje su bile smještene. Lijeènik èasnik zrelih godina bio je major èežnjiva lica, i bilo je oèito da je dobio zapovijedi iz visokih krugova što se tièe dviju žena. «Gdje ste bile?», zapita Centaine kad se pojavila na prijavak u njegovoj kabini. «Èekamo vas od juèer u podne. Isplovit æemo za dva sata.» «Na brodu sam od podneva, bila sam na palubi C i pomagala doktoru Solomonu.» «Trebali ste me obavijestiti«, odvrati joj on hladno. «Ne možete šetati cijelim brodom kako vas je volja... ja sam odgovoran pred generalom...«, prekine i nastavi drugim glasom. «Osim toga, paluba C je za postrojbe...« Obala u plamenu «Oprostite?» Iako je znala dosta dobro engleski, Centaine nije shvaæala jeziène finese. «Nije za èasnike, a vi æete od sada na dalje raditi samo za èasnike.

Donje palube bit æe van dosega za vas... offlimits», ponovi, gotovo naglašavajuæi svaki slog rijeèi kao da objašnjava glupavom djetetu. «Jesam li bio jasan?» Centaine je bila umorna i nenavikla na takvo ophoðenje. «Ljudi koji se nalaze tamo dolje podjednako pate kao i èasnici», reèe mu bijesno. «Krvare i umiru podjednako kao i èasnici.« Major trepne oèima te ponovno sjedne. Imao je kæer istih godina poput te paprene mlade Francuskinje, ali nikada mu se ne bi obratila tim tonom. «Veæ vidim da æu s vama imati problema, gospoðice«, reèe prijeteæi. «Uvijek sam bio protiv bolnièarka volonterka na brodu. Žene su uzrok nevolja. Sada me saslušajte. Smjestit æete se u kabini koja se nalazi ispred ove», pokaže kroz otvorena vrata. «Bit æete povjerene doktoru Stewartu i radit æete za njega. Jest æete u menzi za èasnike, a donje palube su vam zabranjene. Oèekujem od vas da se pristojno i dostojanstveno ponašate, a ja vam obeæajem da æu vas nadgledati izbliza da bih se uvjerio da ste me poslušali.» Nakon takvog poèetka, kabina rezervirana za nju i Annu predstavljala je ugodno iznenaðenje i ponovno posumnja u generala Seana Courtenevja. Bio je to apartman; kreveti blizanci umjesto kreveta na kat, maleno predsoblje s ormarima, foteljama i pisaæim stolom, tuš

i privatni toalet, sve elegantno namješteno u pastelnim tonovima. Centaine se baci na krevet i smjesti se na jastucima.

«Anna, preumorna sam da bih skinula odjeæu.» «Odjeni na sebe spavaæicu», zapovjedi Anna. «I ne zaboravi oprati zube.» Probudi ih zvono za uzbunu i zvižduci u hodniku. Brod je veæ plovio, motori su se veæ tresli i stvarali buku.

Nakon prvih trenutaka panike, steward ih je obavijestio da se radi o vježbi. Na brzinu se odjenu i navuku na sebe pojaseve za spašavanje, a potom krenu na palubu i pronaðu èamac. VVilbur Smith Brod je tek izišao iz luke. Zora je bila siva i maglovita, a vjetar je fijukao u lica putnika nagomilanih na palubi, tako da se proširio opæi žamor slaganja kad je simulirani alarm završio i kad su poslužili doruèak u dvorani za ruèak u prvoj klasi, preobraženoj u menzu za èasnike i ranjenike koji se sami kreæu. Centainein ulaz uzrokovao je opæu uzbunu. Malo koji èasnik nije opazio da se na brodu nalazila lijepa djevojka i nisu uspijevali sakriti svoju sreæu. Svi su željeli privuæi je uza se, ali odmah se prvi èasnik, iskoristivši priliku što se kapetan još uvijek nalazio na palubi, okoristi svojim èinom te se Centaine nade s njegove desne strane, okružena pažljivim i uljudnim èasnicima, s Annom koja je sjedila sa suprotne strane èuvajuæi je poput buldoga. Svi èasnici na brodu bili su Britanci, ali pacijenti su dolazili iz kolonija, jer je Protea Castle trebao nastaviti putovanje prema istoku nakon što bude iskrcao dio putnika na Rtu Dobre Nade. Oko Centaine sjedili su kapetan lakog australskog konjaništva koji je izgubio ruku, nekoliko Novozelandana u lošem stanju (jedan je imao crni povoj na oku, a drugi drvenu nogu poput Long Johna Silvera), jedan iz Rodezije imenom Jonathan Ballantvne, koji je odlikovan na Somme, ali medalju je platio rafalom mitraljeza u trbuh, te niz drugih mladiæa punih želje za životom: svatko od njih izgubio je neki dio tijela. Svi su joj donosili hranu iz bifea. «Ne, ne mogu doruèkovati na engleski naèin, postala bih debela i ružna poput svinje.» I smijala se radosno kad bi oni skandalizirano zanijekali. Otkad je Centaine imala èetrnaest godina bjesnio je rat i svi mladiæi bili su na fronti; nikada nije bila okružena zadivljenom hordom muškaraca. Opazi lijeènika majora da ju je prostrijelio pogledom sa stola kapetana, i polemièki odluèi da æe biti ljubazna sa svim mladiæima oko nje. Zabavit æe se, odluèi, iako osjeti grižnju savjesti pomislivši na Michaela. «To je moja dužnost, oni su moji pacijenti. Bolnièarka mora biti dobra sa svojim pacijentima.« I zapoène se smijati i šaliti se s njima, a oni su se nadmetali da bi privukli njenu pažnju, èinili joj male usluge, odgovarali na njena pitanja. «Zašto ne plovimo u konvoju?», zapita. «Zar nije opasno prelaziti ocean en plein soleil, na punom suncu? Èula sam za Rewu...»

Obala u plamenu Rewa je bio brod koji je prevozio britanske ranjenike, oko sedamsto njih, i koji je njemaèka podmornica potopila u Bristolskom kanalu 4. sijeènja te godine. Na sreæu, bilo je samo troje mrtvih, ali je engleska propaganda mogla dobro iskoristiti taj dogaðaj. U gotovo svim javnim ustanovama mogli su se vidjeti plakati na kojima je stajalo: «Crveni križ ima isti efekt na Švabe kao i crvena boja na bikove» uz sliku koja je predstavljala u svom užasu taj prizor. Centaineino pitanje je potaknulo malu raspravu za stolom. «Rewa je bio potopljen noæu», naglasi Jonathan Ballantvne. «Kapetan njemaèke podmornice možda nije vidio crveni križ.» «Hajde! Molim vas! Ti tipovi iz podmornica su pravi mesari...« «Ne slažem se. To su sasvim normalni ljudi, kao i mi. A to misli i kapetan ovog broda: evo zašto je krenuo opasnim pravcem kroz La Manche usred bijela dana. Na taj naèin podmornice mogu vidjeti crvene križeve. Mislim da æe nas pustiti da prodemo, shvativši tko smo.» «Ma kakvi, prokleti Nijemci bi potopili i vlastitu svekrvu...» «Pa, i ja...» «Ovaj brod plovi dvadeset i dva èvora», reèe obrativši se Centaine prvi èasnik da je utješi. »Podmornica ispod vode može ploviti najbrže sedam. Da nas može potopiti, podmornica se mora naæi upravo na našoj ruti. Moguænosti da se to dogodi su minimalne. Budite mirni, gospoðice, nema opasnosti. Uživajte u plovidbi!» Visoki lijeènik, okruglih ramena i rastresena izgleda poput znanstvenika, te s borama oko oèiju, ustane pred Centaine kad je ova htjela otiæi od stola. «Ja sam doktor Archibald Stewart, bolnièarko De Thiry, a major Wright vas je povjerio meni.» Centaine se svidjela nova titula: bolnièarka De Thiry, koja je imala profesionalni prizvuk. Nije joj se baš svidjelo, pak, daje nekome 'povjerena'. «Imate li koje lijeènièko iskustvo ili bolnièarsko?», nastavi doktor Stewart.

Simpatije koje je na poèetku Centaine osjeæala prema njemu se ohlade. Stavio ju je u tešku priliku u nekoliko sekunda, i to pred svim tim udvaraèima! Zanijeèe glavom, pokušavši ne otkriti ništa što bi bilo kompromitirajuæe u javnosti, ali on nastavi bez milosti. Wilbur Smith «To sam i mislio.« Promotri ju sumnjièavo, a potom je izgleda primijetio njenu nepriliku. «Nije važno, prva zadaæa bolnièarke jest da drži vesele bolesnike. A to što sam vidio, mislim da ste izvrsni.

Bit æete, dakle, zaduženi za dobro raspoloženje na brodu, ali samo na palubi A. Kategorièka zapovijed majora Wrighta. Samo na palubi A.» Zadaæa koju je dobila od doktora Archibalda Stewarta se pokazala odliènom. Od malenih nogu Centaine je u dvorcu na sebe morala preuzeti zadatak organizacije, oèeve kuæne pomoænice i glavne gospodarice. Bez napora, zapoène oblikovati bandu muškaraca koja se stvorila oko nje, pretvorivši je u skupinu zaduženih za slobodno vrijeme. Protea Castle imao je biblioteku od nekoliko tisuæa knjiga i ona brzo napravi plan zaduženja za 'naèitane' pacijente kao što se govorilo u vojsci, i sastavi skupinu èitaèa za slijepce i nepismene na donjim palubama. Organizirala je glazbene veèeri, boæanje na palubi i turnire u remiju i bridgeu, koje je grof nadasve volio i nauèio ju je svim tajnama. Njeni osakaæeni, ranjeni suradnici u lošem stanju nadmetali su se tko æe je više zadovoljiti i osmišljavali su naèine kako æe plovidbu uèiniti manje dosadnom. I pacijenti u ležajevima na kat zapoènu tražiti stotine izlika samo da bi je što duže zadržali uza se kad bi ih ujutro posjeæivala. Medu pacijentima nalazio se i kapetan strijelaca natalskog konjaništva koji je prošao kroz Mort Homme zajedno s ostalim ranjenicima koji su bili smješteni u dvorcu. Prvi put kad je Centaine ušla u njegovu sobu s paketom knjiga ispod miške, on je pozdravi u ekstazi: «Sunshine! Sunèeva zraka! To je Sunèeva zraka osobno!» Tako ju je nadimak slijedio i na brodu. »Bolnièarka Sunshine.» Kad ju je tako nazvao i oštri major Wright, obožavanje naspram Centaine bilo je jednoglasno. Na brodu su je svi obožavali. U tim prilikama bol nije imala vremena da je muèi, ali naveèer prije spavanja Centaine je u tami pred oèima ponovno stvarala Michaelovu sliku, a potom skupila ruke iznad trbuha. «Naše dijete, Michael, naše dijete!»

Obala u plamenu Olujno nebo i crni valovi se udalje s krme u dugaèkom bijelom tragu broda, dok su ispred pramca ribe skakale iznad vode sjajeæi se poput srebrenjaka na površini plavog baršuna mora. Na tridesetoj sjevernoj paraleli veseli kapetan Jonathan Ballantvne, buduæi nasljednik sto tisuæa hektara zemlje koji su pripadali njegovom ocu, Siru Ralpu Ballantvneu, prvom ministru Rodezije, zapita Centaine da se uda za njega. «Kao da èujem svog oca», reèe Centaine imitirajuæi grofa s takvom toènošæu da Annin pogled postane žalostan. «Sto tisuæa hektara! Dijete moje, jesi li luda. Kako ih možeš odbiti?» Nakon toga svadbene ponude postale su poput zarazne epidemije. Èak je i doktor Archibald Stewart, njen nadreðeni, trepæuæi kapcima iza naoèala i nervozno se znojeæi, održao pažljivo pripremljen govor, i uz olakšanje više nego žaljenje, primio Centaineino odbijanje, koje je popratila s dva zvonka poljupca u obraze. Na ekvatoru Centaine je zamijenila majora Wrighta u tradicionalnoj žrtvi bogu Neptunu. Obred su proslavili uz veliko opæe veselje. Glavna atrakcija, naravno, ponovno je, kao i uvijek, bila Centaine koja je na sebi imala kostim sirene koji je sama sašila. Anna se bunila zbog dekoltea, ali joj je poslije pomogla da ga šasije. Kostim se svima svidio. Zapoènu zvižditi i pljeskati rukama i odmah zatim, nakon prelaska ekvatora, ponovno se pojavila nova epidemija svadbenih ponuda. Anna je i dalje mrmljala, ali u sebi je bila jako zadovoljna promjenama koje je vidjela na Centaine. Pred njenim oèima Centaine se preobražavala u ženu, i više nije bila djevojka, i taj je prizor bio predivan.

Fizièki je pupala, kao što se dogaða trudnicama na poèetku trudnoæe. Njen ten postao je biseran, izgubila je svu nezgrapnost tipiènu za adolescente, a njeno se tijelo ispunilo, ne izgubivši ni malo na dražesti. No, još veæe bile su druge promjene. Njena sve veæa sigurnost, šarm koji je posjedovala i kojeg je bila svjesna u svakom trenutku. Anna je dobro znala da je Centaine bila roðeni imitator: bila je u stanju u trenutku preæi s južnjaèkog naglaska konobara Jacquesa na valonski naglasak domaæica ili pariški uèitelja glazbe: no, sada je primijetila da je djevojèin dar za jezike bio takoðer velik. Centaine je Wilbur Smith govorila engleski s takvom lakoæom da je bila u stanju osjetiti razlike u naglasku izmeðu Australca, Južnoafrikanca i Engleza koji je studirao u Oxfordu, i toèno ih reproducirati. Svakome se obraæala tipiènim rjeènikom za njegovu zemlju, i kad bi pozdravljala Australce na njihov tipièan naèin, oni su urlali od sreæe. Anna je, osim toga, primijetila da je Centaine imala pravu predispoziciju za brojeve i raèun. Kad je raèunovoða pobjegao u Pariz, nakon prvih nekoliko mjeseci rata, ona je preuzela brigu nad administracijom i Anna se èudila njenoj sposobnosti da zbroji dugaèki red brojeva jednostavno prateæi ih olovkom, ne pomièuæi usnama, niti se pomažuæi prstima, što je za nju izgledalo poput èuda. Sada je Centaine pokazivala iste sposobnosti. Igrajuæi bridge s majorom Wrightom, èinili su izvrstan par. Pobjede su smetale Anni koja je, zapravo, bila protiv hazardnih igara.

Centaine bi dobiveni novac ponovno ulagala u igru: s Jonathanom Ballantvneom i doktorom Stevensom. Ulozi su bili otprilike visoki kao i broj milja preplovljenih u jednome danu. Prelaskom ekvatora Centaine je na taj naèin dodala gotovo dvjesto srebrenjaka na hrpu zlatnika koje je uspjela spasiti iz dvorca u plamenu. Anna je uvijek držala da je Centaine previše èitala. «Nije dobro za oèi», govorila joj je èesto, ali nije uspjela procijeniti dubinu znanja koje je Centaine stekla knjigama, sve dok je nije èula kako raspravlja. Razglabala je svoje mišljenje pred izvrsnim polemièarima poput doktora Archibalda Stewarta, no, Anna primijeti da je bila tako lukava i nije tvrdoglavo i pod svaku cijenu htjela nametnuti svoje mišljenje: znala je uvijek završiti svaku raspravu rijeèima pomirenja, tako da je davala moguænost muškom protivniku da se povuèe bez da previše povrijedi svoj dignitet. «Da», klimala je Anna zadovoljna sama sa sobom, promatrajuæi djevojku kako se otvara poput lijepog pupoljka na tropskom suncu, «zaista je pametna kao što je bila i njena majka.» Izgledalo je kao da je Centaine fizièki trebala svjetlost i toplina. Svaki put kad bi prošla palubom podizala bi lice prema nebu i okrenula ga prema suncu. «O, Anna, kako sam mrzila hladnoæu i kišu! Zar nije predivna toplina?« «Pazi, sva æeš preplanuti i postat æeš ružna», upozori je Anna. Obala u plamenu «To se uopæe ne prilièi jednoj gospodi.» Centaine zabrinuto pogleda ruke. «Nije da mi ne pristaje. To je pozlaæena boja, Anna! Pozlaæena!« Centaine je toliko toga proèitala i toliko ljudi ispitala da je izgledalo kao da poznaje svaki pedalj južne polutke gdje je sada brod uplovljavao. Ponekad je budila Annu i primoravala je da je slijedi na palubu, dok joj je èasnik na straži pokazivao južna sazviježða. I usprkos kasnim satima, Anna je bila zaslijepljena ljepotom i sjajem tog neba, koje se svake noæi sve više otkrivao pred njihovim oèima. «Pogledaj, Anna, konaèno se vidi Achernar! To je Michaelova zvijezda, njegova zvijezda. Svi bismo trebali imati jednu zvijezdu, govorio je, i izabrao je jednu i za mene.» «A koja je tvoja?», zapita je Anna. «Koja je to zvijezda?« «Acrux. Evo je, najsjajnija je u Južnome križu.

Nema nièega izmeðu nje i Michaelove zvijezde, osim samoga svemira. Govorio je da mi držimo zemljišnu os. Zar nije romantièno, Anna?» «Romantiène gluposti«, odvrati joj Anna, podigavši nos, i žaleæi u tajnosti da joj takve rijeèi nikada nitko nije izrekao. Zatim Anna opazi u njenoj djevojèici joj jednu sposobnost, koja je zasjenjivala sve ostale.

Bila je to sposobnost da je i muškarci slušaju. Bilo je izvanredno vidjeti muškarce poput majora Wrighta ili kapetana Protea Castlea kako je u tišini slušaju kad je ozbiljno govorila, bez podsmjeha na usnama koji muškarci inaèe imaju kad slušaju žene. «Još je mlada», èudila se Anna, «no, usprkos tome, odnose se prema njoj kao prema ženi... ne, ne, više od toga, odnose se prema njoj kao prema njima ravnoj.« Bilo je to doista zaèuðujuæe. Ti muškarci su joj spontano darivali poštovanje za koje su upravo tih godina sufražetkinje, kako su ih nazivali uz osmijeh, žene poput Emmeline Pankhurst i Annie Kennev i njihove sljedbenice, borile svim sredstvima da bi ga zadobile, bacajuæi se pod konje u trku, štrajkom glaðu, i sve to do tada uzalud. Centaine su muškarci slušali i èesto ih je navodila da èine što ona želi, pomažuæi se, doduše, malim strategijama koketiranja koje su žene svih razdoblja uvijek bile primorane koristiti: uz to se koristila i svojom logikom, argumentima koje nisu mogli pobiti i svojom jaèinom volje. Sve to zajedno, uz šarm, smijeh i intenzivan pogled Wilbur Smith njenim tamnim golemim oèima, davalo joj je naizgled beskonaènu moæ.

Primjerice, bilo joj je dovoljno pet dana da navede majora Wrighta da povuèe zapovijed koja ju je zarobljavala na palubi A. Iako su Centaineini dani bili ispunjeni do posljednjeg trenutka, ni na tren nije izgubila iz vida svoje krajnje odredište. Svakodnevno je žudila da ugleda zemlju u kojoj se Michael rodio i gdje æe se roditi i njihovo dijete. Ma koliko bila zauzeta, nikada nije preskoèila podnevno odreðivanje koordinata, kad bi èasnik odreðivao položaj. Nekoliko trenutaka prije podneva trèala bi na komandni most ljestvama zabranjenim za putnike, zadihano pitala za dozvolu da ude èasniku koji je bio nagnut nad kronometar («Dozvola potvrðena«) i ušla. «Toèno na vrijeme, Sunshine.»

Promatrala je zadivljeno èasnike koji su se naginjali nad zaštitnom ogradom broda i podizali sekstante prema nebu i prema suncu u podne, a potom oznaèavali na karti mjesto i raèunali milje koje je brod preplovio u posljednja dvadeset i èetiri sata. «Evo, Sunshine: 17 stupnjeva južno. Stotinu i šezdeset morskih milja sjeveroistoèno od estuarija rijeke Cunene. Cape Town je na èetiri dana plovidbe, uz Božju pomoæ i ako nas vrijeme ne iznenadi.« Centaine je pohlepno prouèavala kartu. «Dakle, veæ se nalazimo u blizini južnoafrièke obale?» «Ne, ne. To je zapadna Afrika koja pripada Nijemcima. Bila je to Kaiserova kolonija, ali sada su je osvojili Južnoafrikanci.» «A što ima na tom tlu? Džungle, savana?» «Bilo bi lijepo da je tako, Sunshine, ali radi se o jednoj od pustinja koje je Bog zaboravio da se nalaze na zemlji.» I Centaine je ostavljala palubu ponovno se posvetivši promatranju u smjeru velikog kontinenta koji se još

uvijek nalazio iza oceana. «Jedva èekam da konaèno ugledam Afriku!» Taj je konj bio pustinjska životinja. Njegovi daleki pretci nosili su kraljeve i beduine užarenim pustinjama Arabije. Njegove pretke po krvi doveli su na sjever križari, u puno hladniju klimu Europe, a potom, stotinjak godina kasnije, prenijeli su ih u Afriku njemaèkom Obala u plamenu kolonijalnom ekspedicijom. Bili su to konji Bismarckovog konjaništva u luci Luederitzbucht. U Africi su se križali s golemim boerskim konjima za vuèu i sa spretnim i izdržljivim pustinjskim konjima Hotentota, sve dok nije izišao ovaj konj, biæe koje se savršeno prilagodilo zemlji i zadatcima koji su stajali pred njime. Imao je široke nozdrve i šiljastu glavu poput arapskih konja, golema kopita, koja su odgovarala pjeskovitom tlu pustinje i velika pluæa u prsima. Boja, svijetlosmeda, odbijala je plameno sunce, a koža ga je izolirala od sparine u podne i hladnoæe noæu.

Imao je izdržljivo srce da bi uspio prevesti konjanika do maglièastih obzora pustinje i dalje. Èovjek koji je jahao bio je takoðer mješanac, i poput svoga konja, proizvod pustinje i beskonaène zemlje. Njegova majka stigla je do Afrike iz Berlina, kad je njen otac imenovan za zapovjednika njemaèkih kolonijalnih snaga u Zapadnoj Africi. Tu je ona upoznala i, usprkos protivljenju porodice, vjenèala se s mladim Boerom iz porodice bogate zemljom i duhom. Lothar je bio sin jedinac iz te veze i na majèinu želju završio je naobrazbu u Njemaèkoj. Pokazao se kao odlièan student, ali poèetak boerskog rata primorao ga je da prekine studij. Kad se nenajavljeno vratio u Windhoek, njegova je majka saznala da namjerava stupiti u boersku vojsku. Njena je porodica bila porodica ratnika, tako da je bila jako ponosna na njega kad je sa slugom Hotentotom i tri rezervna konja otišao da bi se pridružio ocu koji se veæ borio protiv Engleza.

Lothar je sreo oca i strica Koosa De La Reyja u Magers-fonteinu. Stric Koos je bio legendarni boerski voda. Dva dana nakon dolaska Lothar je bio kršten prvom vatrom, kad su Englezi pokušali zauzeti brežuljke Magersfonteina da bi razbili opsadu Kimberlevja. U zoru tog dana Lothar je imao toèno èetrnaest godina i pet dana. Ubio je svoga prvog Engleza nešto prije šest sati ujutro. Bio je puno lakša meta od stotinu i stotinu antilopa i gazela koje je ubio tijekom prethodnih godina. Lothar je postao jedan od petsto najboljih strijelaca iz rova koji je i on kopao u podnožju brežuljaka Magersfonteina. Zamisao da se sakriju u neku vrstu jame, na poèetku se nimalo nije sviðala Boerima, konjanicima koji su bili naviknuti da se slobodno kreæu. No, usprkos tome, general De La Rey ih je nagovorio da okušaju novu Wilbur Smith taktiku. Tako su engleske postrojbe, koje su napredovale prema Kimberlevju, završile u njihovim raljama i ne vidjevši ih, na varljivoj svjetlosti zore. Englesko napredovanje predvodio je prema sektoru u kojem se nalazio Lothar snažan i krvoloèan èovjek. Kretao se na desetak koraka ispred ostalih, s kiltom koji je lepršao na vjetru, kolonijalnim šljemom i golim maèem u ruci. U tom trenutku sunce iziðe iznad brežuljaka Magersfonteina. Njegova jaka svjetlost naranèaste boje preplavi neravnu nizinu velda. Zapali teatralnom svjetlošæu highlanderse škotskog konjaništva koje je napredovalo medu hrpama kamenja što su ga Boeri u rovovima poredali tu i tamo da bi oznaèili udaljenosti. Svjetlost je bila idealna za gaðanje. Lothar nacilja usred èela Engleza, ali kao i ostali šæuæureni ljudi pored njega, osjeti da se u njemu raðao otpor. Stvar nije izgledala puno drukèija od ubojstva. Zatim, gotovo protiv svoje volje, Mauzer ispali i odskoèi od jaèine udarca prema ramenu. Šljem Škota poleti uvis. Golemi èovjek otvori usta i padne na tlo. Uranjanje hitca u lubanju zaèuo je i Lothar: bio je to zvuk dinje koja se raspada na kamenom podu. Maè bljesne na suncu i padne zajedno s vojnikom u nisko trnovito grmlje. Cijelog dana stotine škotskih konjanika ostalo je doslovce prilijepljeno za tlo, ne mogavši ni podignuti glavu jer su pred njima u rovovima na stotinu koraka udaljenosti èekali možda najbolji strijelci na svijetu. Afrièko sunce ih je grizlo iza koljena èak i ispod kilta. Nadimali su se i nastavljali se nadimati sve dok se koža nije raspukla poput kore prezrelog voæa. Ranjenici su vapili za vodom, a neki Boeri iz rovova bacali su im èuture, ali njihova su bacanja bila previše kratka. Iako je od tada Lothar ubio pedeset ljudi, tog æe se dana sjeæati cijelog života. Govorio je da je postao muškarcem upravo tog dana. Lothar nije bio medu onima koji su bacali èuture.

Naprotiv, ubio je dvojicu Engleza koji su im se, puzeæi, pokušali približiti. Njegova je mržnja prema Englezima, koju je upoznao u naruèju oca i majke, tog dana zapoèela cvasti i u godinama koje su uslijedile, samo je još više sazrijevala.

Obala u plamenu Englezi su progonili njega i njegova oca veldom kao da su I divlje životinje. Njegova voljena teta i tri sestriène umrle su od difterije u koncentracijskom logoru, ali je Lothar bio uvjeren da su Englezi ' namjerno ugurali u kruh ribièke udice i davali ih boerskim ženama da bi im ranili grlo. Bilo je to tipièno za Engleze, taj rat prema ženama, djevojkama i djeci. On, njegov otac i njegovi strièevi su se nastavili boriti i kad je i posljednja nada u pobjedu nestala. Sami su sebe nazivali s ponosom Bitter Enders, spremni da ustraju bez stanke, do gorkog kraja. Kad su ostali kost i koža zbog gladi, bolesni od dizenterije i puni rana po cijelome tijelu zbog sunca i u lošem stanju - te su rane nazivali 'ranama velda' - odjeveni u krpe i samo s tri metka u pušci, predali su se Englezima u Vereenigingu, ali Petrus De La Rey i njegov sin Lothar to nisu uèinili. «Pozivam Boga za svjedoka, Boga i moj narod», izjavio je Petrus otkrivene glave u veldu, pred sedamnaestogodišnjim Lotahrom: «Rat protiv Engleza neæe se nikada završiti. Kunem se pred Tobom, o Gospodine Bože izraelski.« Zatim je položio Bibliju s koricama od crne kože u Lotharove ruke koji je izrekao istu zakletvu. «Rat protiv Engleza nikada se neæe završiti...» Lothar je ostao pored oca, i proklinjao izdajice, kukavice koji su se predavali: Louis Botha i lan Smith, i èak njegov stric Koos De La Rey. «Vi, vi koji ste prodali vaš

narod filistejima, želim vam da živite pod tiranijom Engleza cijeli život i da gorite u paklu deset tisuæa godina.» Tako su otac i sin okrenuli konje i podboli ih, krenuvši prema beskonaènoj i suhoj zemlji koja je pripadala Njemaèkom carstvu, ostavivši ostale da sklope mir s Englezima. A buduæi da su i otac i sin bili jaki, veliki radnici i prirodno nadareni lukavošæu i hrabrošæu, buduæi da je Lotharova majka bila Njemica iz dobre obitelji s važnim vezama i prilièno velikim bogatstvom, u jugozapadnoj Africi su napredovali. Petrus De La Rey, Lotharov otac, bio je samouki inženjer, vrlo spretan. Što nije poznavao, sam bi izumio, slijedeæi boersku poslovicu 'Mi se uvijek snalazimo'. Preko ženinih veza dobio je ugovor za ponovnu izgradnju lukobrana u luederitzbuchtskoj luci i kad je Wilbur Smith dovršio s poslom dobra rezultata, sklopio je ugovor i za izgradnju željeznièke pruge prema sjeveru, od rijeke Orange do Windhoeka, glavnog grada njemaèkog jugoistoka. Nauèio je Lothara svemu što je znao. Djeèak je brzo uèio i u roku od nekoliko godina, kad je imao dvadeset i jednu, bio je ortak s istim udjelom u graðevinskom poduzeæu De La Rey i sin. Njegova majka, Christina De La Rey, izabrala je lijepu, plavokosu njemaèku djevojku i iz dobre obitelji, i diplomatski je uvela u život svoga sina, koji se oženio njome prije nego što je proslavio svoj trideset i treæi roðendan.

Ona mu je rodila lijepo plavokoso dijete za koje je mladiæ veæ kovao velike planove. No, Englezi su ponovno ušli u njihov život i uzburkali ga. Prijeteæi da im unište cijelu ekonomiju, De La Revjevi se zapoènu suprotstavljati njihovim osvajaèkim namjerama. Lothar i njegov otac otišli su do guvernera Seitza i ponudili se da na vlastiti trošak sagrade skladišta streljiva i hrane u najudaljenijim dijelovima zemlje, da bi omoguæili obranu protiv engleske invazije koja æe se zasigurno proširiti iz Južnoafrièke unije, sada pod vlašæu izdajica i prevrtljivaca lana Smitha i Louisa Bothe. U

Windhoeku u to doba stanovao je mladi njemaèki pomorski kapetan, koji je odmah shvatio važnost ponude De La Reyja i nagovorio guvernera da je prihvati. S ocem i sinom plovio je uz opasnu obalu poznatu pod imenom koje joj je više nego pristajalo - Obala kostura, da bi izabrao odgovarajuæu bazu gdje se germanska flota mogla usidriti i opskrbiti gorivom, streljivom i živežnim namirnicama, èak i nakon moguæeg pada u neprijateljske ruke u lukama Luederitzbucht i Walvis Bay. Otkrili su zaštiæenu uvalu izvan ruke tristo milja sjeverno od gotovo nezaštiæenih luka Walvis Bay i Swakopmund, mjesto u koje je bilo gotovo nemoguæe stiæi kopnenim putem, buduæi da je bilo okruženo neprohodnom pustinjom. Natovare maleni trgovaèki parobrod potrebnim materijalom koji je Njemaèka poslala u tajnosti: petsto tona nafte u kantama od dvjesto litara, rezervne dijelove za motore broda, trajna hrana, lako oružje i streljivo, granate za brodske topove i èetrnaest zvuènih torpeda Mark VII, koji su trebali opremiti njemaèke podmornice, ako bi ikada morali djelovati u tim južnim Obala u plamenu morima. Sve su to istovarili malim brodicama i zakopali ispod zemlje pod goleme dine u obližnjoj pustinji. Tajna baza za opskrbljivanje sasvim je opremljena nekoliko tjedana prije atentata u Sarajevu na nadvojvodu Franju Ferdinanda Habsburškog, tako da je Kaiser, da bi zaštitio interese njemaèkog carstva, bio primoran intervenirati protiv srpskih revolucionara. Odmah su Francuska i Velika Britanija iskoristile povod i krenule protiv Njemaèke u rat koji su veæ toliko vremena žarko išèekivale. Lothar i njegov otac osedlali su konje. Sakupe sluge Hotentote, pozdrave se uz poljubac sa ženama i djecom i upuste se ponovno u borbu protiv Engleza i njihovih pomagaèa unionista. Bilo ih je šesto ljudi, vodio ih je boerski general Maritz: stigli su jašuæi do rijeke Orange i utaborili se èekajuæi trenutak da napadnu. Svakog dana pridruživali su im se novi ljudi s oružjem, tvrdi, bradati, navikli na borbu, s Mauzerima na ramenu i streljivom prekriženim na širokim prsima. I svaki put je nova skupina donosila vijesti koje su uvijek bile dobre. Stari borci sakupili su se uz uzvik

«Komanda!». Posvuda su Boeri bili protiv umjetnog mira koji su sklopili Smith i Botha s Englezima. Svi stari boerski generali krenuli su u borbu. De Wet se utaborio u Mushroom Vallevju, Kemp u Treuer-fbnteinu s osamsto ljudi, Bevers i Fourie se takoðer opredijele za Njemaèku i borbe protiv Engleza na otvorenom. Smith i Botha nisu željeli pokrenuti rat koji se jasno ocrtavao kao graðanski rat izmeðu Boera. Oružane snage Južnoafrièke unije su sedamdeset posto bile sastavljene od boerskih vojnika. Zapoènu se stoga udvarati buntovnicima, moliti ih prepla-vivši ih pohvalama i obeæanjima, šaljuæi poklisare u njihove tabore, trudeæi se da krv ne poteèe, ali svakog dana su revolucionarne snage postajale sve jaèe i pune nade. Zatim stigne do njih poruka koju je donio konjanik prošavši pustinju VVindhoeka. Bila je to Kaiserova poruka osobno za guvernera Seitza. Admiral grof Von Spee izvojevao je sa svojim ljudima veliku pobjedu u pomorskoj bitci u Coronelu, na èileanskoj obali. Kaiser mu je zapovjedio da preðe Cape Horn i preplovi preko Wilbur Smith južnog Atlantika i bombardira južnoafrièke luke i podupre boersku pobunu protiv Engleza i unionista. Pod užasnim pustinjskim suncem Boeri su pjevali i uzvikivali od sreæe. Sada su bili sigurni da je njihova strana bila ta koja æe pobijediti. Èekali su samo da im se posljednji boerski generali pridruže i da krenu prema Pretoriji. Koos De La Rey, Lotharov stric, koji je postao star, slab i neodluèan, još se uvijek nije opredijelio.

Lotharov otac slao mu je neprekidno poruke da bi ga nagovorio da im se pridruži, ali on je bio nesiguran, prevaren obeæanjima lana Smitha i njegovim obožavanjem Luisa Bothe. Drugi boerski lider kojeg su èekali bio je Koen Brits, div od granita, visok dva metra i pet centimetara, u stanju da ispije bocu alkohola s ravnodušnošæu s kojom normalan èovjek ispija sok, podignuti bika, ispljunuti ostatak duhana na dvadeset koraka (izmjerenih) i pogoditi Mauzerom antilopu u trku na dvjesto koraka. Trebali su ga jer, kad se bude jednom opredijelio, slijedilo bi ga tisuæu ljudi. No, usprkos tome, lan Smith pošalje tom snažnom èovjeku poruku koju je ovako sastavio: «Pozovi svoje ljude, Oom Koen i pridruži se meni.» Odgovor je bio brz: «Ja, dragi moj stari prijatelju, veæ smo naoružani i na konju, i spremni smo krenuti. Protiv koga æemo se boriti? Nijemaca ili Engleza?« Tako su unionisti sebi osigurali Britsa. Konaèno je Koos De La Rey, koji se uputio na posljednji susret s lanom Smithom, tijekom kojeg je trebao donijeti odluku, zastao na cesti zbog policijske blokade nešto izvan Pretorije. Zapovjedio je vozaèu da nastavi s vožnjom i jedan ga strijelac iz zasjede pogodi metkom u glavu. Tako su izgubili i De La Reyja. Naravno, lan Smith, taj lukavi i hladnokrvni vrag, imao je spremnu izliku. Izjavio je da je policijska barikada trebala onemoguæiti bijeg poznate bande pljaèkaša banaka, bande Foster, koja je nekoliko dana ranije opljaèkala lokalnu banku i da je policija zabunom ispalila metak na generala. Usprkos tome, pobunjenici nisu to prihvatili. Lotharov otac u javnosti je oplakivao ubojstvo brata, i svi su znali da od tada na dalje više nije bilo povratka, trebali su osvojiti zemlju oružjem, jer je vrijeme pregovora završilo.

Obala u plamenu Sve pobunjenièke snage, po planu, morale su se ujediniti s generalom Maritzom na rijeci Orange, ali su podcijenili pokretljivost neprijatelja, koji je bio opremljen automobilima na benzin. Zaboravili su da su se Botha i Smith dokazali veæ odavno kao najbolji boerski generali. Kad su se na kraju pokrenuli, njih dvojica uèine to smrtonosnom brzinom poput razljuæene mambe. Sruèe se na De Weta u Mushroom Vallevju i unište ga topništvom i mitraljezima. Došlo je do užasnih gubitaka na strani pobunjenika, i De Wet je pobjegao u Kalahari, a Koen Brits ga je s motoriziranom kolonom slijedio uhvativši ga u pustinji u Waterburgu. Zatim se unionisti vrate natrag i napadnu Beversa i njegove ljude pored Rustenberga. Izgubivši borbu, Bevers pokuša pobjeæi plivajuæi preko nabujale rijeke Vaal. Èizme pune vode povlaèile su ga prema dnu, a njegovo tijelo pronašli su nakon nekoliko dana na pješèanoj obali u nizini. Na rijeci Orange, u meðuvremenu, Lothar i njegov otac èekali su neizbježan poraz, ali prije unionista stigne do njih loša vijest. Engleski admiral Sir Doveton Stundee pronašao je Von Speea u Folklandu i potopio mu je velike Scharnhorst i Gneisenau, te i ostatak skupine, samo s deset gubitaka medu engleskim mornarima. Nada u pomoæ pobunjenika potopila se zajedno s njemaèkom flotom. Usprkos tome, borili su se kad su stigli unionisti, ali uzalud.

Lotharov otac je dobio metak u trbuh, a sin ga je odveo s borbenog polja pokušavši ga preko pustinje u Windhoeku odvesti kuæi gdje ga je majka mogla njegovati. Bilo je to gotovo tisuæu užasnih kilometara, bez vode. Oèeva patnja bila je tako velika da je Lothar plakao zbog njega, rana se inficirala, a smrad iz perforiranih crijeva namamio je hijene, koje su zapoèele kružiti oko logorske vatre svake noæi. «Sine moj, obeæaj mi», reèe posljednjim dahom koji je zaudarao na smrt, «obeæaj mi da rat protiv Engleza nikada neæe završiti.» »Obeæavam ti, oèe.» Lothar se nagne nad njega, poljubi ga na obraz. Starac se osmjehne i sklopi oèi. Lothar ga pokopa u pustinji, u duboku raku, tako da ga hijene ne nanjuše i ponovno iskopaju na površinu i raznesu njegovo tijelo. Zatim nastavi prema Windhoeku. Wilbur Smith Njemaèki kapetan Franke prepozna Lotharovu vrijednost i povjeri mu obuèavanje izabranih izvidnica koji su se trebali boriti u pustinji. Lothar sastavi skupinu otvrdnutih Boera, Hotentota i njemaèkih kolonijalnih snaga i crnih ratnika iz naselja u unutrašnjosti, i povede ih sa sobom u pustinju, da èekaju invaziju unionistièkih skupina. Smith i Botha stigli su s 45 tisuæa ljudi morskim putom, iskrcavši se u Swakopmundu i Luederitzbuchtu. Odatle krenu prema unutrašnjosti, iskoristivši njihovu uobièajenu taktiku: brz i naporan marš, èesto bez vode za dugi niz kilometara, okruženja, napadi iz dva smjera. Imali su blindirano vozilo, i zapoènu ga koristiti kao što su u boerskom ratu iskoristili konjaništvo. Protiv tog mnoštva Franke je na raspolaganju imao 8000 ljudi, koji su trebali braniti teritorij veæi od 500

tisuæa èetvornih kilometara s obalom dugom gotovo dvije tisuæe kilometara. Lothar i njegovi ljudi im se suprotstave njihovom specifiènom taktikom. Zatrovali su izvore vode pred neprijateljskim skupinama, raznijeli željeznièku prugu, zaobišavši veæinu postrojba i napavši konvoje za opskrbljivanje, te miniraju dijelove zemlje, èekajuæi u zasjedi i napadajuæi iz zasjede svake noæi i svakog jutra do krajnje granice izdržljivosti èak i za tvrde ljude poput njih navikle na težak život u veldu. No, sve je bilo uzalud. Botha i Smith ih stisnu u škripac: za mali broj njemaèke vojske bilo je nemoguæe izdržati. Gubitci od 530 ljudi, što ranjenika što ubijenih, natjerali su kapetana Frankea da se bezuvjetno preda. Ali ne i Lothara De La Reyja. Da bi održao svoje obeæanje koje je dao umiruæem ocu, on povede ostatak svoje skupine ratnika prema sjeveru, u opasan kakao veld, da bi nastavili borbu. Lotharova majka Christina, njegova žena i sin bili su zatvoreni u logor za njemaèko stanovništvo koji su podigli unionisti u VVindhoeku. Tamo su sve troje umrli. Pokosila ih je epidemija tifusa, ali Lothar De La Rey je neprijatelje smatrao odgovornim za njihovu smrt, i u pustinji je njegova mržnja rasla i buknula, jer je to bilo sve što mu je preostajalo. Njegovu porodicu uništili su Englezi i njegovo imanje konfiscirali i razdijelili zemlju. Mržnja je bila gorivo koje ga je tjeralo naprijed. Obala u plamenu Mislio je sada na svoju ubijenu porodicu, nalazio se na konju na vrhu visokih dina koje su bile okrenute prema Atlantskom oceanu zelene boje, gdje se na jutarnjem suncu bibala Benguelska struja. Èinilo mu se kao da majèino lice izranja iz magle. Bila je prelijepa žena. Visoka i sa savršenim tijelom, guste plave kose, koja je, kad ju je èešljala, sezala do koljena, ali koju je uobièajeno nosila u pletenici podignutoj na vrhu glave èineæi se tako višom i velièanstvenom. I njene su oèi takoðer bile boje meda, a pogled bio èvrst i izravan poput leopardovog. Pjevala je VVagnera, jedan dio Valkire, i prenijela je na Lothara njenu ljubav prema glazbi, kulturi i umjetnosti. Prenijela mu je i ljepotu klasiènih njemaèkih crta lica i guste kovrèe koje su mu sada padale na ramena ispod tradicionalnog šešira, imenom temi, ukrašenog nojevim perjem koje je, uvuèeno u vrpcu, lepršalo na sve strane. Poput Christinine, i njegova je kosa bila boje ulaštene bronce, ali obrve su bile tamne i guste, iznad leopardovih pozlaæenih oèiju koje su sada promatrale srebrenastu maglu Benguelske struje. Ljepota prizora dirnula je Lothara poput glazbe. Poput violina koje su svirale Mozarta, stvarala je u njegovoj duši isti osjeæaj mistiène èežnje. More je bilo zeleno i mirno, bez i jedne perjanice pjene koja bi obojila u bijelo baršunastu površinu. Njen prigušeni i slatki dah izgledao je poput cijele prirode.

No, usprkos tome, duž obale gusta vegetacija tamnih alga apsorbirala je pokret mora i nije bilo bijelih odbijanja valova.

Alge su plesale spor i dražestan menuet, naginjuæi se i ljuljajuæi se uz ritam oceana. Dva rta koja su zatvarala uvalu bila su oblikovana iz rasjednih stijena koje su se lomile u geometrijske oblike. Sve su bile oznaèene izmetom morskih ptica i foka. Plaštevi foka sjajili su se na suncu prigušenom maglom i njihovi èudnovati krikovi odjekivali su zrakom bez vjetra do mjesta na kojemu je stajao Lothar, na vrhu dine. Usred uvale kamen se spuštao prepustivši mjesto zemljanoj plaži boje lavljeg plašta, a iza prve dine prostirala se široka laguna okružena moèvarnom trskom koja je u tom pejsažu predstavljala jedinu vegetaciju. U tim mutnim vodama boravile su legije crvenih èaplja dugaèkih nogu.

Predivna boja ove mase ptica bila je žarka poput nadzemaljskog plamena i privlaèila je Lotharov pogled skreæuæi ga s oceana. Wilbur Smith Crvene èaplje nisu bile jedine ptice u toj laguni. Nalazilo se tu i jato pelikana i još puno vrsta moèvarnih ptica koje su se hranile u tim vodama. Dine na kojima je Lothar èekao izgledale su poput stjenovitih leda užasne zmije koja se iskrivljuje duž obale, podižuæi se do petsto i pedeset metara iznad razine mora prema nebu prepunom sumaglice. Oblici pješèanih dina bili su razlièiti i bizarni. Neprekidno mijenjajuæi oblik na morskom vjetru, neke su bile okrugle ili grbave, druge su pak bile šiljaste i izgledale kao da su uèinjene od oštrog kamena. Odjednom u moru zakuha tamna mrlja. Baršunasta zelena površina promijeni boju u smeðu boju željeza. Lothar se nervozno trgne zbog nestrpljivosti, izoštrivši pogled. Je li to bilo možda ono što je veæ tjednima èekao? Podigne dalekozor koji je nosio oko vrata, i osjeti razoèaranje. Bila je to samo plova ribe, ali, kakva plova! Istoèkale su more dokle god je pogled sezao, nahrupivši prema površini mora da bi se nahranile bogatim planktonom koji je obojio u zeleno vodu oceana.

Radilo se o srdelama dugaèkim ne više od pedlja, ali sa snagom milijuna i milijuna pojedinaca, uspijevale su pokrenuti more i zakuhati ga životom. Iznad te goleme mase histerièno su kliktali galebovi i ostale morske ptice, koje su se bacale prema plovi da bi se zasitile, podižuæi malene perjanice pjene. Skupine foka nahrupila je isprekidavši plovu ribe u svim smjerovima, poput morskog konjaništva, razbivši vode i naslaðujuæi se do mile volje. U toj srebrenoj vrevi, visoke i velièanstvene poput jedra, podizale su se trokutaste peraje golemih oceanskih morskih pasa. Cijeli sat vremena Lothar je promatrao fascinirano plovu ribe, a potom, odjednom, kao na znak, cijela živuæa masa uroni i u roku od nekoliko sekunda ocean je ponovno bio miran i nepokretan. Jedini pokret mirnoæe bile su alge koje su se polako pomicale u magli pod blijedim suncem. Lothar sjaši s konja, uze knjigu iz torbe i sjedne èitajuæi na mlakom pijesku. Svakih nekoliko minuta podizao je pogled sa stranice i gledao prema moru, ali sati su prolazili i konaèno ustane, rastegne se i vrati se prema konju. I tog je dana njegovo èekanje bilo uzaludno. Obala u plamenu S nogom u stremenu zaustavi se još jednom i vrati se promotrivši ponovno površinu mora crvenu od sunca na zalasku. A potom, dok je promatrao, more se otvorilo pred njegovim oèima i izviri golema tamna pojava, najveæa stvar koju skrivaju dubine oceana. Zasjavši i podižuæi perjanice vode s palube i sa èeliènih bokova plutala je na površini vode.

«Konaèno!», uzvikne Lothar od uzbuðenja i olakšanja. «Mislio sam da nikada neæe stiæi.» Pogleda pohlepno kroz dalekozor èudnovatu duguljastu pojavu. Opazi zalijepljene školjèice i alge na podvodnom dijelu u-boota. Bio je u moru dugo vremena, tko zna koliko. Natpis na tornju bio je gotovo obrisan: «U-32». Lothar ga je jedva proèitao.

Zatim pokret na palubi podmornice privuèe njegovu pažnju. Iz jedne od bokaporte izvire topnici i potrèe prema topu na krmi. Nisu namjeravali riskirati. Lothar ugleda top okrenut prema njemu, spreman da odgovori na najmanji neprijateljski pokret koji bi došao s plaže. Na tornju se pojave glavice. Opazi dalekozore okrenute prema njemu. Na brzinu Lothar uze pištolj s raketama iz torbe. Crveni bljesak opiše luk na moru, a odmah zatim slijedio ga je još jedan s podmornice. Lothar podbode konja i spusti se pješèanim sprudom. Klizili su po mekanom pijesku. Na kraju, Lothar podbode konja u galop po vlažnoj i èvrstoj plaži mašuæi šeširom, podigavši se u stremenima, i smijuæi se poput luðaka. Upadne u tabor na rubu lagune i sjaši s konja, trèeæi od jednog do drugog šatora i drvenih stupova budeæi svoje ljude i tjerajuæi ih da iziðu. «Stigli su, prokleti pospanci! Stigli su, mladunci pustinjskih šakala! Dolazite!

Dignite stražnjice prije nego što istrunu na tlu!» Lothar je uspio sabrati heterogenu bandu krvnika. Visoki i mišiæavi Herero, žuti Hotentoti oèiju bademastog oblika izgledajuæi poput Mongola, ponosni Korana i krhki i lijepi Ovambo, odjeveni elegancijom plemena i odjeæom koju su uzeli od ubijenih neprijatelja; šljemovi i pojasevi izmjenjivali su se medu šeširima s nojevim perjem i kožama antilope i zebre. Wilbur Smith Bili su naoružani puškama Mannlicher i Mauzerima, Mar-tini Henry i Lee-Enfield 303, noževima i kopljima, i bili su željni krvi poput divljaka i nepredvidljivi poput pustinje koja ih je hranila. Za njih je postojao jedan jedini gospodar: da ih je netko pokušao dodirnuti, odrubili bi mu glavu ili ispucali metak u èelo, ali Lothar De La Rey ih je probudio udarajuæi ih cipelom i potjerao na zrak bez previše ljubaznosti. »Požurite, žderonje hijeninih izmeta: Englezi æe nahrupiti na nas prije nego što budete sa sebe skinuli sve buhe!» Dvije brodice s kojima su istovarili robu bile su skrivene medu šašem nekoliko dana prije izbijanja rata. Sljedeæih nekoliko tjedana èekajuæi, ti su ih ljudi ponovno prekrili katranom i kuèinom, pripremivši polazne staze drvom koje su pronašli na obali, kako bi ih lakše otisnuli u more. Lothar ih je požurivao da izvuku velike brodice iz šaša, dvadeset ljudi za svaku, jer su bile teške. Bile su sagraðene da bi prenosile svaka èetrdeset tona težine, i još su uvijek smrdjele po ptièjem izmetu. Bile su široke i duboke, i klizeæi iznad komada glatkog drva, položenih okomito na smjer plaže, gurnu ih u vodu. Ostavili su dvije brodice na obali i potrèali natrag po kante goriva koje su zakopali u podnožju pješèanog spruda. Izvuku ih iz vlažnog pijeska i otkotrljaju dolje do plaže. Lothar je veæ pripremio vitlo i njime kante podignu na brodice. Za vrijeme radova mrak zamijeni svjetlost dana, sakrivši podmornicu u mraènim vodama oceana. »Brodice u vodu! Pomažite svib, uzvikne Lothar i njegovi ljudi potrèe u mrak koji ih je okruživao i zapoènu raditi uz ritam crnaèke pjesme. Svaki napor pomaknuo je brodice nekoliko centimetara, sve dok nisu zapoèele plutati. Lothar je stajao na krmi sa svjetiljkom u ruci i njegovi veslaèi gurali su brodicu uronjenu gotovo do ruba u hladne crne vode. U mraku koji ih je obavio, jedna je svjetiljka s vremena na vrijeme bljesnula pokazujuæi im put, sve dok se odjednom obrisi podmornice ne pojave pred njima. Njemaèki mornari bili su spremni s konopima i jedan pruži Lotharu ruku i on se jednim skokom uspne na podmornicu. Obala u plamenu Kapetan podmornice ga je èekao na palubi. « Unterseebootkapitan Kurt Kohler», predstavi se pozdravivši i udarivši petama. Zatim pruži Lotharu ruku.

«Jako sam sretan što vas vidim, Herr De La Rey, imali smo goriva za još jedva dva dana plovidbe.« Na svjetlosti svjetiljke koja se nalazila na palubi podmornice, kapetanovo lice imalo je lošu boju. Njegova koža bila je blijeda poput voska osobe koja dugo nije vidjela svjetlost. Ispod oèiju imao je tamne bore, a usta su izgledala poput ožiljka uèinjenog zamahom maèa. Lotharu je bilo jasno da je taj muškarac upoznao gotovo smrt u mraènim i tajnim dubinama koje je posjeæivao. «Jeste li dobro putovali, Herr Kapitanh> «Stotinu dvadeset i šest dana plovidbe i dvadeset i šest tona potonulog neprijateljskog broda», potvrdi podmornièar. «Uz Božju pomoæ, želim vam da potopite isto toliko i na povratku», reèe Lothar. «Uz Božju pomoæ i uz pomoæ vašeg goriva», odvrati kapetan i pogleda prema palubi, gdje su prve baève s gorivom zapoèele stvarati hrpu. Zatim ponovno pogleda Lothara: «Imate li torpeda?», zapita ga zabrinuto. «Ne brinite«, umiri ga Lothar. «Torpeda su spremna. Smatrao sam daje opreznije osigurati najprije naftu, a potom naoružanje.« «Naravno.» Nitko od obojice nije imao potrebu da održi predavanje drugome o moguæim

posljedicama iznenadnog pojavljivanja engleskog ratnog broda. Njemaèka podmornica s gotovo praznim spremnikom u malenoj uvali... «Imam još malo Schnappsa», promijeni temu razgovora kapetan. «Ja i èasnici bili bismo poèašæeni...«

Dok se Lothar spuštao željeznim ljestvama koje su vodile u unutrašnjost podmornice, osjeti muèninu u želudcu. Zapita se kako je moguæe da ljudi uspiju izdržati taj smrad više od nekoliko trenutaka. Bio je to smrad šezdeset ljudi koji mjesecima žive u skuèenom prostoru, ne vidjevši sunce i zrak, bez moguænosti pranja ni sebe ni svoje odjeæe. Bio je to smrad svugdje prisutne vlage i zelene gljive koja je uništavala njihovu odoru, smrad sagorjelog ulja motora i VVilbur Smith smrad zahoda, masne hrane i plijesni i straha koji uzrokuje znojenje, jak vonj plahta i pokrivaèa na kojima su spavali veæ 126 dana bez da ih promijene, i smrad kahlica koje su mogli prazniti jednom na dan. Lothar je sakrio gnušanje i nakloni se udarivši petama, kad mu je kapetan predstavio èasnike. Ispod palube Lothar se morao nagnuti da ne tresne glavom u strop. Hodnik izmeðu odjeljaka bio je tako uzak da su se dvojica muškaraca koji su se sreli morali okrenuti s trbusima koji su se dodirivali da bi prošli. Pokuša si zamisliti život u tim uvjetima i oblije ga hladan znoj. «Imate li obavijesti o neprijateljskoj floti, Hen De La Rey?» Kapetan ulije rakiju u male kristalne èašice i uzdahne kad je posljednja kap rakije izišla iz boce. «Žao mi je što su moje obavijesti stare veæ tjedan dana», odgovori mu Lothar, podigavši èašu pred èasnicima podmornice. Kad su svi ispili gutljaj, nastavi: »Trgovaèki brod Auckland uplovio je prije osam dana u Durban da bi se snabdjeo gorivom. Na brodu se nalazi dvije tisuæe novozelandskih vojnika. Trebao bi ponovno isploviti petnaestog...« Medu službenicima Južnoafrièke unije bilo je mnogo simpatizera Njemaèke. Bili su to muškarci i žene èiji su se roditelji ili roðaci borili u boerskom ratu ili su se priklonili Maritzu i De Wetu protiv unionistièkih postrojba. Neke su im roðake držali u zatvoru ili su ih Smith i Botha dali strijeljati nakon gušenja pobune. Neki su radili na željeznici, neki u lukama, neki na kljuènim mjestima u pošti i na telegrafskoj liniji.

Na taj su se naèin obavijesti od životnog znaèaja sakupljale, i šifrirane brzo širile preko njemaèkih agenata ili pobunjenika aktivista, služeæi se kanalima za emitiranje iz istih pošta i telegrafa Južnoafrièke unije. Lothar izvuèe popis polazaka i odlazaka iz južnoafrièkih luka i ponovno zamoli za oproštenje. «Moje obavijesti dobio sam preko telegrafskog ureda iz Okahandje, ali moj èovjek mora još pet do sedam dana jahati pustinjom da stigne do nas.»

«Shvaæam», klimne njemaèki kapetan. «No, obavijesti koje sam dobio su od neprocjenjive vrijednosti za mene i pomoæi æe mi u izradi novoga operativnog plana.» Obala u plamenu Podigne pogled s novèarke gdje je zabilježio neprijateljsko kretanje o kojemu ga je Lothar obavijestio i prvi put opazi nelagodu njegovog gosta. Zadržao je uobièajen izraz lica, uljudan i zainteresiran, ali u sebi reèe: «Veliki junaèe, lijep si kao bog i nadasve hrabar tamo vani, s vjetrom koji ti puše u lice i suncem na visini! Kako bih te htio povesti sa sobom samo nakratko i nauèiti te pravom znaèenju hrabrosti i žrtve! Tko zna kako bi ti se sviðalo susresti iznad tvoje glave engleske ratne brodove koji bacaju dubinske bombe! Htio bih te pogledati u lice, dok se taj smrtonosni teret spušta prema tebi, kad se zaèuje šum detonatora, kad udarni val zapljusne podmornicu i voda ulazi kroz pukotine, a svjetlost nestaje. Tada bi osjetio pravi strah, osjetio bi ga po mokrim hlaèama, mirisao bi njegov smrad u mraku.» Umjesto toga, on se osmjehne i promrmlja:

«Htio bih vam ponuditi još malo Schnappsa...» «Ne, ne!», reèe Lothar odrješito. To biæe s drugog svijeta i njegov smrdljivi brod su u njemu budili gnušanje i izazivali u njemu muèninu. «Bili ste i previše gostoljubivi. Moram se vratiti na kopno i predvoditi brodice. Ne možete imati povjerenja u te crnce, neposlušni su to psi i roðeni kradljivci, svi odreda. Slušaju samo bièem i štapom.« Lothar je pobjegao iz podmornice, zahvaljujuæi nebu, uspevši se strmim ljestvama. Pojavivši se na tornju sa zahvalnošæu udahne svježeg zraka noæi na moru. Kapetan podmornice ga je pratio do palube. «HerrDe La Rey, od životnog je znaèaja da uspijemo dovršiti s opskrbljivanjem podmornice prije zore. Vi shvaæate da smo ovdje najviše ranjivi, pored plaže, iznad površine mora i s praznim spremnikom.« «Kad biste bar mogli poslati nekoliko mornara da nam pomognu...» Kapetan se dvoumio. Dozvoliti dijelu posade da se spusti na kopno uèinilo bi ga još ranjivijim. Na brzinu odmjeri prednosti i nedostatke. Rat je, uostalom, bio sav poput igre na sreæu i uz svaki rizik bilo je i nekoliko prednosti, a ulog je bila smrt ili slava. Wilbur Smith «Poslat æu vam dvadeset ljudi.» Donio je odluku u nekoliko sekunda i Lothar je shvatio rizik kojemu je bio izložen, morao mu se diviti. Trebalo im je malo svjetla. Lothar upali logorsku vatru na plaži suhim drvom zaštitivši ga prema moru i zaklonivši je da se ne bi vidjela s kojeg engleskog broda koji bi prolazio na otvorenom moru. Na svjetlosti logorske vatre ponovno su natovarili brodice i nekoliko se puta odvezli do podmornice. Postupno, kako su punili spremnik naftom iz baèava, napravili bi na njima rupu i bacali ih u more gdje su brzo tonule na dno sakrivši se medu spletom alga. Polako je dugaèka podmornica uranjala sve više u vodu. U èetiri sata ujutro spremnik je bio pun nafte i kapetan podmornice šetao je poput lava u kavezu na palubi podmornice, promatrajuæi vrh pješèanih sprudova koje su se isticali na poèetku zore u pozadini još uvijek mraènog neba. «Brzo!», reèe jednome od svojih ljudi. Hitro su osigurali konope oko torpeda i uz pomoæ vitla podigli ga na podmornicu. Veæ se približavala i druga brodica s još jednom od tih užasnih naprava, dok je prva veæ klizila prema obali da bi je ponovno natovarili. Torpedo otkotrljaju u za njega odreðeni prostor na palubi i u tišini ga spuste u praznu cijev. Polako je svjetlost postajala sve jaèa, a ritam rada sve brži. Posada i ratnici crnci žurili su se da se ne pokažu neprijatelju na svjetlosti sunca. Lothar se odvezao brodicom s posljednjim torpedom, sjedeæi na njemu kao na arapskom konju i kapetan koji ga je promatrao s podmornice, procijeni ga još više iritirajuæim. Moglo se reæi da ga je veæ mrzio, jer je bio visok, preplanuo i lijep: mrzio ga je zbog njegove nesvjesne oholosti, zbog nojeva perja na šeširu i plavih kovrèa koje su mu sezale do ramena, ali više od svega mrzio ga je jer æe ubrzo otiæi na svome konju u pustinju, ostavivši kapetana podmornice da se ponovno vrati svojim hladnim i smrtonosnim dubinama. «Kapetane!» Lothar skoèi iz brodice na podmornicu, a potom se popne na toranj gdje je stajao kapetan. Ovaj opazi da je lijepo lice ratnika bilo ozareno i uzbuðeno. Obala u plamenu «Kapetane, upravo je stigao jedan od mojih ljudi s brzojavom. |Prešao je pustinju u pet dana da nam donese odliène vijesti.» Kapetan se pokušao suzdržati da ga uzbuðenje ne bi zarazilo, ali protiv svoje volje ruke mu zadrhte. «Zamjenik kapetana u luci Cape Townu je jedan od naših ljudi. Obavještava nas da iz Gibraltara dolazi teška krstarica Inflexible: isplovila je 5. i kreèe se ravno prema Cape Townu.» Kapetan se baci kroz bokaportu u unutrašnjost, a Lothar pobijedi gnušanje i krene za njim. Opazi da je veè bio nagnut nad kartom s kompasom u ruci, ispitujuèi èasnika zaduženog za smjer. «Kolika je brzina neprijateljske krstarice prve klase?» Èasnik brzo pregleda izvješæa tajne službe. «Dvadeset i dva èvora na 260

okretaja, kapetane.« «Ah!» Kapetan je veæ ucrtavao približnu rutu koja je iz Gibraltara, zaobilazeæi veliku afrièku ispupèinu, vodila ravno prema Rtu Dobre Nade. «Ah!», ponovno uzvikne, ovoga puta veselo i s nestrpljenjem. «Do 18

sati današnjeg dana bit æemo u stanju znati toènu rutu, ako isplovimo za sat vremena.» Podigne pogled s karte i pogleda u lice èasnike koji su ga okruživali. »Engleska ratna krstarica, gospodo, i to ne bilo koja, veæ Inflexible, brod koji je potopio Scharnhorst u Falklandu. Kakva nagrada za Kaisera i naš Vaterland!» Osim dva stražara, kapetan Kurt Kohler bio je sam na tornju podmornice U-32 i drhtio je od hladnoæe iako je bio dobro pokriven bijelom majicom s visokim vratom koju je nosio ispod jakne odore. «Motor!», zapovjedi na interfon i sa zadovoljstvom zaèuje èasnika da ponavlja njegovu zapovijed. Odmah se paluba ispod kapetanovih nogu zapoène tresti, a iznad njega podmornica ispusti oblak crnog i smrdljivog dima od sagorjelog ulja. »Podmornica je spremna krenuti«, potvrdi èasnikov glas. Kohler osjeti olakšanje. Sati ranjivosti bili su iza njih. Uspjeli su ponovno se opskrbiti oružjem i gorivom. Podmornica se vraæala u život i drhtila je pod njim, u njegovim rukama i od olakšanja zaboravi na umor. Wilbur Smith «Motori naprijed na sedam èvorova«, zapovjedi. «Nova ruta 270 stupnjeva.» Dok su ispod njega ponavljali zapovijed, podigne si kaèket i dalekozorom pogleda prema obali. Veæ su se teške brodice nalazile izvan vode, skrivene medu šašem u nevidljivoj laguni: ostajali su u pijesku samo tragovi dna brodica. Plaža je bila pusta, osim jednog konjanika. Dok ga je Kohler promatrao, Lothar De La Rey podigne šešir i mahne njime dok se nojevo perje njihalo na sve strane. Kohler takoðer podigne desnu ruku i pozdravi ga, a konjanik podbode konja i ode, držeæi i dalje šešir u ruci te se izgubi u gustom šašu medu dva pješèana spruda, uzbunivši i podigavši u let crvene èaplje. Konj i konjanik nestanu. Kohler okrene leda kopnu i pogleda prema pramcu podmornice koji je probijao jutarnju maglu. Bio je u obliku maèa dugog šezdeset metara s motorom od 600 konja. Kohlera zapljusne ponos i osjeæaj zadovoljstva koje ga je uvijek ispunjavalo na poèetku jedne misije. Nije zavaravao sebe da je rezultat toga svjetskog rata ovisio o njemu, i niti o svim njemaèkim podmornicama. Mogli su samo pomoæi i prekinuti užasnu borbu u rovovima gdje su se dvije nepregledne vojske borile poput dva boksaèa koji nisu više imali snage da bi zadali odluèujuæi udarac i polako su marširali u blatu. Baš u tim oštrim, tajnim i smrtonosnim oružjima postojala je mala nada da odnesu pobjedu sa snagom oèaja, prije nego što na cesti poraza budu stigli do mjesta s kojeg nema povratka. Bude li Kaiser odmah shvatio vrijednost podmornica, stvari bi mogle krenuti drugim putem. U rujnu 1914. tijekom prve godine rata samo je jedna podmornica U-9 potopila tri engleske krstarice jednu za drugom, ali i pred tim dokazima visoko njemaèko zapovjedništvo se dvoumilo upotrijebiti novo oružje koje je imalo u rukama, iz straha od reakcija u cijelome svijetu i osude da se radi o .podmorskim mesarima'. Naravno, i prijetnje Amerikanaca nakon potapanja Lusitanie i Arabica, u kojima su umrli i amerièki državljani, pridonijele su manjoj uporabi podmorskog oružja. Kaisera je plašilo da ne probudi usnulog amerièkog diva koji bi krenuo svom svojom težinom protiv njemaèkog carstva. Obala u plamenu Samo je sada možda bilo veæ prekasno, visoko zapovjedništvo služilo se što više podmornicama, a rezultati su bili nevjerojatni, takvi da su bili puno veæi od optimistiènih procjena. U posljednja tri mjeseca 1916. godine vidjeli su više od tristo tisuæa tona saveznièkog brodovlja kako se potapa od djelovanja torpeda. Bio je to tek poèetak: u prvih deset dana travnja 1917. uništeno je dvjesto pedeset tisuæa tona, a u cijelom mjesecu 875 tisuæa tona. Saveznici su zaèuðeno teturali nakon takvog snažnog udarca. Sada kad se dva milijuna svježih amerièkih vojnika pripremalo da prijeðu Atlantik i sudjeluju u ratu, bila je dužnost svakog èasnika njemaèkih podmornica da prinese bilo koju žrtvu koja se od njega tražila. Ako bogovi rata budu odluèili da æe sresti poznati Inflexible, Kurt Kohler je bio spreman dati s radošæu svoj život i život cijele posade da bi za uzvrat imao moguænost zabiti u brod uništavajuæa torpeda. «Motori na dvanaest èvorova«, reèe Kurt u interfon. Bila je to najveæa brzina U-32 na površini. Morao je stiæi do mjesta susreta s vjerojatnom rutom neprijateljskog broda što je brže moguæe. Njegove procjene pokazivale su da æe Inflacibleproæi izmeðu 110 i 140

milja od obale: Kurt nije imao ni najmanje volje da izraèuna vjerojatnost susreta. S tornja U-32 obzor je bio vidljiv tek na daljini od sedam milja. Torpeda su mogla gaðati na udaljenosti od dvije tisuæe tristo metara. No, meta je bila u stanju razviti brzinu od 22 èvora i više. Morao je manevrirati i približiti vlastitu podmornicu na otprilike milju od krstarice u plovidbi, ali moguænosti su bile manje od tisuæu da je uopæe i ugleda. Moglo mu se dogoditi da je ugleda na obzoru, ali bez moguænosti gaðanja. Odagna te misli i pozove k sebi èasnika Horsthausena. Kad je prvi èasnik provirio na palubu, Kurt mu izda zapovijedi potrebne da u najkraæem roku stigne na moguæe mjesto susreta dviju ruta, s podmornicom spremnom da brzo uroni u dubine. «Pozovi me u osamnaest i trideset, ako se ništa ne dogodi.»

Kurtov umor bio je otežan glavoboljom uzrokovanom bukom golemog dizel motora. Pogleda posljednji put obzor, a potom se spusti i legne na svoj ležaj. Wilbur Smith Vjetar je postupno raspršivao maglu i osvježavao, more je postajalo sve tamnije, a kapetanov bijes je postajao sve veæi. Podmornica probije visoki val i bijela pjena zapljusne palubu.

Hladna pljuska završi i na Kurtovom licu. «Barometar se brzo spušta, kapetane. Mislim da idemo ususret oluji.»

«Nastavi na površini najveæom brzinom«, reèe mu kapetan, ne mareæi za njegovo mišljenje. Nije imao nikakve namjere sagledati komplikacije. Mislio je samo na zasjedu. Spusti se ljestvama i odmah krene prema stolu i sastavi brodsku knjigu. Pažljivim rukopisom naznaèi: «Ruta 270 stupnjeva. Brzina 12 èvorova. Svježi vjetar sa sjeveroistoka (15 èvorova)». Potpiše se cijelim imenom i izmasira si sljepooènice jagodicama prstiju u nadi da smanji glavobolju.

«Bože mili, kakav umor», pomisli, a potom opazi èasnika zaduženog za rutu da promatra u kvadrant s vrijednostima broda. Spusti ruke sa sljepooènica, pobijedi napast da odmah legne na ležaj i umjesto toga objavi kormilaru:

»Pregledat æu podmornicu.« Zaustavi se kod motora i pohvali mehanièare zbog brzine i efikasnosti kojima su opskrbili podmornicu, a na pramcu, u dijelu odgovornih za torpeda, reèe ljudima koji su se htjeli podiæi s ležajeva da ostanu ležati. Tri cijevi za ispaljivanje torpeda bile su pune i pod tlakom, a rezervna torpeda bila su uredno uskladištena u skuèenom prostoru koji je sasvim ispunjavao prostoriju, èineæi teškim svaki pokret ljudi. Tako su ovi bili primorani provoditi gotovo sve vrijeme ležeæi poput životinja u redu kaveza. Kurt potapša rukom jedno torpedo. fc «Ubrzo æete imati više mjesta, momci», reèe. «Èim budemo poslali Tommvju prve pozdrave.» Bio je to stari vic, ali podmornièari se nasmiju, a Kurt shvati po zvuku njihova smijeha da je onih nekoliko sati na svježem zraku bilo dovoljno da se svi oporave. Vrativši se u svoj odjeljak na podmornici odvojen zastorom koji je predstavljao njegovu kabinu, Kurt se konaèno mogao opustiti na trenutak. Obala u plamenu Odmah ga umor svlada. Nije spavao veæ èetrdeset sati, a u svakom trenutku bio je u velikoj napetosti. No, usprkos tome, prije nego što se otežano uvukao u svoju rupu, uze u ruku uokvirenu sliku s niše iznad pisaæeg stola i pogleda lik mirne djevojke s djetetom u kratkim kožnim hlaèicama pored nje. «Laku noæ, dragi moji», prošapæe. «Laku noæ i tebi, drugorodeni sine, kojeg nikada nisam vidio.» Sirena za uranjanje ga probudi zavijajuæi poput ranjene zvijeri, odjekujuæi èeliènom podmornicom, tako da je probuðen iz dubokog sna bez snova i udari glavom pokušavši iziæi što brže iz svoje rupe. Odmah zaèuje uranjanje podmornice.

Oluja. Pod mu se nagne pod nogama, dok se podmornica spuštala prema dnu mora. Otvori zastor i krene, veæ odjeven, prema komandama, upravo u trenutku kad su se dva stražara brzo spustila s palube. Uranjanje je bilo tako brzo, da je, dok su zatvarali poklopac, bujica vode zapljusnulana njihove glave. Kurt pogleda na brodski kronometar. Bilo je 18.23.

Napravi brz raèun i procijeni da su se nalazili na stotinu nautièkih milja od obale, upravo na poèetku prostora gdje su trebali zapoèeti izviðanje. Èak i da nije bio primoran uroniti na brzinu, Horsthausen bi ga bio pozvao u roku od nekoliko minuta. «Periskopska visina», zapovjedi prvom kormilaru koji je stajao za komandama. Dok je ovaj obavljao manevre potrebne da bi stabilizirao podmornicu, kapetan iskoristi priliku i sasvim se probudi te pogleda na posljednju stranicu ispunjenu u brodskoj knjizi. «Dubina devet metara, gospodine«, izjavi kormilar, ispravivši podmornicu.

«Podignite periskop», zapovjedi Kurt, dok se Horsthausen spuštao ljestvama i smještao se na svoje borbeno mjesto.

«Brod koji smo ugledali je velik, pokazuje nam i zeleno i crveno svjetlo, nalazi se na 60 stupnjeva«, mirno prenese drugi èasnik. «Nisam uspio razabrati druge detalje.» Wilbur Smith Dok se periskop podizao uz zujenje hidrauliène pumpe, Kurt se nagne, spusti boène ruèice i nasloni lice u gumenu masku, gledajuæi kroz leæu Zeiss periskopa.

Uspravljao se postupno kako je podizao periskop, okreæuæi ga na 60 stupnjeva gdje su opazili brod. Leæa je još

uvijek bila zatamnjena vodom. > Trebali su još saèekati trenutak. «Zalazak sunca», reèe, procjenjujuæi prema svjetlosti na površini, a potom zapita Horsthausena: «Kolika je procijenjena udaljenost?« «Brod se nalazi ispod obzora.» To je znaèilo da se radi bar o osam ili devet milja, ali pozicijska svjetla ukazivala su na to da se kreæe ravno prema U-32.

Imajuæi ih upaljena znaèilo je da su se na brodu osjeæali više nego sigurni da su sami na oceanu. Leæa se oslobodi iz vode i Kurt polako okrene periskop. «Evo ga!», uzvikne, dok mu je srce snažno lupalo. To mu se dogaðalo svaki put kad bi ugledao neprijatelja. Uzbuðenje se nikada nije smanjivalo. »Odreðivanje pravca mete», reèe Horsthausenu, koji uredno zabilježi vrijednost. Kurt je i dalje promatrao metu, osjeæajuæi bol u cijelome tijelu i crijevima, osjeæajuæi gotovo seksualni poriv, kao da promatra lijepu golu i slobodnu ženu: no, rukom je lagano milovao okvir periskopa.

»Udaljenost broda», zapovjedi Kurt, èim su se dvije slike u periskopu spojile i ujedinile u jednu, jasnu i savršeno na nišanu. «75 stupnjeva, udaljenost 7650 metara», reèe Horsthausen uvrstivši obje vrijednosti u operativni okvir.

«Spustite periskop! Nova ruta 340 stupnjeva!«, zapovjedi Kurt. Golemi i masni cilindar od èelika vrati se u udubinu pored kapetana. I na toj udaljenosti u sumraku, Kurt nije namjeravao riskirati da neki pažljivi stražar opazi perjanicu pjene koju je periskop proizvodio na površini mora dok je podmornica mijenjala smjer, skreæuæi se prema ruti krstarice, prema sjeveru. Kurt pogleda prema prvom èasniku nagnutom nad kronometar operativnog stola. Trebalo mu je ostaviti dvije minute prije novog odreðivanja udaljenosti. Bio je sasvim utonuo u svoje raèune: kronometar je držao u desnoj ruci, a lijevu na ruèkama operativnog okvira, nalik na Kineza koji raèuna na abakusu. Obala u plamenu Kurt zapoène misliti na svoje raèune koji su se odnosili na irjetlost i na stanje mora. Sumrak je bio na njegovoj strani. Kao i abièno, lovcu je trebala tišina i tajnost, ali more koje je poèelo bujati f nije mu odgovaralo. Valovi koji su se obijali o leæu periskopa mogli su preusmjeriti torpeda. «Gore periskop!», zapovjedi. Dvije minute su prošle. Odmah pronaðu brod. «Odredivanje udaljenosti mete.» Sada je Hortshausen imao sve vrijednosti koje su mu bile potrebne. Upisavši podatke i udaljenosti podmornice i vrijeme koje je proteklo izmeðu dva gledanja, izvuèe rutu i brzinu neprijateljskog broda. «Brod slijedi pravac od 175 stupnjeva na brzini od 22 èvora», reèe gledajuæi u operativni okvir. Kurt ne skrene pogled s periskopa, ali osjeti uzbuðenje koje se širilo krvlju poput alkoholnih para. Brod im je dolazio ravno u usta, a brzina je bila upravo ta koju su mogli oèekivati od velikoga engleskoga ratnog broda što je plovio preko oceana.

Pogleda u daleke obrise, na svjetlosti koja je nestajala. Prouèi jedva vidljive obrise izmeðu pozicijskih svjetla. Ipak...

ipak... nije bio sasvim siguran. Možda je vidio što je htio vidjeti. Ali, u pozadini neba zaista se vidio trokutasti oblik, obris tronošca koji je bio karakteristièan za nove engleske krstarice prve klase. «Spustite periskop.» Donio je svoju odluku. «Nov pravac 355 stupnjeva, koji æe mu omoguæiti da ispali torpeda. «Radi se o našoj meti.» Tako èasnici više nisu sumnjali da se pripremaju za napad. Opazi njihove izraze lica kako se napinju u polusjeni podmornice, i izmjenjuju si poglede slaganja. «Radi se o neprijateljskoj krstarici. Napast æemo torpedima na pramcu. Svi na borbena mjesta.» U kratko vrijeme, na svim sektorima broda, posada se smjestila na borbena mjesta i podmornica je bila spremna za napad. Kurt je zadovoljno klimao glavom, pred kontrolnom ploèom, provjeravajuæi pravac na kompasu iznad kormilareve glave s rukama u džepovima da ne bi pokazao drhtanje koje ga je hvatalo prije borbe. Ali, jedan živac zapoène titrati na kapku oka, od kojeg je gotovo namigivao, a i donja usna zapoène drhtiti. Svaki trenutak izgledao je kao vjeènost, sve dok ne zapita ponovnu potvrdu pravca kretanja neprijateljskog broda. Wilbur Smith «I dalje 175 stupnjeva«, potvrdi mornar koji je sa slušalicama hidrofona slijedio motor neprijateljskog broda. Kurt pogleda Hortshausena. ; ,•» »Procijenjena udaljenost?« ;.» Horsthausen ne podigne oèi s operativnog okvira. i.L »Èetiri tisuæe metara.» »Podignite periskop.» Upravo je na mjestu gdje bi trebao i biti, dakle, nije promijenio pravac plovidbe.

Kurta je gotovo zapoèela muèiti muènina od olakšanja. Daje imao i najmanju sumnju o njegovoj prisutnosti, brod bi se jednostavno okrenuo oko sebe i pobjegao, i ne mareæi na to da ubrza, jer ga podmornica ne bi mogla dostiæi. Ali, na sreæu, približavao mu se ne sumnjajuæi ni u što. Vani se veæ spustila noæ i bijele perjanice pjene na moru su bile jedva primjetne. Kurt je morao donijeti odluku koju je do posljednjeg trenutka izbjegavao. Pogleda još jednom kroz periskop 360 stupnjeva cijeli obzor, da bi se uvjerio da nema neprijateljskih brodova iza leða, ni malene rezervne krstarice pored velikog broda. Potom reèe: «Naciljat æu s palube.» Èak je i Horsthausen razrogaèio na trenutak oèi, i zaèuje uzdah zaèuðenosti ostalih èasnika. Kapetan je namjeravao izroniti upravo ispod pramca velike neprijateljske krstarice! »Spustite periskop», zapovjedi Kurt prvom kormilaru. ^ »Smanjite brzinu na pet èvorova i izvucite toranj.« u Promatrao je kazaljke instrumenata kako se tresu, a potom pomièu, dok su se brzina i dubina smanjivale. Krene prema ljestvama. «Idem gore», reèe Horsthausenu. Uspne se ljestvama i na vrhu okrene kotaè poklopca. Kad je podmornica izronila, unutarnji pritisak sam otvori poklopac poput èepa pjenušca. Kurt skoèi van, odmah zapljusnut pjenom i vjetrom. Posvuda oko njega more je kljuèalo, a brod je uz buku motora plovio mirno dalje. Upravo je na to Kurt i raèunao kad je izranjao. Jednim jedinim pogledom uvjeri se da mu neprijatelj dolazi ravno ususret ne mijenjajuæi pravac plovidbe, a potom se nagne nad razglasom obavijestivši posadu. Obala u plamenu «Spremni za napad!

Pripremite ispaljivaèe torpeda na pramcu!» «Ispaljivaèi torpeda na pramcu spremni», reèe Horsthausen ispod njega.

Kurt mu je zapoèeo davati vrijednosti o udaljenosti i smjeru, dok je prvi èasnik na operativnom okviru pretvarao vrijednosti u I pravac za torpeda i obavješæivao kormilara koji je s malim i stalnim promjenama držao smjer podmornice boèno prema dolazeæoj meti. «Udaljenost 2500 metara», reèe Kurt. Bila je to najveæa moguæa udaljenost za gaðanje, ali se I neprijateljski brod brzo približavao. Na njegovim gornjim palubama svijetlila su svjetla, ali je cijeli bio jedna golema crna masa. Nije bilo dobro definiranih obrisa u pozadini noænog neba, iako je Kurt prema rijetkim zvijezdama sada uspio razabrati tri dimnjaka. Ta svjetla zabrinu Kurta. Ni jedan kapetan neprijateljske ratne mornarice ne bi zanemario opreznost zamraèivanja. Vjetar sumnje ohladi žar borbe. I dalje je promatrao golemi brod i prvi put, iako navikao na opasnost i napetost, osjeti nesigurnost i dvoumljenje. Brod koji mu se približavao bio je na istom mjestu na kojem se, po njegovim informacijama, trebao nalaziti Inflexible, i slijedio je isti kurs plovidbe. Bio je velik poput ratnog broda, imao je tri dimnjaka i oblik trokuta, plovio je brzinom od 22 èvora: usprkos tome, imao je upaljena svjetla. »Ponoviti udaljenost, molim», zaèuje Horsthasuenov glas. Kurt se trgne. Sasvim je zaboravio na njega. Vidio je da se udaljenost smanjuje i shvati da æe u roku od trideset sekunda morati konaèno zapoèeti napad. «Ispalit æemo na tisuæu metara», reèe kroz razglas. Bio je to hitac sasvim izbliza, ako se tako može reæi. Èak i s uzburkanim morem nisu mogli promašiti, ni samo s jednim torpedom. Kurt pogleda u kontrolnu ploèu vidjevši da vrijednosti brzo padaju što se neprijateljski brod više približavao. Duboko udahne poput plivaèa prije skoka u hladne i crne vode, a potom podigne glas. «Ispali prvo!» Odmah mu Horsthausen potvrdi da je prvo torpedo ispaljeno. Wilbur Smith Nije se èuo nikakav zvuk, ni trzaj. Ispaljivanje prvog torpeda nije izazvalo nikakav efekt na podmornici. «Ispali drugo!» Bilo je to klasièno ispaljivanje tri torpeda, prvo prema pramcu, drugo prema sredini, a treæe prema krmi neprijateljskog broda.

«Ispali treæe!» «Sva tri ispaljena i kreæu se prema meti!» Kurt podigne pogled s mehanizma za ciljanje i pokuša pronaæi trag torpeda. Praksa je bila odmah uroniti nakon ispaljivanja, i saèekati eksploziju u sigurnosti dubine mora.

No, ovoga puta se Kurt osjeti gotovo obavezan da ostane promatrati na palubi. «Kad æe stiæi?», zapita Horsthausena, pogledavši veliku masu neprijateljskog broda koja je sada bliža, blještava poput broda za krstarenje. «Za dvije minute i petnaest sekunda«, odvrati mu èasnik. Kurt upali kronometar. Uvijek, dok su se torpeda kretala prema meti, Kurta je muèila grižnja savjesti. Prije ispaljivanja osjeæao je samo uzbuðenje lova i zasjede: sada je mislio na hrabre ljude, mornare poput njega, koje je ostavljao mraènim i nemilosnim vodama oceana. Sekunde su prolazile, i morao je pogledati na kronometar da se uvjeri da torpeda nisu prošla brod bez da ga pogode. Zatim zaèuje veliki prasak koji je, iako oèekivan, uvijek u njemu izazivao iznenaðenje i ugleda na boku krstarice visoki stup vode kako se podiže i sjaji na svjetlosti zvijezda, preplavivši palubu èarobnim srebrenim plaštem. «Broj jedan je pogodio u metu», uzvikne Horsthausen u razglas, pobjednièki. Odmah zatim i drugi zvuèni prasak kao da se brdo srušilo u more. «I broj dva je pogodio!» Prva dva stupa još se nisu spustila, kad ugledaju i treæi na krmi broda. »Pogodila su ih sva tri!» Dok je Kurt i dalje promatrao, vodeni stupovi se pomiješaju, a potom se rasprše na vjetru. Veliki brod nastavio je ploviti, kao da je nepogoden. Obala u plamenu «Brod gubi na brzini», uzvikivao je uzbuðeno Horsthausen kroz razglas. Pogoðeni brod zapoèeo je ploviti bez kontrole, kako je htio vjetar. Nije bilo potrebno ispaliti torpedo prema krmi da bi ga dokrajèili.

«Èasnik Horsthausen na palubu», reèe Kurt kroz razglas. Bila je to nagrada za savršeno obavljen posao. Znao je da æe kasnije èasnik ponosno preprièavati kolegama sve potankosti o potapanju. Sjeæanje na tu pobjedu æe ga održati, kao i sve ostale èlanove posade, za vrijeme teških dana neimaštine koji æe još uslijediti. Horsthausen se pojavi na palubi i rame uz rame kapetanu zagleda se u divovsku žrtvu. »Zaustavi se!», uzvikne. Britanski brod bio je nepomièan poput kamena usred mora. «Malo æemo se približiti«, odluèi Kurt i izda potrebne zapovijedi kormilaru. U-32 klizne prema naprijed, uvlaèeæi se kroz pjenušave valove, ostavivši iznad površine mora samo toranj, i približavajuæi se oprezno pogoðenom brodu. Možda su topnici bili još uvijek na svojim mjestima, a bio je dovoljan jedan dobro naciljani plotun da potopi krhku podmornicu. «Osluhnite!», zapovjedi odjednom Kurt, okrenuvši glavu da bi bolje èuo daleke šumove u vjetru. «Ne èujem ništa.» «Zaustavite motore!», zapovjedi Kurt. Odmah trzaji prestanu, kao i buka dizel motora.

Sada se bolje èulo. «Glasovi!», prošapæe Horsthausen. Vjetar im je donosio patetièan zbor. Povici ranjenih i oèajnih ljudi, koji su se podizali i nestajali kad je vjetar puhao sasvim slabo. Isprekidani jaèim krikovima, možda onih koji su se bacali ili padali u vodu s ograda. «Veæ se jako nagnuo.» «Tone na pramcu.« Veæi dio krme se podizao, crna masa na pozadini ispunjenoj zvijezdama. «Tone prebrzo.» Zaèuli su kako je voda ulazila u brod. «Jedan èovjek na reflektor«, zapovjedi Kurt. Horsthausen se okrene i pogleda ga u nedoumici. Wilbur Smith «Jeste li èuli moju zapovijed?« Horsthausen se trgne. Bilo je to protiv svakog instinkta podmornièara da se otkrije pred neprijateljem: ali, on osobno krene na boèni reflektor. «Upalite!», nastavi Kurt, dok se ovaj još uvijek dvoumio. Dugaèko svjetlo reflektora prešlo je osamsto metara mora u oluji i tami, raspršivši svjetlost i osvijetlivši boèni dio broda. Bio je sasvim bijel. Kurt se baci na reflektor, udaljivši drugog èasnika gurnuvši ga ramenom. Dohvati rukohvate i usmjeri zraku svjetlosti gore-dolje po brodu, stišæuæi oèi zaslijepljen bjelinom broda. Tražio je brzo skamenivši se. Pod zrakom svjetlosti opazi crvenu oznaku, tragiènu poput križa. «Majko Božja», prošapæe Kurt. «Što sam uèinio?» Preneražen, pogleda bokove broda: paluba je bila jako nagnuta prema njemu, tako da je opazio ljudske pojave koje su se sakupljale oko èamaca pokušavajuæi ih spustiti u vodu. Vidjela su se nosila i osobe u plavim bolnièkim odorama. Njihovi krikovi i molitve odzvanjale su poput jata ptica koje se naveèer vraæaju u gnijezdo. Pod Kurtovim oèima brod se naglo nagnuo prema njemu, i srušio sve koji su se nalazili na palubi. Ljudi se otkotrljaju do zaštitne ograde, padajuæi jedan na drugoga, i zapoènu ubrzo, jedan po jedan ili u skupinama, kliziti van broda. Jedan od èamaca padne i prevrne se u moru. S gornjih paluba osobe su se i dalje bacale u more ispuštajuæi glasne uzvike, i podižuæi perjanice vode kad bi uronili ispod površine mora. «Što možemo uèiniti?», prošapæe Horsthausen pored Kurta, promatrajuæi prizor osvijetljeni reflektorom razrogaèenih oèiju, sasvim blijed. «Ništa», odvrati Kurt u mraku. «Ne možemo uèiniti ništa.»

Zatim se okrene, i teturajuæi ode do poklopca. Na dnu ljestava uspio je ponovno uspostaviti kontrolu nad sobom Njegov je glas odzvanjao bezizražajno kad je neprobojnim izrazom lica izdao zapovijedi posadi. «Straža na palubu.

Pravac 150 stupnjeva, brzina 13 èvorova.» Ostao je tamo, nepomièan, dok se podmornica udaljavala od broda koji je tonuo, boreæi se s nagonom da pokrije uši rukama. Obala u plamenu Znao je da nikada neæe zaboraviti te oèajnièke krikove i jecaje: ostat æe mu u ušima cijeli život. «Napustite borbena mjesta», zapovjedi sa smræu u srcu, nepomièna izraza lica, na kojemu su se sjajile kapi morske vode i znoja. »Normalna izvidnica.» Centaine je sjedila na donjem ležaju svoga najdražeg dijela na palubi C. Imala je otvorenu knjigu u krilu. Bila je to jedna od najveæih kabina s osam ležajeva, i svi mladiæi koji su bili smješteni ovdje bili su ranjeni u kralježnicu. Nitko od njih neæe više moæi hodati i usprkos tome, ili možda baš zbog toga, saèinjavali su najveseliju skupinu, buènu i brbljavu, od svih ranjenika na Protea Castleu. Svake veèeri sat vremena prije nego što su se svjetla gasila, Centaine je odlazila k njima i èitala im: bar je to bila njena namjera, buduæi da je bilo dovoljno nekoliko minuta da autorovo mišljenje potakne na strastvene rasprave koje je samo gong za veèeru prekidao. Centaine su se te rasprave sviðale koliko i njima, i izabirala je knjige s temama koje je htjela produbiti, uvijek vezanim uz Afriku. Te veèeri se radilo o drugom Levaillantovom djelu Voyage dans l'interieur de VAfriaue. Bilo je napisano na francuskom, i ona je prevodila èitajuæi na engleski. Stigla je do dijela koji je preprièavao uzbudljiv lov na nilskog konja i svi su pohlepno slušali sve dok nije stigla do ovog opisa: «Ženki su oderali kožu i raskomadali je na mjestu. Zapovjedio sam da mi donesu posudu koju ispunih njenim mlijekom. Izgleda manje odvratno od slonovog, i dan kasnije se gotovo pretvorilo u vrhnje. Imalo je sumnjiv okus i zaista užasan miris, ali s kavom je moglo proæi.» Zaèuju se uzvici gnušanja s razlièitih ležaja. «Bože mili!», usklikne jedan, «ti Francuzi!

Jedan pije i mlijeko nilskog konja i jede žabe, ne može a da nije veliko...» Odmah svi graknu na njega: «Sunshine je Francuskinja, budalo jedna! Odmah joj se isprièaj!», i zapoènu ga gaðati jastucima. Smijuæi se, Centaine skoèi na noge da bi ponovno uspostavila mir, ali upravo u tom trenutku paluba se pod njenim nogama nagne Wilbur Smith i ona padne na ležaj, dok je veliki prasak odjeknuo cijelim brodom. Centaine je jedva uspjela ponovno ustati, kad zaèuje još jedan prasak, još snažniji od prvog. «Što se dogada?», uzvikne. Treæa eksplozija sruèi se na brod u mraku i baci djevojku na tlo. U mraku netko padne na nju, prekrivši ju hrpom plahta. s Osjeti da æe se ugušiti i ponovno uzvikne.

Brodom su veæ odjekivali krikovi. «Pomakni se!» Centaine se ritala pokušavajuæi se osloboditi, klizne prema vratima i uspije se podignuti na noge. U hodniku je vladala neopisiva zbrka. Povici, zapovijedi, ljudi koji su trèali na sve strane, sudarajuæi se. Sve dok se odjednom pod njihovim nogama brod nije nagnuo i ona ponovno padne. Odmakne se da bi izbjegla jedno tijelo koje je padalo na nju iz gornjeg ležaja, iziðe u uski i prepuni hodnik i gurajuæi se laktovima zapoène se probijati. U mraku zazvoni alarm za uzbunu, glasan i neugodan zvuk koji je samo poveæavao zbrku, a jedan glas uzvikne: «Brod tone, skaèu u more! Ostat æemo ukliješteni ovdje dolje!» Odmah svi nahrupe trkom prema ljestvama na dnu hodnika i Centaine osjeti pritisak gomile koja ju je nosila sa sobom. Morala se oèajnièki zadržati na nogama, inaèe bi je smrtno pregazili. Instinktivno pokuša zaštititi trbuh, ali netko je gurne prema zaštitnoj ogradi takvom jaèinom da se ugrize za jezik. Osjeti u ustima okus krvi i oèajnièki se dohvati za rukohvat Ijestava, uspjevši se zadržati na nogama u rijeci ljudi koji su protjecali pored nje. «Moje dijete!», uzvikne. «Nemojte mi ubiti dijete!» Brod se još više nagne, uz metalne praskove i pucanje stakla: i ponovno oko nje nastane užasna zbrka. «Provuci se do kraja!», uzvikne glas pored nje. «Moramo iziæi! Pusti me da izidem!» Svjetla se ponovno upale i Centaine ugleda ljestve koje su vodile na gornju palubu i na kojima su se ljudi gurali i borili se, ne uspijevajuæi se uspeti. «Moje dijete!«, stenjala je, ukliještena uza zid. Povratak svjetla je naizgled smirio ljude koji su je okruživali, navevši ih da se posrame njihovog slijepog straha. Obala u plamenu «Sunshine!», uzvikne jedan glas. Bio je to golemi Afrikaner, jedan od njenih najstrastvenijih obožavatelja. Uspije napraviti mali prostor dovoljan da proðe ispod njegovih ruku i ode otud.

«Pustite je da proðe. Pustite je, kukavice, pustite Sunshine da proðe!» Ruke je dohvate i u kratko vrijeme je podignu do vrha ljestava. «Pustite Sunshine da prode!» »Dohvati je, to je Sunshine!» «Hajde, držim ju!» Izgubivši šešir i jednu cipelu, Centaine stigne na gornju palubu dok ju je tijelo boljelo od stiska svih tih muškaraca. Ovdje je dohvate druge ruke i odvuku van, na otvoreno. Bilo je mraèno, a vjetar joj je razbarušio kosu i gurao joj haljinu medu noge. Paluba je bila jako nakrivljena, ali èim je stala na nju još se više nagnula. Završi na zaštitnoj ogradi, takvom jaèinom da krikne od boli. Odjednom se sjeti mladih paraliziranih ranjenika koje je ostavila ispod, na palubi C. «Trebala sam pokušati i uèiniti nešto za njih», reèe si, a potom pomisli na Annu. Dvoumeæi se, pogleda iza sebe. Ljestve su bile prepune ljudi.

Nije bilo moguæe vratiti se natrag, i još manje odvuæi osobe koje nisu bile u stanju hodati. Posvuda uokolo èasnici broda pokušavali su ponovno uspostaviti red. Ali, veæina tih ljudi, koji su stoièki izdržali mjesece ili èak godine u paklu rovova, bili su dotuèeni vjerojatnošæu da ostanu ukliješteni unutar broda koji tone, i oèima luðaka i preneraženim licima pokušavali su se oèajnièki i nerazumno kretati svi zajedno. Držeæi se za vjetrobran, Centaine je bila prepuna straha, neodluèna i užasnuta na pomisao da stotine i stotine ljudi na donjim palubama - shvatila je to -

neæe nikada dostiæi palubu. Ali, potom, pod njenim nogama brod se zapoène tresti u agoniji. Iz vjetrobrana iziðe zrak fijuèuæi zbog vode koja je u potocima tekla iz otvora na dnu broda, i ta zaglušujuæa buka trgne Centaine. «Moje dijete», pomisli. «Moram ga spasiti, ostali nisu važni. Samo moje dijete!» «Sunshineb> Jedan od èasnika ju je ugledao i dostigao je kreæuæi se oprezno nagnutom palubom i dohvativši je jednom rukom. Wilbur Smith «Moraš se uspeti na jedan èamac što prije, brod može potonuti svakog trenutka.« Slobodnom rukom skine jaknu za spašavanje i navuèe je na nju. «Što se dogodilo?», zapita ga zadihano Centaine, dok joj je èasnik vezivao jaknu za spašavanje. «Ispalili su na nas torpeda. Doði sa mnom.« Odvuèe je za sobom pridržavajuæi se na svakom koraku, jer je bilo gotovo nemoguæe držati se na nogama na nakrivljenoj palubi ne služeæi se potporama. «Èamac! Trebam te staviti u njega.» Upravo ispred njih jedan se prepun èamac opasno njihao, viseæi na vrhovima rašalja koje su ga trebale spustiti u more, dok je jedan èasnik uzvikivao zapovijedi pokušavši odvezati zamršene konope. Pogledavši bijesno u Centaine vidio je crno more kako kljuèa i pjeni se. Vjetar joj prekrije lice kosom, gotovo je zaslijepivši na trenutak. Zatim, daleko, usred mora, snop bijele svjetlosti se upali na crnim vodama i svi su bili primorani prekriti si oèi da ne ostanu zaslijepljeni.

«Podmornica!», uzvikne èasnik koji je držao Centaine pod miškom. «Ta svinja je tu da nas vidi kako umiremo.« Snop svjetlosti je klizio duž boka broda. «Hajde, doði, Sunshine.» Povuèe je prema èamcu, ali upravo u tom trenutku konop s rašalja na pramcu se odveže prije onog na krmi i svi koji su pronašli zaklon u èamcu padnu u more, gdje su se valovi bez milosti obijali o pogoðeni brod. Uz još jedan životinjski krik iz potopljenih dijelova, brod se još više iskrivi, a Centaine i èasnik kliznu zajedno palubom udarivši o zaštitnu ogradu. Nemilosrdni snop svjetlosti reflektora premještao se s jednog dijela broda na drugi i osvijetli i njih, zaslijepivši ih i uèinivši još mraènijom tu tešku noæ. «Svinje! Svinje i mesari!» Èasnikov glas bio je hrapav i prepun nemoænog bijesa. »Skoèimo dolje!», uzvikne mu Centaine. »Moramo se baciti u more!» Obala u plamenu Za vrijeme prve eksplozije Anna je sjedila u kabini pred ogledalom. I ona je takoðer popodne provela s ranjenicima na palubi C, i ostavila ih je samo da bi pomogla Centaine da se spremi za veèeru. Oèekivala je da æe je naæi u kabini, i kad nje nije bilo, ona se pomalo razljuti. «Djevojka nema uopæe smisao za vrijeme», mrmljala je, ali prije nego što je zapoèela sreðivati sebe, položi na krevet svježe rublje. Prvi prasak bacio je Annu sa stolca i ona glavom udari u rub kreveta. Ostane ošamuæena dok su ostala dva torpeda eksplodirala, a potom je tama oslijepi. Podigne se na koljena, zaglušena alarmom i natjera se da zapoène s postupkom koji su uvježbavali svakodnevno, otkako su ostavili Calais i koji joj se usjekao u pamæenje. «Jakna za spašavanje!« Potraži ispod kreveta i izvuèe nezgrapnu jaknu te je navuèe kroz glavu i zapoène puziti prema vratima. Odjednom se svjetla ponovno upale, i naslonjena na prag, prstima opipa èvorugu na glavi. Misli joj se razbistre i odmah pomisli na Centaine. «Moje dijete!»

Dohvati vrata, ali upravo u tom se trenutku brod nakrivi i žena ponovno klizne natrag u kabinu, udarivši u ormar. Iz kupaonice padne Centaineina škrinjica s draguljima koju Anna podigne i stisne na grudi. «Napustiti brod!», vikao je jedan glas izvan kabine. «Brod tone! Napustiti brod!» Škrinjica s draguljima sadržavala je sav novac i isprave. Izvuèe iz ormara torbu i vreæu i baci unutra škrinjicu. Zatim se ogleda oko sebe. Uvuèe u torbu Centaineine slike njene majke i Michaelove eskadrile, u istom okviru, a potom otvori ladicu i uze teške majice i ostalu odjeæu za sebe i za Centaine.

Zatvorivši torbu ogleda se oko sebe. Uzela je sve stvari koje su imale neku vrijednost. Vrati se prema vratima i iziðe u hodnik. Odmah je bujica bjegunaca zapljusne, gotovo sve muškaraca koji su pokušavali navuæi na sebe jakne za spašavanje. Pokuša se okrenuti. «Moram pronaæi Centaine! Moram pronaæi moje dijete!» Wilbur Smith Ali je bujica povede do palube prema èamcima za spašavanje. Dva mornara je dohvate. «Hajde, udi u èamac, ljepotice!«, i usprkos tome što je jednog pokušala udariti torbom, nade se u èamcu, u zbrci nogu i ruku. Ponovno se podigne i èvrsto stišæuæi torbu uza se, pokuša ponovno preæi preko zaštitne ograde èamca. «Neka netko zadrži tu glupaèu«, uzvikne oèajnièki mornar. Gole ruke je dohvate i zadrže èvrsto na dnu èamca. U nekoliko trenutaka èamac se ispuni toliko da se Anna pronašla blokirana medu nepoznatim tijelima, ne mogavši uèiniti ništa, veæ moliti na francuskom, flamanskom i lošem engleskom: «Pustite me da izidem. Moram pronaæi moje dijete!« Nitko nije mario za nju i njen glas priguše povici i zapovijedi, dok su vjetar i valovi šumjeli urlajuæi i udarajuæi u èelièni èamac. «Nema više mjesta!», uzvikne jedan autoritativan glas. »Spustite je u more!» Brzo i muèno spuštanje u mraku, i èamac udari o površinu oceana takvom snagom da podigne perjanice vode koje ga ispune. Anna se nade ponovno na dnu, s licem u vodi i spletu tijela iznad nje. Uspije izroniti upotrijebivši svu svoju snagu, i opazi da je èamac udarao na svakom valu u bok broda. «Izvucite vesla!» Ponovno zagrmi autoritativan glas. «Izvucite ih, momci, i krenimo ulijevo! Veslajte, prokletstvo, veslajte!« Udalje se od kobilice broda i krenu prema otvorenome moru. Opazi duž boka snop svjetlosti koji probije mrak, osvijetlivši na nekoliko trenutaka tragièan prizor: skupine ljudi koji su oèajnièki nahrupili prema zaštitnoj ogradi, nosila koja su klizila palubom s ranjenikom koji se nemoæno ritao prepušten samom sebi; konaèno se snop svjetlosti zaustavi na nekoliko trenutaka na velikim crvenim križevima na bijeloj podlozi. «Da, pogledaj dobro, svinjo jedna«, uzvikne jedan od ranjenika u èamcu pored Anne i odmah mu se svi pridruže. »Ubojice!» «Mesari!»

Brodolomci koji su okruživali Annu uzvikivali su puni bijesa i oèaja. Neumorno snop svjetlosti nastavi promatrati, spustivši se do mjesta gdje je brod dodirivao vodu. Obala u plamenu More je bilo prepuno glava onih koji su se bacili s palube. Bilo ih je mnogo, bijela lica koja su se sjajila poput ogledala na svjetlosti reflektora i svakog trena drugi su letjeli u more podižuæi perjanice, dok su ih valovi njihali, ponekad ih potopivši ili udarivši njima u bok èeliènog broda.

Reflektor osvijetli gornje palube, koje su veæ bile nakrivljene, pod nemoguæim kutem, dok je pramac broda bio veæ uronjen u more, a krma se podizala brzo prema zvjezdanom nebu. Snop svjetlosti se na trenutak zaustavi na skupini osoba koje su se držale za zaštitnu ogradu broda i Anna uzvikne: «Centaine!» Djevojka se nalazila u sredini skupine, s licem okrenutim prema moru promatrala je mraènu provaliju u koju se namjeravala baciti, s crnom kosom koja joj je lepršala oko lica. «Centaine!», ponovno uzvikne Anna. Uz spretan okret djevojka se naðe iznad ograde: na trenutak se zadrži u ravnoteži, podigavši na koljena tešku vunenu haljinu. Bila je sigurna poput akrobata. Gole noge bile su bijele, lijepe i mršave, ali dok je skakala s ograde izgledala je krhka poput ptièice, s haljinom koja je lepršala na vjetru. U tren oka iziðe iz snopa svjetlosti i izgubi se u mraènim vodama ispod nje. «Centaine!», uzvikne posljednji put Anna, s hladnoæom u srcu i oèajem u glasu. Pokuša se podignuti što je više mogla, da bi slijedila pad tog malenog tijela, ali netko je povuèe dolje, nakon èega se reflektor ugasi i Anna, sklupèana na dnu èamca, ostane slušati krikove onih koji su se utapali. «Hajde, veslajte, mornari! Moramo se udaljiti ili æemo završiti i mi na dnu zajedno s velikim brodom!»

Vesla su veæ bila na svojim mjestima, a ljudi su veslali svom snagom, uspjevši se pokrenuti samo malo, jer je èamac bio prepun. «Evo, tone!», uzvikne netko. «O, Bože mili, kakav prizor!« Krma velikog broda podigla se prema nebu dok su se veslaèi zaustavili i zagledali se u nju. Kad je stajao okomito, brod se zaustavi na nekoliko trenutaka. Obrisi elise ocrtavali su se na pozadini zvjezdanog neba: svjetla su još bila upaljena. « Wilbur Smith Polako zapoène kliziti s pramcem prema dolje, i okruglim svjetlima koja su se gasila jedno za drugim poput mjeseca na moru. Sve brže je potom tonuo dok su se unutarnje pregrade rušile i zaèula se èudna škripa svih konstrukcija, uz buène i goleme zraène mjehure koji su podizali vodu i pretvarali je u bijelu pjenu. I odjednom brod nestane, ostala je samo bijela pjena koja je kljuèala i iz koje su se nastavljali podizati zraèni mjehuri usred crnog oceana. Polako je buka prestala i mogla su se èuti pojedinaèna zazivanja plivaèa. «Vratimo se natrag! Moramo pokupiti one koje možemo!» Ostatak noæi radili su pod vodstvom prvog èasnika broda koji je bio za kormilom na krmi èamca. Podigli su brodolomce koji su drhtili od zime i šoka, primivši ih u èamac, sve dok nije zapoèeo puštati na svaki pokret. «Dosta!», uzvikne èasnik. «Vi ostali, dohvatite se za držaè!» Plivaèi se okupe oko èamca poput miševa èekajuæi da se utope. Anna je bila dovoljno blizu prvog èasnika koji je rekao: «Ti jadnici neæe izdržati do sutra ujutro: umrijet æe od hladnoæe, a možda æe se i morski psi pobrinuti za njih.» Oko njih èuli su se glasovi s drugih èamaca i vesla koja su uranjala u vodu. «Struja ide na èetiri èvora u pravcu sjever-sjeveroistok», zaèuje Anna prvog èasnika. «Do zore æemo biti raspršeni po cijelome obzoru.

Moramo pokušati ostati zajedno.« Podigne se na noge i povièe: «Hej, vi ostali! Ovdje èamac broj šesnaest.» «Èamac pet», odgovori daleki glas. «Približavamo vam se!» Veslali su u mraku, vodeni povicima s drugog èamca i kad su ih pronašli, privežu se jedni za druge. Tijekom noæi još su se dva èamca pridružila skupini. U zoru opaze još jedan èamac na pola milje udaljenosti. More medu njima bilo je prepuno ostataka i glava plivaèa, kao beznaèajne toèkice u beskonaènom oceanu i nebu. U èamcima su se brodolomci stiskali poput životinja u kolima koja ih vode na klanje, veæ su pali u oèaj, indiferentni na sve, dok su one u vodi držale jakne za spašavanje; užasan smrtni ples, jer su veæ hladne vode zelenkaste boje koje su se djelomièno zatvarale nad Obala u plamenu njihovim glavama iz gotovo svih tijela isušile životnu toplinu. «Ostani sjediti, ženo!», vikali su susjedi, kad bi se Anna pokušala podignuti i pogledati van. «Svi æemo zbog tebe završiti u vodi, pobogu!« Ali, Anna nije marila za njihove povike. «Centaine!», dozivala ju je. «Centaine, gdje si?» Dok su je promatrali ne shvaæajuæi, ona je pokušavala sjetiti se njenog nadimka, i konaèno se prisjeti. «Sunshine!», uzvikne. «Het iemand Sunshine gesien? Je li netko vidio Sunshineb> Odmah se zaèuje šum zanimanja. «Sunshine? Je li bila s vama?» Pitanje upute i preživjelima koji su i dalje plutali medu èamcima, držeæi se za njih. «Vidio sam je na palubi nešto prije potapanja.» «Imala je jaknu za spašavanje.« «Zar nije s vama?» «Ne, nema je.» «Vidio sam je da je skoèila, ali poslije sam je izgubio iz vidokruga.« Anna se ponovno spusti. Njena djevojèica je mrtva. Osjeti da je oèaj zagospodario njome, gotovo je ugušivši. Pogleda bijesno na leševe koji su još uvijek plutali u jaknama za spašavanje i zamisli si Centaine ubijenu u tim zelenim vodama, mrtvu od hladnoæe zajedno s djetetom koje je nosila u sebi. Oèajnièki zaplaèe. «Ne», zatim prošapæe. «Bog ne može biti tako opak. Ne vjerujem. Neæu nikada vjerovati.« To joj da snage da izdrži. «Bilo je još èamaca, Centaine æe biti na jednom od njih.« Pogleda prema obzoru. «Još uvijek je živa, a ja æu je pronaæi. Stajalo me to i života, pronaæi æu je.» Raspitivanje o djevojci razbilo je monotoniju i otvrdnulost uzrokovanu hladnoæom i šokom koji su pogodili sve tijekom noæi i sada medu

brodolomcima izrone vode u stanju da ohrabre ostale, ujednaèivši težinu na èamcima, provjeravajuæi zalihe vode i hrane, pregledavajuæi ranjenike i odvezujuæi leševe s konopa, s jaknama za spašavanje, da bi olakšali posao veslaèima. Konaèno krenu prema obali, koja se nalazila na stotinu milja istoèno. Wilbur Smith Izmjenjujuæi se za dugim veslima, poènu se polako kretati po beskonaènom oceanu, boreæi se sa strujama koje su ih htjele odvuæi prema otvorenom moru. «Hajde, momci!», bodrio ih je èasnik za kormilom. «Veslajte, veslajte!» Svaka aktivnost služila je da se razbije oèaj, najopasniji neprijatelj. »Pjevajmo! Znate li Tipperary? Hajde, dakle!» «It's a long way to Tipperary. It's a long way to go...» Ali, vjetar i more su nabujali, ljuljajuæi ih i onemoguæujuæi im da urone vesla. Jedan za drugim veslaèi odustanu, opustivši se umorni na klupama, i pjesma zamre na usnama izmorenih brodolomaca. Nakon nekog vremena prestanu se i nadati da æe se nešto dogoditi i ostali su nepomièno sjediti kao ošamuæeni. Nakon podneva sunce je provirilo iznad niskih oblaka na nekoliko minuta. U tom ga trenutku pogledaju, ali odmah se pokrivaè oblaka ponovno zatvori iznad njih, i oni nagnu glave poput tratinèica u sumrak. Zatim, iz èamca u kojem je bila Anna, jedan glas gotovo ravnodušno reèe: «Zar nije to brod?» Na trenutak uslijedi tišina, kao da im je trebalo malo vremena da shvate tu gotovo nevjerojatnu reèenicu. Zatim se zaèuje drugi glas, jaèi i živahniji. «Da, brodje!» «Gdje je? Gdje je?»

Sada su svi uzvikivali. «Tamo, ispod onoga crnog obiaka.» «Tamo dolje, da...» «Brodje!» «Brod!» Netko se pokušao ustati, drugi koji su to uspjeli mahali su jaknom za spašavanje vièuæi iz svega glasa. Anna pogleda stišæuæi oèi u smjeru koji su pokazivali. Nakon nekoliko trenutaka opazi malen obris trokutasteg oblika, tamniji, u pozadini olovnog neba. Prvi èasnik je veæ bio prepun posla na krmi: u kratko vrijeme trag dima podigne se prema nebu, i zatim uslijedi crveni trag rakete. «Vidjeli su nas!» »Pogledajte, pogledajte, mijenja smjer plovidbe!» Obala u plamenu «To je ratni brod. Ima tri dimnjaka!» »Pogledajte tronožac na tornju... to je krstarica prve klase!» «Pobogu, pa to je Inflexible!

Vidio sam je prošle godine u Scapa Flowu!» «Neka ih Bog blagoslovi! Vidjeli su nas!» Anna je plakala i smijala se istovremeno, držeæi èvrsto torbu koja je bila jedina veza što joj je ostajala s Centaine. «Bit æe sve u redu, sada, dijete moje», obeæa. «Sad æe te Anna pronaæi. Ne moraš se više bojati, Anna dolazi po tebe.» Sivi i strašni obris krstarice se približavao svom brzinom, probijajuæi se kroz valove visokim i oštrim pramcem. Anna se nalazila na zaštitnoj ogradi Inflexiblea sa skupinom brodolomaca koji su promatrali kako se približava golemo brdo s ravnim vrhom nešto iznad oceana, na jugu. S te udaljenosti oblik planine bio je tako savršen, a vrh tako ravan, obronci tako èisti, da je izgledala kao isklesana od božanstvenog Michelangela. Ljudi koji su je okruživali bili su presretni i pokazivali su jedan drugome karakteristike krajolika što su one postajale jasnije. Bio je za mnoge od njih to povratak kojem se nisu više nadali, i njihova je radost bila patetièna i djeèaèka. Anna nije dijelila ni jedan od tih osjeæaja. Ugledavši kopno, nije osjeæala ništa osim nestrpljenja koje ju je muèilo, i koje, znala je to, neæe moæi zadugo izdržati. Golemi brod plovio je pod njenim nogama previše polako za nju: njeno je srce svaku minutu koju je provodila na tom oceanu smatralo uludo potrošenom za cilj koji je sebi postavila dok je bila u èamcu prije njihova spašavanja, i to je postalo središnjicom njena života. Pred Anninim oèima gusti bijeli oblak pojavi se na vrhu ravne planine prokljuèavši na jasnome rubu, i bacajuæi želatinoznu bujicu na strme obrise. Dok su ostali iskazivali èuðenje, ona je osjeæala samo neukrotivu želju da se spusti na tlo i da krene prema sjeveru i zapoène s potragom. Wilbur Smith I vjetar koji je bijesno puhao ponovno se sruèi na ocean, preobrazivši njegovo mirno plavetnilo u površinu boje olova, isprekidanu ubrzo bijelim krijestama pjene. Dok je Inflexible prolazio pored planine i uvlaèio se u uski tjesnac izmeðu Table Harboura i Roben Islanda, još

jedan snažan vjetar s jugoistoka sruèi se naglo na Annu, i ona zatetura te je navede da se okrene oko sebe od jaèine puhanja. Za vrijeme jedrenjaka mnoge je brodove koji su se uspjeli približiti planini vjetar ponovno znao odbaciti prema otvorenom moru, držeæi ih daleko od kopna danima ili èak tjednima. Ali Inflex-ible je, usprkos jaèini vjetra, mogao uæi u luku medu pristane od betona, predajuæi se malenim parobrodima koji su ga odmah okružili. Približi se molu nježnošæu poljupca ljubavnika i gomila ljudi koja ih je èekala na molu zapoène mahati rukama u znak pozdrava, dok im je odjeæa lepršala na vjetru Rta i interpretaciju Rule Britannia glazbenog orkestra èinila jako èudnovatom. Èim su se spustili nogostupi, skupina osoba ukrca se na brod: luèki službenici, èasnici u mornarici u bijelo-zlatnim odorama i ostali civilni dužnosnici. Sada, usprkos svemu, Anna osjeti odreðeno zanimanje, promatrajuæi bijele zgrade grada raspršene u podnožju golemih visina sivog kamena. «Afrika», promrmlja. si «I to je sve? Pitam se što je Centaine mislila...» Pomisao na djevojku odagna sve ostalo iz njenih misli, iako je i dalje promatrala kopno, ne vidjevši i ne èuvši ništa, sve dok je netko ne potapša po ramenu. Bio je to jedan od mornara koji ju je upozorio da je jedan posjetitelj èeka... Kad je bilo jasno da Anna nije shvaæala, mladiæ je dohvati za rukav i povuèe za sobom. Na ulazu u sobu za èasnike odmakne se i kaže joj da ude. Anna se zaustavi na pragu, stišæuæi torbu i gledajuæi sumnjièavo u sobu. Èasnici i posjetitelji veæ su napali rezerve gina i tonika na brodu, no, usprkos tome jedan èasnik je opazi i prepozna je. «A, evo je. To je ta žena.» S jednim civilom koji se uspeo na brod približi se Anni. ? Obala u plamenu Ona ga pogleda pažljivo od glave do pete. Bio je vitki i mladenaèka izgleda, na sebi je imao odijelo s prslukom od odliène tkanine i još boljeg kroja. «Mevrou Stok?», zapita uz malo nepovjerenja i Anna s iznenaðenjem shvati da je usprkos mladenaèkom izgledu, muškarac imao dobrih dvadesetak godina više od nje. «Anna Stok?», ponovi muškarac.

Rijetka kosa na sljepooènicama okrunila je visoko i široko èelo intelektualca. Na potiljku je padala duga kovrèava kosa. «Odrezat æemo ti kovrèe», pomisli Anna i reèe: «Ja, ja sam Anna Stok.» On odgovori na afrikansu koji je ona bez velikih poteškoæa shvatila. «Drago mi je što ste ovdje, ja sam kapetan Garrick Courtenev, i potresen sam koliko i vi zbog teškog gubitka naše drage djece.» Na trenutak Anna nije shvatila o kome je govorio. Poène ga pobliže prouèavati i opazi da je zanemarena kosa ispunila ramena odijela peruti. Na prsluku mu je nedostajao gumb, na kravati od svile nalazila se masna mrlja, a vrhovi èizama bili su blatni. «Samac», reèe u sebi Anna. Usprkos pametnim oèima i pomalo tvrdim usnama, u njemu je bilo neèega mladenaèkog i ranjivog i Anna osjeti da u njoj raste nešto poput majèinskog osjeæaja. Muškarac napravi još jedan korak prema njoj i taj nezgrapan pokret prisjeti Annu što je general Courtenev rekao njoj i Centaine: nezgoda u lovu zbog koje je izgubio nogu. «Nakon smrti u ratu mog jedinog sina», reèe Garrick tiho, uz tako tužan pogled da je odagnao i posljednje Annine rezerve, «ovaj novi gubitak je gotovo i previše težak da bih ga mogao prihvatiti. Ne samo da sam izgubio sina, nego i njegovu suprugu i neroðenog unuka još

prije nego što sam ih upoznao.» Sada je Anna konaèno shvatila što je stariji gospodin govorio i naglo se suprotstavi takvom jaèinom da se Garry instinktivno povukao korak unatrag. «Ne recite to nikad više!», opomene ga dok se on povlaèio i približivši toliko lice njegovom da su im se nosevi dodirnuli. «Nemojte više nikada reæi nešto slièno!»

«Madam...», promrmlja Garrick. i Wilbur Smith «Žao mi je, ali ne shvaæam...» «Centaine nije mrtva i vi se nemojte više nikada usuditi da govorite o njoj kao da jest. Jeste li shvatili?» «Želite li reæi da je Michaelova supruga još uvijek živa?» «Da, Centaine je živa. Naravno da je živa.» «Gdje je?» Garrickove plave oèi zasjaje od sreæe. «To æemo vi i ja morati otkriti», odgovori mu s velikom odluènošæu Anna. Garry Courteney je odsjeo u apartmanu hotela Mount Nelson, na visoravni koja se uzdizala u središtu Cape Towna. Bio je to, zapravo, jedini hotel gdje je jedan gospodin mogao odsjesti kad bi posjetio Rt Dobre Nade. Njegov registar gostiju bio je pozlaæena knjiga: državnici i istraživaèi, bogataši sa strašæu velikog lova, poznati vojskovoðe i važne osobe kraljevstva, prinèevi i admirali tu su odsjedali.

Braæa Courtenev, Garry i Sean, uvijek su bili smješteni u istom apartmanu na gornjem katu: s jedne strane pružao se pogled na predivan park guvernera Nizozemske kompanije za Istok, iznad uvale Table Bay. S druge strane apartmana bastioni sive stijene bili su tako bliski da su ispunili gotovo sve nebo. Takav predivan krajolik nije skrenuo Anninu pažnju ni na trenutak. Pogleda brzo po sobi, a potom spusti torbu na središnji stol, odmah tražeæi nešto u njoj. Izvuèe srebreni okvir sa slikama i pokaže ih Garrvju, koji se neodluèno njihao iza nje. «Dobri Bože, to je Michael...» Uze joj fotografiju iz ruke i zapoène ju pohlepno promatrati, jer je to bila najnovija slika, posljednja Michaelova fotografija.

«Mogu li dobiti kopiju?» Anna potvrdno klimne i Garry pogleda ostale dvije slike. «Ovo je Centaine?» «Njena majka.» Anna pokaže drugu. «Ovo je Centaine.» «Jako si slièe», reèe Garry, pogledavši sliku prema svjetlosti. «Majka je dražesnija, ali izgleda kao da kæi ima više karaktera.« Anna ponovno klimne glavom. «Dakle, sada znate zašto nije moguæe da je mrtva: ona se nikada ne predaje.» Obala u plamenu Njen naèin postao je otresit. «No, ne gubimo vrijeme. Treba nam zemljopisna karta.» Sobar hotela pokuca na vrata nekoliko minuta nakon Garrvjevog poziva i oni polože kartu na stol. «Ja se ne razumijem previše u te stvari», reèe Anna. »Pokažite mi gdje je brod potopljen.» Garry se raspitao kod èasnika s Inflexiblea i sada pokaže Anni mjesto na karti. «Vidite?», reèe Anna pobjednièki. «Malo je centimetara od kopna.» Pokaže jagodicom prsta do obale Afrike. «Jako je blizu...» »Stotinu milja, najmanje.« «Ne budite tako pesimistièni«, odvrati Anna. «Rekli su mi da struja vodi prema obali, a i vjetar je jako puhao prema kopnu.

I, uostalom, ja dobro poznajem djevojku.« «Struja nosi èetiri èvora. A što se tièe vjetra...« Garry napravi brz raèun.

«Nije nemoguæe. No, potrebno nam je puno dana...« Garry se veæ zabavljao. Sviðala mu se ta ženina apsolutna sigurnost. Cijeli je život bio žrtva sumnja i neodluènosti, i nije se sjeæao da je ikada bio siguran ni u što poput ove žene koja je izgledala sigurna u sve. «Dakle, sa strujom i s vjetrom na njenoj strani, gdje je mogla stiæi? Pokažite mi toèno mjesto na obali.» Garry pokaže olovkom mjesto koje je procijenio vjerojatnim. «Tu negdje, rekao bih.» «Ah!»

Anna položi golemi prst na to mjesto na karti i osmjehne se. Kad se osmjehivala, manje je slièila Chaki, golemom i užasnom Garrvjevom psu i on joj rado odgovori na osmijeh. «Evo! I vi poznajete to mjesto?« «Nešto znam... Bio sam s Bothom i Smithom 1914. kao dopisnik za Times... Tu smo se usidrili, i Walvis Bayu... Kitovoj uvali...« «Odlièno!», kratko æe Anna. «Dakle, nema nikakvih problema, sutra æemo krenuti i naæi Centaine, zar ne? U koliko sati se kreæe?« «Vi mislite da je sve tako jednostavno«, reèe Garry. «Znate, to je jedna od najužasnijih pustinja na svijetu.«

Wilbur Smith Annin osmijeh nestane. «Vi sve komplicirate«, reèe namrgoðeno. «Brbljate, umjesto da djelujete, a u meðuvremenu što se dogaða s Centaine? Moramo odmah krenuti!» Garry pogleda u nju u èudu. Izgledalo je kao da ga je ta žena tako dobro poznavala. Shvatila je odmah da je bio sanjar i romantièar, sretan u svome svijetu mašte, kroz likove iz njegovih romana, umjesto da živi u teškom svijetu stvarnosti koji ga je plašio. «Sada nije vrijeme za brbljanje, imamo pune ruke posla. Najprije æemo napisati dugaèki popis svih stvari koje moramo uèiniti, a potom æemo se baciti na posao. Zapoènimo: što moramo uèiniti prije svega?» Nitko nije tako govorio s Garrvjem od djetinjstva. Bio je pukovnik, odlikovan Victoria križem, i dolazio je iz jako bogate obitelji, bio je poznati povjesnièar i filozof: svijet mu je pripisivao poštovanje koje je bilo rezervirano za uèene ljude. U svojoj intimi znao je da ne zaslužuje sva ta odlièja i stoga je uvijek bio zbunjen i smeten. Njegova je obrana bila uvijek povlaèenje u sebe u svoj svijet mašte. «Dok budete sastavljali popis, dajte mi prsluk.« «Madam...» Garry je izgledao sasvim zbunjen. «Ne, nisam madam, ja sam Anna. A sada mi dajte prsluk, nedostaje vam gumb.» Mirno je posluša. «Prvo što moramo uèiniti», ostavši u košulji, napiše Garry na hotelskom papiru za pisma, «jest poslati brzojav kapetanu postrojbe u Windhoeku. Trebat æe nam njegovo dopuštenje, jer se radi o zatvorenoj ratnoj zoni. Trebat æe nam suradnja za opskrbljivanje hranom i vodom.» Sada kad je Garry bio potaknut na akciju, radio je brzo. Anna je sjedila pred njim, šijuæi mu gumb na prsluku debeljuškastim prstima koji su skrivali iglu. «Hrana, da... morat æete napraviti još jedan popis za hranu.» »Naravno...» Garry uze još

jedan papir za pisma. «Evo, uèinjeno!« Anna prekine konac zubima i pruži mu prsluk. «Sada ga možete ponovno odjenuti.« «Da, Mevrou», reèe Garry poslušno i sretno. i Veæ se godinama nije osjeæao tako dobro. Obala u plamenu Nakon ponoæi Garry iziðe u kuænoj haljini na balkon, da bi udahnuo malo svježeg zraka prije nego što ode na spavanje. I dok je razmišljao o dogaðajima tog dana, dobar ga osjeæaj nije napuštao. On i Anna su napravili èuda. Veæ je stigao odgovor guvernera u Windhoeku. Kao i uvijek, ime Courtenevjevih otvaralo je svaka vrata pribavljajuæi odmah suradnju svih. Veæ su rezervirali mjesta na sutrašnjem vlaku koji æe ih u èetiri dana, prelazeæi preko rijeke Orange i pustim Namaqualandom i Bushmanlandom, dovesti do Windhoeka. Ekspedicija je bila veæ potpuno isplanirana.

Garry je razgovarao preko telefona, ureðaja prema kojem je gajio simpatije, s vlasnikom velikog skladišta Stuttaford.

Roba koj a mu je bila potrebna bit æe položena u kutije od drva sa sadržajem napisanim na vanjskoj etiketi, i poslana sutra željeznicom. Gospodin Stuttaford je dao Garrvju rijeè da æe sve biti spremno na vrijeme i odmah je poslao u hotel automobil pun safari odjeæe, i za Garrvja i za Annu. Anna je škartirala veæi dio lagane odjeæe koju je Stuttaford poslao kao previše skupu ili previše frivolnu za nju («Nisam ja pouleh), odabravši teške, dugaèke haljine od indijskog platna i èizme, te pristavši na kolonijalnu kapu tek nakon Garrvjevog nagovaranja. «Afrièko sunce ubija!» Iza kacige, zatiljak je bio pokriven komadiæem tkanine zelene boje. Garry se pobrinuo i prenio tri tisuæe funta u banku u i Windhoek da bi pokrio trošak ekspedicije. Sve je bilo uèinjeno velikom brzinom i efikasnošæu. Garry udahne i posljednji dim cigare, a potom je baci s jalkona, vrativši se u spavaæu sobu. Baci kuænu haljinu na stolac i apne se na visoki krevet, uvukavši se u svježe plahte poput listova ^alate. Zatim ugasi svjetlo. Odmah njegove uobièajene sumnje i jobièajena neodluènost ga ponovno zapoènu muèiti. «To je prava ludost», reèe sebi i u mislima se ponovno prisjeti jte užasne pustinje kako isijava na vrelini zasljepljujuæeg sunca. Tisuæe lilja obale, koju zapljuskuje antarktièka struja, tako hladna da ni Baci muškarac ne bi mogao izdržati živ više od nekoliko sati. A, trebali su krenuti u potragu za krhkom i nježnom djevojkom u drugom stanju iz dobrostojeæe obitelji, koju su posljednji Wilbur Smith put vidjeli kako skaèe u ledeni ocean s broda koji je tonuo, noæu, na stotinu milja udaljenosti od puste obale. Kolika je bila moguænost da je pronaðu? Bilo je luðaèki samo i pokušati izraèunati. «Èista ludost», ponovi, bez imalo vjere i odjednom zaželi da je Anna pored njega i da ga ohrabri. Još uvijek je tražio izliku da je pozove da doðe iz njene jednokrevetne sobe na dnu hodnika, kad je zaspao. Centaine je mislila da se utapa. Vir ju je povukao ispod površine mora, tako duboko da je osjeæala kao da æe joj se pluæa raspuknuti pod pritiskom te crne vode. U glavi joj je odzvanjalo od buke broda koji je tonuo, užasna buka, a uši su joj zujile od pritiska. Znala je da nema nade, ali se borila svim svojim snagama, odluèna da uèini sve da preživi, ritajuæi se i mašuæi nogama i rukama u hladnome zagrljaju mora koje ju je sve više vuklo prema dnu, i onemoguæavalo joj da diše. Voda i njeni virovi joj zamute osjeæaj za prostor, što je gore, a što dolje, ali nastavi lamatati, znajuæi da æe umrijeti boreæi se za život svog djeteta. Zatim, odjednom, osjeti da je pritisak postao lakši, osjeti da su se pluæa širila u prsima, i uz bezbroj zraènih mjehura koji su izlazili iz broda, ispliva na površinu, poput iskre iz logorske vatre: bubnjiæi su je užasno boljeli, a jakna za spašavanje joj je rezala meso ispod pazuha. Stigne do površine i golema kolièina vode odbaci je uvis uz zraène mjehure. Pokuša disati, ali u pluæa joj ude još vode. Nakašlje se, sve dok odjednom ne opazi da je uzimala zrak! Slatki i mirisan zrak mora, koji je u pluæima gorio poput vatre, dok je ona disala poput astmatièara. Polako je uspjela kontrolirati disanje, ali iz mraka koji ju je okruživao iskoèe valovi jedan za drugim, prekrivši joj iznenada glavu, tako da je morala regulirati disanje po ritmu oceana da se ne bi ugušila. Usred pjenušavih valova opipa se po cijelom tijelu i otkrije da nije ranjena. Nije imala slomljene kosti usprkos užasnom skoku s visoke ograde broda i sudarom s morem koje je izgledalo tvrdo poput kamena. Obala u plamenu Imala je još uvijek punu kontrolu nad rukama i nogama, osjetila su joj dobro radila, ali prvi put je zasmeta ledena voda koja joj se uvlaèila u meso i krv. «Moram iziæi iz vode», pomisli.

«Moram stiæi do jednog èamca.» Zapoène osluškivati i na poèetku ne zaèuje ništa osim fijuka vjetra i šuma valova.

Zatim zaèuje slabe glasove, daleke i nerazgo-vjetne, koji su dozivali pomoæ. I ona otvori usta da uèini isto, ali prekrije ju val i ponovno se napije vode, kašljuæi. Trebalo joj je nekoliko minuta da se sabere, ali èim su joj pluæa bila slobodna, zapoène plivati prema glasovima, odustavši da uzalud zove upomoæ onoga tko joj oèito ne bi mogao pomoæi. Valovi su je prekrivali, usprkos jakni za spašavanje, i ona je i dalje tonula, ali nije prestala plivati. «Moram iziæi iz vode», ponavljala je, «inaèe æu umrijeti od hladnoæe. Moram stiæi do èamca.» Ponovno zamahne rukama i dlanom udari u nešto tvrdo, raskrvarivši se, ali se odmah uhvati za to. Bila je to velika stvar koja je plutala iznad njene glave, no, nije imala hvatišta i u panici shvati da je previše izmorena da se podigne na nju snagom mišiæa ruku.

Zapoène kružiti oko nje, tražeæi naèina da se uspne na plutajuæi komad. «Nije jako velik...» U mraku procijeni da ima oko tri puta dva metra, i da je od razbijenog drva s jedne strane, na èemu si je ozlijedila prste, koje je velika hladnoæa uèinila gotovo neosjetljivim. S jedne strane komad je stršio više iznad površine mora, dok je s druge strane uranjao u vodu. Tu se uspije uspeti, puzeæi na trbuhu. Odmah osjeti nesigurnu ravnotežu te konstrukcije. Iako se uspela samo na pola, i još je uvijek držala noge u vodi, komad drva se opasno nagne s njene strane i zaèuje uzvik protesta. s «Pazi, budalo, prevrnut æemo se!» Netko je pronašao komad prije nje. «Oprostite», zadihano mu odgovori, «nije bilo namjerno...« «U redu, u redu, ali pazi, mladiæu.» Brodolomac ju je zamijenio za jednog od mornara na brodu. «Hajde, daj mi ruku.» Centaine je brzo pruži i dodirne prste drugog èovjeka, uspjevši ih i dohvatiti. Wilbur Smith «Polako, polako, uspjet æeš.» Ritala se dok ju je muškarèeva ruka vukla prema skliskom i nagnutom komadu: konaèno, slobodnom rukom pronaðe hvatište i legne na nestabilnu olupinu, iscrpljena, drhtava i nesposobna èak i da podigne glavu. Bila je izvan vode. Neæe više umrijeti od hladnoæe. «Je li sve u redu, sinko?» Njen spasitelj je ležao pored nje s glavom pored njene. «Dobro sam.» Osjeti njegovu ruku na leðima. «Imaš jaknu za spašavanje, odlièno, mladiæu.

Upotrijebi konope da se privežeš za olupinu. Èekaj, èekaj, ja æu to uèiniti.» Osigura Centaine uz plutajuæi komad brzim pokretima iskusnih prstiju. «To je petlja, ako se prevrnemo, povuci ovaj kraj, vidiš?» «Da, hvala, puno hvala.» i

«Nemoj mi zahvaljivati, sinko. Nismo još spašeni.» Muškarac pored nje spusti glavu na ruke i ležali su nepomièno, drhteæi, na tom komadu jako nestabilnom na valovima. Bez rijeèi, bez moguænosti da pogledaju jedno drugoga, vidjevši samo neodreðene obrise, brzo su nauèili kako zadržati u ravnoteži komad s malim koordiniranim pokretima tijela. Vjetar je postajao sve jaèi, ali i more je postajalo sve nemirnije; uspijevali su okrenuti najvišu stranu prema valovima, tako da ih val nije svaki put prekrio. Tek ponekad bi ih zapljusnula pokoja perjanica ledene vode. Nakon nekog vremena Centaine utone u duboki san, gotovo u neku vrstu kome. Probudi se kad je veæ bio dan, na slaboj sivoj svjetlosti koja je obasjala vodu i sive oblake. Njen prijatelj na olupini promatrao ju je razrogaèenim oèima. «Miss Sunshineh, usklikne, kad je ona otvorila oèi i protegnula se. «Nisam vas prepoznao noæas kad ste se uspeli na ovaj komad!» Centaine brzo sjedne a maleni se komad odmah zanjiše gotovo se preokrenuvši. «Stoj, ljepotice, to je cijena karte!», reèe muškarac držeæi je dolje rukom. Na nadlaktici je imao tetoviranu sirenu. «Zovem se Ernie, gospoðice, mornar prve klase. Ernie Simpson. Vaše ime znam: svi na brodu znaju miss Sunshine, našu sunèevu zraku!« PP»'

Obala u plamenu Bio je star i mršav, sa sivom kosom na èelu slijepljenom od vode i soli, a lice mu je bilo prepuno bora, ali iako je imao žute i ošteæene zube, njegov je osmijeh bio ljubazan. «Što se dogodilo s drugima, Ernie?» Brzo se Centaine ogleda oko sebe, ponovno se vrativši u ponor užasa stanja. «Gotovo su svi potonuli. Neka je proklet Švabo koji je to uèinio.» Noæ je sakrila Centaine težinu stanja u kojem su se nalazili. Stvarnost koja se sada ukazala bila je puno užasnija od onoga što je sebi mogla zamisliti. Kad su tonuli izmeðu dva vala, izgledalo je kao da se više neæe vratiti iz oceanskih dubina, ali kad bi se našli na vrhu vala, apsolutna samoæa koja ih je okuživala primoravala je Centaine da spusti pogled na daske. Nije se vidjelo ništa drugo osim vode i neba, ni jedan jedini èamac, brodolomac, ni jedan galeb. «Sami smo», prošapæe. «Tous seuls.» «Budi vesela, ljepotice, do sada smo imali sreæe. Još uvijek smo živi i jedino to je bitno.» Dok je ona spavala, Ernie se bacio na posao. Iz mora je izvukao još olupina, koje je sada malena splav vukla za sobom: golemi komad platna s kukicama iz kojih su se širili tanki konopi poput hobotnice.

«Pokrov jednog od èamaca«, reèe Ernie, odgovorivši na njeno zanimanje. »Komadi gornjih dijelova broda i druge stvarèice koje nam mogu poslužiti... nikad se ne zna.» Vezao je zajedno te ostatke dijelom konopa koji je izvukao iz pokrova èamca. Dok je govorio s Centaine, njegovi su prsti, ozlijeðeni ali spretni, nastavljali s povezivanjem preostalih dijelova konopa da bi napravio jedan dugaèak. «Žedna sam», prošapæe Centaine. Sol joj je pekla usta i imala je suhe i raspuknute usnice. «Misli na nešto drugo», savjetova je Ernie. : «Pomozi mi, radije. Znaš li prièvršæivati?» Centaine zanijeèe glavom. Ernie se pripremi da je nauèi i Centaine osjeti simpatije prema tom starom mornaru. »Jednostavno je, zar ne? Pogledaj. Ernie je imao mornarski nož za pojasom i s njime olabavi drvca na vrhu, napravivši kukice kroz koje je potom prolazio jedan od triju malih konopa.p AVilbur Smith « Vidiš? Jedan po jedan, poput zmije koja se savija oko debla.» Posao joj je pomogao da ne misli na užasno stanje. «Znaš li gdje se nalazimo, Ernie?» «Ja sam samo obièan mornar, Sunshine, ali nalazimo se na zapadnoj strani afrièke obale. Koliko je daleko, ne znam, ali s ove je strane.» «Juèer u podne nalazili smo se na stotinu i deset milja udaljenosti.» «Možda je to toèno», potvrdi Ernie. «Ako nam struja i vjetar budu pomogli. Kad bismo ih barem mogli iskoristiti«, doda podigavši lice prema nebu. «Imaš li plan, Ernie?» «Uvijek imam plan, iako, priznajem, nije uvijek najbolji.« Osmjehne joj se. »Najprije završimo ovaj konop.» Èim su pripremili jedan jedini konop dugaèak oko šest metara, Ernie joj doda nož privezan na konop. «Priveži ga oko pojasa, ljepotice, bio bi vrhunac da ga sada izgubimo.« Spusti se u more pored komada, i plivajuæi poput psiæa

-dok mu je Centaine pomagala ostavši na splavi - iskoristi konop da bi osigurao daske koje je nakon potonuæa broda uspio navuæi na bokove splavi. «Uravnotežit æu je», reèe Ernie, ispljunuvši morsku vodu. «Smicalica koju sam nauèio od domorodaca na Hawaima.» Splav je sada bila puno manje nagnuta i mnogo stabilnija, i Ernie se ponovno podigne na nju. «Sada možemo zapoèeti s planiranjem kako podiæi jedro.» Bilo je potrebno èetiri neuspjela pokušaja da bi zajedno povezali daske koje su podigli nakon brodoloma i na njih fiksiraju platno koje je pripadalo pokrovu èamca s Protea Castlea. «Neæemo sigurno osvojiti kup Amerike, ali pokreæemo se. Pogledaj trag, Sunshine!» I zaista, iza krme

- ako se tako može nazvati - te nezgrapne splavi nazirao se trag. Ernie je pomicao naduto platno s velikom ozbiljnošæu. Obala u plamenu »Napravimo barem dva èvora», procijeni. «Odlièno, Sunshine, sam ne bih nikada bio uspio. Sposobna si.» Bio je sklupèan na krmi splavi, sa Škotom za upravljanje jedrom u ruci i daskom koja mu je služila kao kormilo u drugoj. «Sada se malo odmori, ljepotice, jer æemo se morati izmjenjivati...« Ostatak dana vjetar ih je gurao i dva puta grubo jedro završilo je u moru. Svaki put je Ernie morao plivati do njega i uz veliki napor vratiti se i ponovno ga postaviti, podigavši zajedno s platnom i svu vodu, ostavivši Centaine mrtvu umornu i drhtavu. Noæu se vjetar smanjio ali postao je ravnomjeran, od jugozapada. Oblaci se otvore, tako da su se na dijelove vidjele zvijezde.

«Mrtav sam umoran. Morat æeš ti ostati za kormilom, Sun-shine.» Ernie joj pokaže kako æe upravljati daskom, koja je jedva pokretala splav. «Ta crvena zvijezda gore je Antares. Vidiš je izmeðu druge dvije zvijezde kao mornar izmeðu dvije lijepe djevojke, s dopuštenjem govoreæi, Sunshine? No, u svakom sluèaju, ako ploviš prema Antaresu na kopno æemo stiæi.» Stari mornar se sklupèa pored njenih stopala poput vjernog psa i Centaine se premjesti na krmu, za kormilo i Škot. Tako, kad se vjetar spustio, smirilo se i more, i splav je sada izgledala da plovi brže. Pogledavši iza sebe, Centaine je vidjela zelenu svjetlost traga kako se širi u daljini. Promatrala je Antares, crvenu zvijezdu, s dvije družice kako se penje na nebeskom svodu. Buduæi da je bila sama, pomisli na Annu. «Draga Anna, gdje si? Jesi li još

uvijek živa? Jesi li stigla do èamca ili se i ti nalaziš na kojem ostatku i èekaš presudu mora?» Željela je toliko osjeæaj sigurnosti koji joj je ona davala i uèinilo joj se kao da se ponovno vratila u djetinjstvo, te osjeti djeèje suze kako joj tople trepavice, dok se crvena svjetlost Antaresa udvostruèila pred njom. Htjela je kliznuti u Annino naruèje, zagnjuriti lice u njene velike mlake grudi koje su mirisale po sapunu; sva njena odluènost i tvrdoglavost koje su je držale ovih dana gubile su se u njoj, i zapoène misliti da ostavi oèajnièki pokušaj za spasenjem i da legne uz Ernieja, i èeka kraj.

Glasno zajeca. ,, ; : Wilbur Smith Zvuk tih jecaja je trgne i naglo se razljuti na samu sebe zbog svoje slabosti. Obriše si suze s oèiju palèevima, osjetivši zrnca soli koja su se zaustavila na trepavicama i još se više razljuti. Zatim prestane biti ljuta na samu sebe i razljuti se zbog sudbine koja joj je zadala toliko muka. «Zašto?», zapita se prema golemoj crvenoj zvijezdi. «Što sam uèinila da zavrijedim sve ovo? Kažnjavaš li me, možda? Michael i moj otac, Nuage, Anna...

svi koje sam voljela! Zašto si mi uèinio sve to?» Prekine, shvativši da je gotovo zapoèela proklinjati. Nagne se prema naprijed, naslonivši ruku na trbuh. Zadrhti od hladnoæe. Pokuša osjetiti znak života djeteta koje je raslo u njenom tijelu, nadutost, pokret, ali ostane razoèarana i njen bijes se ponovno vrati još snažniji, no, ovoga puta popraæen divljaèkim izazovom. «Zaklinjem se. Tako bez milosti kao što sam pogoðena, borit æu se da preživim. Ti, Bože ili Vraže, ti si mi poslao sve ovo: kunem ti se da æu izdržati i da æe moje dijete izdržati sa mnom.« Buncala je. Shvatila je to, ali nije marila, kleknula je na koljena i šakom je mahala prema crvenoj zvijezdi, u znak bijesa i prijetnje. «Hajde dodi!», izazove ju. «Dodi dolje i okonèajmo to!» Možda je oèekivala grmljavinu i sijevanje, ali nije ih bilo. Samo šum vjetra koji je nadimao bijedno jedro i šum traga iza splavi. Centaine ponovno sjedne na krmu dohvativši kormilo i nastavi s plovidbom. Na prvim zrakama zore jedna ptica zapoène letjeti iznad njene glave. Radilo se o maloj morskoj ptici sive boje s bijelim mrljama. Imala je krhka krila i glasala se prigušenim krikovima. «Probudi se, Ernie», uzvikne Centaine. Umorna od napora s gotovo korama na ustima. Potok krvi poteèe joj bradom. Unutrašnjost usta bila joj je suha i puna krasta poput stare kože vjeverice, a njena je žed bila tako živa i nepodnošljiva. Ernie se trgne, ustane otežano i ogleda se oko sebe. Tijekom noæi izgledalo je da je smršavio i imao je bijele usnice od kristala soli.

«Pogledaj, Ernie, ptica!», promrmlja Centaine kroz okrvavljene usne. «Ptica», ponovi Ernie zagledavši se u nju.

«Kopno je u blizini.» Obala u plamenu Ptica se okrene i poleti tako nisko na vodi, odmah zatim nestavši. Na pola jutra Centaine pokaže ispred sebe ustima i usnama tako suhim da je jedva govorila. Na vodi je plutao tamni predmet ispred splavi. «Alge!», prošapæe Ernie i kad su stigli nadohvat ruke, uhvati ih. Zatim je bacio gusti pokrov vegetacije na brod. Bili su to takozvani morski hrastovi, alge koje rastu na obali oceana. Imaju pravo deblo, èesto široko kao ljudska ruka, s korom nalik na kožu, a na vrhu èuperke lišæa. Oèito je taj primjerak oluja podigla. Mrmljajuæi polako zbog žeði, Ernie izreže dio velikog debla, otkrivši ispod tvrde kore sloj srži. Nožem izgrebe malo te srži i ugura je u Centaineina usta. Bila je to limfa. Okus je bio jak i neprijatan, pikantan, ali Centaine se radovala osjeæajuæi ga u grlu.

Bace se na alginu srž, žvaèuæi je dugo vremena i ispljunuvši je nakon što su je sasvim isisali. Zatim se odmore neko vrijeme, osjeæajuæi da im se život vraæa u njih. Ernie ponovno dohvati kormilo i okrene splav slijedeæi vjetar. Olujni oblaci su nestali, a sunce je bilo toplo, osušivši odjeæu. Na poèetku podignu zahvalno pogled prema dnevnoj zvijezdi, ali ubrzo je toplina postala prevelika, i morali su se zaštititi u malenom prostoru u sjeni ispod jedra. Kad je sunce stiglo do zenita, nije bilo nikakvog zaklona i zapoènu brzo gubiti vodu. Ponovno se posluže sokom iz alge, ali im je ukus veæ uzrokovao muèninu i Centaine shvati da bi povraæanjem izgubila tekuæinu koja joj je bila dragocjena. Mogli su sisati samo s vremena na vrijeme. Leðima naslonjenim na jedro, Centaine je promatrala obzor, veliki krug prijeteæeg oceana koje ju je okruživalo, i na istoku niske oblake koji su dodirivali more. Trebalo joj je sat vremena prije nego što je shvatila da je, usprkos vjetru, oblik tih oblaka uvijek ostajao isti. Samo su napredovali, sve viši na obzoru. Sada je veæ mogla opaziti male nepravilnosti, vrhove i nizine, koje su se tako slagale kao da se radi o oblacima. «Ernie», prošapæe mu. «Ernie, pogledaj te oblake.» Stari mornar izoštri pogled i podigne koljeno. Zatim zapoène èudnovato gugutati, a Centaine shvati da se radilo o povicima sreæe. Wilbur Smith Približi mu se i klekne na koljeno, i prvi put se zagleda u afrièki kontinent. Afrika se podizala s mora zaèuðujuæom sporošæu. Zatim se sramežljivo pokrije baršunastim haljinama noæi i ponovno se otevši od njihova pogleda. Splav je ravnomjerno nastavljala i u noænim satima, dok nitko od oboje nije mogao spavati. Zatim se istoèno nebo zapoène bistriti i stigne zora. Zvijezde su izblijedjele i nestale i u blizini, pred njima, opaze velike pješèane sprudove Namibske pustinje. «Kako je lijepo!», reèe Centaine uzdahnuvši.

«To je pusta i užasna zemlja«, upozori je Ernie. «Ali predivna.» Dine su bile uklesane u razlièitim tonovima ljubièaste boje i kad su prve zrake sunca dodirnule vrh, ozare se crvenkastim zlatom i broncom. «Stvar ukusa», promrmlja Ernie.

«Osobno su mi draži engleski travnjaci, a sve ostalo može i propasti, miss Sunshine.» Morske ptice sa žutim kljunom letjele su u jatima s kopna prema moru, dovoljno visoko da ih sunèeve zrake veæ obasjaju, a na obali su udarali valovi takvim zvukom koji je izgledao poput disanja usnulog kontinenta. Vjetar koji je satima nosio splav sad je osjeæao kopno i razbijao se u male virove. Okrene se prema splavi i jedro padne zamrsivši platno i konope. Pogledaju se u oèaju. Kopno je bilo tako blizu da je izgledalo gotovo moguæe dodirnuti ga ispruživši ruke i morali su proæi kroz još

jedan napor da bi ponovno osposobili jedro. Nijedno od njih nije imalo dovoljno snage za taj posljednji napor.

Konaèno Ernie ustane, bez rijeèi odveže konop s nožem te ga priveže Centaine oko pojasa. U meðuvremenu se starac spuštao još jednom u more s jedne strane splavi, i plivajuæi poput psa, odlazio je po vrh jedra. Na koljenima Centaine je pokušavala razmrsiti konope. Svi èvorovi su bili nabubrili od vlage i morala je upotrijebiti gležanj da bi ih razmrsila.

Obala u plamenu Ponovno izravna konop i podigne pogled kad zaèuje Ernija da uzvikuje: «Jesi li spremna, ljepotice?«

«Spremna.» Držeæi se za konop, zapoène vuæi pokušavši podignuti jedro, dok se Ernie trudio da ga podigne iz mora.

Zatim se nešto pokrene iza glave starog mornara, i djevojka se skameni, izoštrivši pogled. U nedoumici se zapita što je taj èudni predmet koji je vidjela u zelenim vodama, visok poput ljudskog torza, blješteæi na suncu poput metala. No, nije bio metal, više poput mekanog i tamnog baršuna. Imao je oblik jedra, da, izgledao je poput jedra èamca za djecu...