11.

     Podmićivanje ima bezbroj lica.

     Tleilaksin Thu-zen

     One ni ne znaju šta ja mislim i šta mogu da uradim, reče u sebi Skital. Njihovi Istinozborci ne mogu da me pročitaju. To je, barem, uspeo da spase od uništenja - umetnost zavaravanja naučenu od svojih usavršenih Liceigrača.
     Lagano se kretao kroz svoj atar ovog ne-broda posmatrajući, katalogizujući, odmeravajući. Svakim pogledom vagao je ljude ili mesta svešću uvežbanom da otkriva mane.
     Svaki gospodar Tleilaksa znao je da bi jednog dana Bog mogao da mu postavi zadatak kojim će proveriti njegovu posvećenost.
     Vrlo dobro! Pa, ovo je možda bio takav zadatak. Pripadnice Bene Geserita, koje su tvrdile da dele njegovo Veliko uverenje, lažno su se zaklele. One su bile nečiste. Nije više imao sadruga koji bi ga očistili na povratku iz tuđine. Bio je bačen u povindašku vaseljenu i progonjen kurvama iz Raštrkavanja, postao je zatočenik ovih Šejtanovih sluškinja. Niko od ovih zlih nije znao za sredstva kojima on još raspolaže. Niko nije naslućivao na koji će mu način Bog pomoći u ovoj krajnjoj nuždi.
     Očistiću se sam, Bože!
     Kada su ga ove šejtanske žene iščupale iz ruku onih kurvi, obećavši mu utočište i 'svaku pomoć', znao je da ga lažu.
     Što je veća provera, to je veća moja vera.
     Do pre samo nekoliko minuta posmatrao je kroz svetlucavu prepreku kako Dankan Ajdaho niz dugački hodnik odlazi u jutarnju šetnju. Polje sila ih je razdvajalo i sprečavalo prolaženje zvuka, ali Skital je video da se Ajdahove usne pomiču i sa njih pročitao kletvu. Proklinji me, golo, ali mi smo te napravili i još možemo da te upotrebimo.
     Bog je uveo sveti udes u tleilaški plan sa ovim golom - ali Bog je uvek imao šire zamisli. Dužnost vernika je bila da se uklope u Božje planove, a ne da traže da Bog sledi zamisli ljudskih bića.
     "Skital je pripremio sebe za ovu proveru, obnavljajući svoj sveti zavet. Učinio je to bez reči na drevni način s'torija Bene Tleilaksa. "Da bi se postigao s'tori, nije potrebno razumeti. S'tori postoji bez reči, čak i bez imena."
     Magija njegovog Boga bila mu je jedini most. Skital je ovo duboko osećao. Kao najmlađi gospodar u najvišem kelu, od početka je znao da će biti izabran za ovaj najvažniji zadatak. Ovo saznanje bilo je jedna od njegovih snaga koju je prepoznavao svaki put kad bi se pogledao u ogledalu. Bog me je uobličio da obmanem ove povindahe! Njegova vižljasta, detinja pojava bila je presvučena sivom kožom čiji su metalni pigmenti sprečavali dubinska ispitivanja tela. Njegov majušan oblik odvraćao je pažnju onih koji bi ga videli i skrivao moći koje je nagomilao u nizu gola-otelovljenja. Samo je Bene Geserit posedovao starija sećanja, no Skital je znao da je njih rukovodilo zlo.
     Skital protrlja prsa, misleći na ono što je bilo skriveno u njemu - i to sa takvom veštinom da čak ni najmanji ožiljak nije označavao to mesto. Svaki gospodar je nosio ovo sredstvo - nulentropsku kapsulu koja je sadržala semenske ćelije mnoštva: sadruga gospodara centralnog kela, Liceigrača, tehničkih specijalista i ostalih za koje je znao da mogu da budu privlačni Šejtanovim ženama... i mnogim drugim povindasima-slabićima! Tu su bili Pol Atreid i njegova ljubljena Čani (oh, koliko ih je samo stajalo muka preturanje po odeći mrtvih u traganju za slučajnim ćelijama!). Tu je bio i prvobitni Dankan Ajdaho sa ostalim miljenicima Atreida - mentatom Tufirom Havatom, Gurnijem Halekom, slobodnjakom Naibom Stilgarom... dovoljno potencijalnih sluga i robova za narod tleilaške vaseljene.
     Sama pomisao na čudo nad čudima u nulentropskoj cevčici, na one za kojima je žudeo, želeći da ih oživi, presecala mu je dah. Savršeni Liceigrači! Savršeno podražavanje. Savršeni zapisničari ličnosti žrtve. Sposobni da obmanu čak i veštice Bene Geserita. Ni šira nije mogla da ih spreči u preuzimanju svesti drugog bića.
     To je bila ta cevčica koju je smatrao svojim najmoćnijim ulogom u cenkanju. Niko nije smeo da sazna za nju. Za sada je samo katalogizovao mane.
     Bio je zadovoljan što u odbrani ovog ne-broda ima dovoljno pukotina. U nizu svojih života on je prikupljao veštine na način na koji su njegovi sadruzi gospodari prikupljali ljupke tričarije. Uvek su ga smatrali suviše ozbiljnim, ali sada je on pronašao mesto i vreme za oslobođenje.
     Uvek ga je privlačilo proučavanje Bene Geserita. Tokom eona stekao je svu silu znanja o njima. Znao je da ono sadrži mitove i pogrešne podatke, ali vera u svrhovitost Boga učvrstila je njegov stav da gledanje koje je gajio služi Velikom verovanju, bez obzira na surovost Svete provere.
     Jedno poglavlje svog kataloga o Bene Geseritu nazvaoje 'tipičnim' zbog čestih opaski poput: 'Ovo je tipično za njih!'
     Te tipičnosti su ga očaravale.
     Bilo je tipično za njih da tolerišu grubo ali po njih bezopasno ponašanje drugih ljudi koje same sebi nisu dopuštale. 'Standardi Bene Geserita su viši'. Skital je to slušao čak i od nekih od svojih poslednjih sadrugova.
     "Nadarene smo da vidimo sebe onako kako nas drugi vide", rekla je jednom prilikom Odrade.
     Skital je i ovo uvrstio među tipičnosti, ali njene reči nisu bile u skladu sa Velikim uverenjem. Samo je Bog mogao da sagleda tvoje najdublje biće! Odradino hvalisanje imalo je prizvuk hubrisa.
     Nijednu laž neće reći slučajno. Bolje se služe istinom.
     Ovo ga je često dovodilo u nedoumicu. Lično je Vrhovna majka to navodila kao pravilo Bene Geserita. Činjenica je da je izgledalo da se veštice pridržavaju jednog ciničnog gledanja na istinu. Usuđivala se da tvrdi kako je to u duhu Zensunija. Čija istina? Na koji način preobličena? U kom sklopu?
     Prethodnog popodneva sedeli su u njegovim odajama ne-broda. On ju je pozvao na 'konsultacije o zajedničkim problemima', što je bio njegov eufemizam za cenkanje. Bili su sami ako se izuzmu komeji i dolaženje i odlaženje sestara koje su budno motrile.
     Odaje su mu bile dovoljno udobne: tri sobe sa zidovima od plaza ofarbane prijatnom zelenom bojom, meka postelja i stolice prilagođene njegovom majušnom telu.
     Ovo je bio iksijanski ne-brod, i Skital je bio uveren da njegovi čuvari ni ne sanjaju koliko mnogo zna o njemu. Koliko i Iksijanci. Svuda unaokolo nalazile su se iksijanske mašine ali se nikad nije mogao videti nijedan Iksijanac. Sumnjao je da ijedan uopšte i postoji na Kapitolu. Veštice su bile poznate po tome što su same sve održavale.
     Kretnje i govor bili su joj odmereni dok ga je sa pažnjom posmatrala. "Nisu impulsivne." Često si to mogao čuti.
     Interesovala se da li mu je udobno i činilo se da je zabrinuta za njega.
     On obigra pogledom svoju dnevnu sobu. "Ne viđam Iksijance."
     Napućila je usne nezadovoljno. "Jesi li me zbog toga zvao na konsultacije?"
     Naravno da ne, veštice! Kaprosto, vežbam svoju umetnost odvraćanja pažnje. Ne očekuješ valjda da pominjem stvari koje želim da sakrijem? Zbog čega bih onda skretao tvoju pažnju na Iksijance kada znam da je neverovatno da se ovde na tvojoj prokletoj planeti slobodno kreću bilo kakvi opasni uljezi? Ahh, ta mnogo hvaljena iksijanska veza koju smo mi Tleilaksi tako dugo održavali! Znaš ti to! Ne jednom ste kaznile Iks tako da se pamti.
     Prođe mu kroz glavu da bi se tehnokrati Iksa mogli drznuti da napakoste Bene Geseritu, ali su zauzvrat, bili krajnje obazrivi kako ne bi izazvali bes Uvaženih Naložnica. Tajna trgovina se očitovala u prisustvu ovog ne-broda ali cena mora da je bila ubitačna a putevi isporuke izuzetno zaobilazni. Vrlo su gadne bile one kurve iz Raštrkavanja. Nagađao je da je i njima Iks bio potreban. A Iks bi mogao, tajno prkoseći kurvama, da načini sporazum sa Bene Geseritom. No, granice su bile tesne a prilike za izdaju mnogobrojne.
     Ovakve misli su ga pri cenkanju umirivale. Kada je Odrade bila loše raspoložena umela je, više puta da ga izvede iz takta ćuteći i piljeći u njega na onaj usplahireni benegeseritski način.
     Ulog u cenkanju bio je krupan - ne manji od golog opstanka za oboje, a uvek u ime najvećih stvari: uspona vlastite grupacije, kontrole ljudske vaseljene, produžavanja svojih načina kao preovlađujućeg obrasca.
     Daj mi malo otvora da mogu da se raširim, mislio je Skital. Daj mi moje Liceigrače. Daj mi verne sluge koje će izvršavati samo moje naredbe.
     "Mala je stvar koju tražim", reče on posle kraćeg ćutanja. "Potrebna mi je lična udobnost, vlastite sluge."
     Odrade produži da ga posmatra na onaj odmeravajući način Bene Geserita koji je uvek stvarao utisak kao da vam svlači masku i prozire duboko unutra u vas.
     Samo, ja imam masku koju ne možeš da prozreš.
     Mogao je primetiti da ga smatra odvratnim - o tome je govorio i način na koji je njen netremičan pogled zastajao na svakoj njegovoj crti. Znao je šta je mislila. Patuljasta spodoba sa uzanim lišcem i nestašnim očima. Kosmato čelo. Pogled se pomerio naniže: sićušna usta sa oštrim zubima i šiljatim očnjacima.
     Skital je bio svestan da je proizvod najopasnijih i najomraženijih predstava iz mitologija čovečanstva. Odrade se izvesno pitala: zbog čega je Bene TIeilaksa odabrao baš ovaj fizički izgled kada je njihova kontrola genetike mogla da im obezbedi nešto upečatljivije?
     Upravo zbog toga što vas to uznemirava, prljavi povindasi!
     Istog časa pomislio je na još jednu tipičnost: "Bene Geserit retko razbacuje svoju prljavštinu."
     Skital je video prljave posledice mnogih radnji Bene Geserita. Uzmimo samo šta se dogodilo sa Dinom: pretvorena u pepeo - i to samo zato što ste vi, žene Šejtana, odabrale to sveto tle kao mesto izazova onih kurvi. Čak su i relikvije našeg Proroka pale u njihove ruke. Svi do jednog mrtvi!
     Jedva da se usuđivao da razmišlja o vlastitim gubicima. Nijedna tleilaška planeta nije izbegla sudbinu Dine. Bene Geserit je to prouzrokovao! A on mora da podnosi njihovu trpeljivost - izbeglica koji ima jedino Boga da ga podrži.
     Postavio je pitanje Odradi o rasutoj prljavštini na Dini.
     "To se događa jedino kada smo in extremis."
     "Jeste li zato privukle nasilje onih kurvi?"
     Odbila je da raspravlja o tome.
     Jedan od Skitalovih potonjih sadrugova je rekao: "Bene Geserit ostavlja pravolinijske tragove. Može ti se učiniti da su složene, ali kad pobliže pogledaš videćeš da su im načini priprosti."
     Tog sadruga, kao i sve ostale, iskasapile su one kurve. Sve što je ostalo od njega ležalo je u ćelijama nulentropske kapsule. Toliko za mudrost mrtvog gospodara!
     Odrade je želela da sazna još tehničkih podataka o akslotl-tankovima. Ohh, kako je samo lukavo formulisala svoja pitanja!
     Cenkanje za opstanak gde je i najmanja pojedinost imala veliku težinu. Šta je on dobio za sitno odmerene deliće podataka o akslotl-tankovima koje im je dao? Odrade ga je u poslednje vreme, pokatkad izvodila iz broda. No, čitava planeta bila je isto toliko tamnica koliko i ovaj brod. Gde bi mogao da ode a da veštice ne mogu da ga pronađu?
     Šta su činile sa svojim akslotl-tankovima? Nije nikako uspevao da bude siguran u pogledu toga. Ove veštice lagale su sa takvom lakoćom!
     Da li je bilo pogrešno opskrbiti ih čak i ograničenim znanjem? Sada je shvatao da im je rekao daleko više od čisto biotehničkih pojedinosti na šta se u početku ograničio. One su na kraju izvele zaključak na koji način su gospodari stvorili ograničenu besmrtnost, neprestano zamenjujući gole uzgajane u tankovima. To je takođe bilo izgubljeno! U svom osujećenom besu, poželeo je da vrisne zbog toga!
     Pitanja ... očigledna pitanja.
     Izvrdavao je njenim pitanjima glagoljivim zahtevima 'o potrebama za slugama, Liceigračima i vlastitoj konzoli brodskog sistema'.
     Ona je bila lukavo nepopustljiva sva u nastojanju da napipa još kakav podatak o tankovima. "Podatak kako da proizvedemo melanž iz naših tankova mogao bi da utiče na nas da budemo popustljivije prema našem gostu."
     Naši tankovi! Naš gost!
     Ove žene bile su kao zid od plastila. Nijedan tank za njegovu ličnu upotrebu. Sva ona tleilaška moć je nestala. Bila je to misao puna tužnog samosažaljenja. Sabra se naglo pomislivši: Bog očigledno iskušava moju dovitljivost. One misle da me drže u klopci. Ograničenja koja su mu nametale vređala su ga. Ne daju mu sluge. Liceigrače. Vrlo dobro. Potražiće druge sluge. Ne Liceigrače.
     Skital je osećao najdublju patnju svojih mnogih života kad god bi pomislio na izgubljene Liceigrače - njegove sluge sposobne da menjaju izgled. Proklete bile ove žene i njihovo pretvaranje da dele Veliko uverenje! Svuda prisutne akolitke i časne majke koje su se smucale unaokolo. Uhode! A komeji - na sve strane. Ugnjetavački!
     Prilikom prvog dolaska na Kapitol naslutio je nekakvu stidljivost svojih tamničarki, odbojnost koja je prerastala u otpor kada bi pokušavao da ispita delovanje njihovog ustrojstva. Kasnije je spoznao da je taj stav prisutan sve do samog vrha da se sve one predano okreću ka bilo kakvoj spoljašnjoj pretnji. Ono što je naše, naše je. Ne možeš ući unutra!
     Skital je u tome prepoznao roditeljski stav, matrijarhalni pogled na čovečanstvo: "Ponašaj se dolično ili ćemo te kazniti!" A bilo je, van svake sumnje, preporučljivo izbeći ma kakvu kaznu Bene Geserita.
     S obzirom na to da je Odrade ustrajavala u traženju većeg dela no što je on bio spreman da joj da, Skital usredsredi svoju pažnju na tipičnost za koju je verovao da je istinita: one ne mogu da vole. Bio je, međutim, primoran da se saglasi sa takvim stavom. Ni ljubav ni mržnja nisu bili razumni. Razmišljao je o takvim emocijama kao o mračnim fontanama koje zamračuju vazduh svuda unaokolo, primitivnom izvoru koji je prskao neznalačke ljudske jedinke.
     Kako ova žena truća! Posmatrao ju je a da je zapravo, nije slušao. Kakve su bile njihove mane? Da li je to bila slabost ispoljavana u izbegavanju slušanja muzike? Da li su se plašile tajne igranja emocijama? Činilo se da je ta odbojnost zaista snažno uslovljena, no uslovljavanje nije uvek uspevalo. U svojim mnogim životima video je veštice koje su barem naizgled uživale u muzici. Kada je o tome pitao Odrade stekao je utisak da se uzrujala, premda je posumnjao da je to učinila smišljeno ne bi li ga zavarala.
     "Ne dopuštamo sebi da budemo skrenute sa kursa!"
     "Zar nikada u sećanju ne slušate velika muzička dela? Rečeno mi je da je u drevna vremena..."
     "Od kakve koristi je muzika koja se svira na instrumentima, sada nepoznatim većini ljudi?"
     "Oh? Koji su to instrumenti?"
     "Gde možeš da pronađeš klavir?" I dalje u tonu te lažne srdžbe. "Grozan instrument za podešavanje i još teži za sviranje."
     Kako se samo ljupko duri. "Nikad nisam čuo za taj... taj... klavir, je l' tako beše? Je li to nalik na baliset?"
     "Daleki srodnik. Može se podesiti samo prema približnom ključu. Prava pravcata idiosinkrazija od instrumenta."
     "Zašto si kao primer navela baš taj... taj klavir?"
     "Zbog toga što ponekad pomišljam da je odista šteta što ga više nemamo. Konačno proizvoditi savršeno iz nesavršenog, najviši je od svih umetničkib oblika."
     Savršeno od nesavršenog! Pokušavala je da ga izbaci iz koloseka uz pomoć zensunijevskih reči, pothranjujući iluziju da ove veštice dele njegovo Veliko uverenje. Mnogo puta su ga upozoravali na ovu nastranost u cenkanju sa Bene Geseritom. Svemu su pristupale izokola, otkrivajući tek u poslednjem trenu do čega im je stalo. No, on je znao šta je u ovom slučaju bio cilj njihovog cenkanja. Želela je celokupno njegovo znanje, a da za to ništa ne plati. Pa ipak, kako su joj samo reči bile primamljive!
     Skital je osećao duboku nesigurnost. Njene reči su se tako precizno uklapale u tvrdnju da Bene Geserit jedino teži usavršavanju ljudskog društva. To znači da je ona smatrala da može da ga podučava! Još jedna tipičnost! "Vide sebe kao učiteljice."
     Kada je izrazio sumnju u takvo pravo, ona mu je rekla: "Mi, dakako, stvaramo pritisak u društvima na koje utičemo. Činimo to da bismo mogle da usmeravamo takve pritiske."
     "Nalazim da je to u neskladu", uzvratio joj je.
     "Zbog čega, gospodaru Skitale! Pa to je krajnje uobičajen obrazac. Vlade često to čine da bi proizvele nasilje protiv odabranih meta. Vi ste to činili, pogledajte gde vas je to odvelo."
     Bila je, dakle, dovoljno drska da tvrdi da su Tleilaksi sami sebi navukli ovu bedu na vrat!
     "Sledimo pouku Velikog glasnika", reče ona, koristeći islamijat za reči Proroka Leta II. Reči su zvučale tuđe na njenim usnama, no on je, ipak, ustuknuo. Znala je koliko su se svi Tleilaksi priklanjali Proroku.
     Ali ja sam čuo kako ga ove žene nazivaju Tiraninom!
     I dalje govoreći islamijatom upitala je: "Nije li bio njegov cilj da odvraća nasilje, pružajući pouku vrednu za sve nas?"
     Da li se to ona sprda sa Velikim uverenjem?
     "Zbog toga ga mi i prihvatamo", dodade ona. "Nije se vladao prema našim pravilima, ali je radio za naš cilj."
     Usuđivala se da kaže da je prihvatala Proroka!
     Nije hteo da je izaziva, iako je iskušenje bilo veliko. Gledanje jedne časne majke na samu sebe i na sopstveno ponašanje bilo je osetljiva stvar. Naslućivao je da su one neprestano preusmeravale svoja gledišta, nikada ne idući predaleko ni u jednom pravcu. Bez samoljubivosti ili samomržnje. Samopouzdanje, to da. Izluđujuće samopouzdanje. Ali ono nije zahtevalo ni mržnju ni ljubav. Samo hladnu glavu pri čemu je svaki sud bio podložan ispravljanju, baš kao što je tvrdila. Retko su tražile pohvalu. Valjano obavljen posao? Pa, šta bi još mogao očekivati?
     "Obuka Bene Geserita jača karakter." Bila je to jedna od najrasprostranjenijih tipičnosti narodne mudrosti.
     Pokušao je da otvori raspravu o ovom pitanju. "Zar uslovljavanje Uvaženih Naložnica nije isto kao i vaše? Pogledaj samo tu Murbelu!"
     "Skitale, da li ti težiš uopštavanjima?" Je li u njenom glasu bilo šaljivih porizvuka?
     On se odvaži:
     "Sukob između dva sistema uslovljavanja - ne čini li ti se da je to dobar način da se sagleda ova suprotstavljenost?"
     "A moćniji će, naravno, izaći kao pobednik." Podrugljivo, nema nikakve sumnje!
     "Nije li to onako kako se uvek takve stvari razvijaju?" Nije uspevao da do kraja zauzda bes.
     "Mora li jedna Bene Geserit da podseća jednog Tleilaksa da su tananosti takođe svojevrsno oružje? Zar vi nikada niste primenjivali obmanjivanje? Ispoljavanje lažne slabosti da biste zavarali neprijatelja i namamili ga u klopku? Ranjivosti se mogu stvoriti."
     Dabome! Prozrela je eone tleilaškog obmanjivanja, koje je imalo za cilj stvaranje predstave da je reč o nesposobnim glupacima.
     "Tako, dakle, ipak očekuješ da izađeš na kraj sa našim neprijateljima?"
     "Nameravamo da ih kaznimo, Skitale."
     Kakva neumoljiva rešenost!
     Nove stvari koje je saznao o Bene Geseritu ispunile su ga sumnjama.
     Povevši ga jednog hladnog zimskog dana u dobro obezbeđenu popodnevnu šetnju izvan broda (krupne proktorke bile su im za petama), Odrade se zaustavi da bi osmotrila malu povorku koja je dolazila iz Centrale. Pet žena Bene Geserita, od kojih su dve, sudeći prema odorama opervaženim belom bojom bile akolitke; ostale tri bile su odevene u jednolično sivu, njemu nepoznatu odeću. Gurale su kolica ka jednom od voćnjaka. Šibao ih je hladan vetar. Nekoliko starih listova lepršalo je na suvim granama. Na kolicima je ležao dugačak predmet zamotan u beli pokrov. Neki leš? Bio je takvog oblika.
     Kada ju je upitao, Odrade ga je upoznala sa pogrebnim običajima Bene Geserita.
     Ako je telo trebalo da se sahrani, to je obavljano na ovakav nenametljiv način kakav je upravo posmatrao. Nikada nijedna časna majka nije dobila posmrtnicu, niti je zahtevala dugotrajne i jalove obrede. Zar njeno sećanje nije živelo u njenim sestrama?
     Stao je da prigovara kako je to odsustvo odavanja zaslužene pošte, no ona ga prekide.
     "U poređenju sa fenomenom smrti sve privrženosti u životu su privremene! Mi smo to donekle preobličile u Drugim sećanjima. I vi ste učinili sličnu stvar, Skitale. A sada ugrađujete neke od vaših sposobnosti u našu vreću trikova. Oh, da! To je način na koji razmišljamo o takvom znanju. Ono naprosto preoblikuje obrasce."
     "To je uskraćivanje poštovanja!"
     "Nema nikakvog uskraćivanja poštovanja u tome. One odlaze u zemlju, gde barem mogu da postanu gnojivo." Nastavila je da mu objašnjava scenu, ne dajući mu više prilike da prigovara.
     Rekla je da je to što sada posmatra njihova redovna praksa. Odgurale bi veliko mehaničko svrdlo u voćnjak, gde bi ono izdubilo odgovarajuću rupu u zemlji. Leš, zamotan u kakvu jeftinu tkaninu, sahranjivan je u uspravnom položaju, a iznad njega je sađeno drvo voćnjaka. Voćnjak je planiran prema obrascu rešetke, sa zajedničkim spomenikom u uglu na kome su bila zabeležena mesta sahranjivanja. Kada mu ih je pokazala ugledao je taj spomenik, četvrtastu stvar zelene boje visoku oko tri metra.
     "Mislim da će ovaj leš biti sahranjen negde oko C-21", reče ona, posmatrajući svrdlo koje je radilo dok je pogrebna ekipa čekala oslonjena na kolica. "Ovaj će da đubri drvo jabuke." Glas joj je pri tom zvučao gotovo bezbožnički srećno!
     Dok su tako posmatrali kako se svrdlo povlači a truplo klizi u rupu sa nagnutih kolica, Odrade poče da pevuši.
     Skital je bio iznenađen. "Rekla si da Bene Geserit izbegava muziku."
     "To je samo jedna stara pesmica."
     Bene Geserit je ostajao zagonetka i on je, više no ikad, uviđao slabost tipičnosti. Kako ste mogli pregovarati sa ljudima čiji obrasci nisu sledili nijednu prihvatljivu stazu? Moglo vam se učiniti da ste ih razumeli, a onda bi one zapucale u novom pravcu. Bile su netipične. Nastojanje da ih shvati remetilo je njihovo osećanje reda. Bio je uveren da u svom ovom cenkanju nije dobio ništa stvarno. Možda malo više slobode, koja je zapravo bila iluzija slobode. Ništa od onoga što je stvarno želeo nije izvukao od ove veštice hladnog lica! Sastaviti od onoga šta je znao o Bene Geseritu nešto opipljivo, bilo je pravo mučenje. Zagovarale su, na primer, načelo da sve svoje poslove obavljaju bez velikog birokratskog aparata i čuvanja podataka. Ako se, dakako, izuzme Belondina arhiva. Kad god bi je priupitao za to, Odrade bi rekla - "Neka nas nebesa sačuvaju!" ili nešto slično.
     Sada ju je zapitao kako uspevaju da se održe bez službenika i zapisa? Bila je duboko začuđena.
     "Stvari koje se moraju učiniti - činimo. Sahranjujemo sestru?" Pokazala je na scenu u voćnjaku gde su sada radile lopate utabavajući zemlju na humci.
     "Eto kako se to radi, a uvek je prisutan neko ko je odgovoran. One su svesne šta su."
     "Ko... ko se brine za ovaj odvratni...?"
     "Nije to odvratno! To je deo našeg obrazovanja. Posao obično nadziru grešne sestre. Akolitke izvršavaju zadatak."
     "Zar one nisu... hoću da kažem - nije li im to odvratno? Grešne sestre, kažeš. Čini se da je to pre kazna nego..."
     "Kazna! Hajde, hajde, Skitale. Stalno pevaš istu pesmu?" Pokazala je prstom prema pogrebnoj ekipi. "Po okončanju šegrtovanja svaka naša žena rado prihvata svoj posao."
     "Ali ne... ahhh, birokratski..."
     "Mi nismo glupe!"
     Ponovo je nije razumeo, no ona, prozirući njegovu muklu zbunjenost, objasni: "Ti, dakako, znaš da birokrate, kada se dokopaju vlasti, uvek postaju gramzivi aristokrati."
     Imao je muke da sagleda poentu. Gde ga je vodila?
     Pošto je i dalje ćutao, ona nastavi: "Uvažene Naložnice nose sva obeležja birokratije. Ministri ovog, Velike uvažene naložnice onog, moćna nekolicina na vrhu i bezbroj funkcionera ispod. One su već prepune adolescentskih gladi. Poput gramzivih, krvoločnih zveri nikada ne razmišljaju na koji će način uništiti žrtvu. Prenebregavaju prirodnu zakonitost. Smanjiš li broj onih na račun kojih živiš, srušićeš vlastitu građevinu vlasti."
     Teško mu je bilo da poveruje da veštice odista vide Uvažene Naložnice na ovaj način, te joj je to i rekao.
     "Ako poživiš, Skitale, videćeš da su moje reči istinite. Veliki urlici besa tih nepromišljenih žena nužno će jenjavati. Biće im potrebno mnogo dodatnog napora da skrše otpor većine svojih žrtava. Još zarobljavanja! Još jače ceđenje! Sve to znači samo brže istrebljenje! Ajdaho veli da su one već u opadajućoj putanji." Gola je to rekao? Ona ga, dakle, koristi kao mentata! "Odakle ti takve ideje? One sigurno ne potiču od tvog gole." Nastavi da veruješ da je on tvoj!
     "On je naprosto potvrdio našu procenu. Jedan primer iz Drugih sećanja upozorio nas je na to."
     "Ohh?" Ta stvar u vezi sa Drugim sećanjima zabrinjavala ga je. Da li bi njihova tvrdnja mogla da bude istinita? Sećanja iz njegovih mnogobrojnih života bila su od neizmerne vrednosti. Potražio je potvrdu.
     "Sećamo se odnosa između životinje zvane krpljarski zec i mačke grabljivice po imenu ris. Populacija ove vrste mačke uvek je rasla sledeći rast populacije zečeva, a onda bi zbog preteranog ubijanja ovih drugih, grabljivice dospele u oskudicu hrane i stale da odumiru."
     "Zanimljiv izraz - odumirati."
     "Rečit za ono što čeka Uvažene Naložnice."
     Kada se njihov susret završio (a da on ništa nije iskamčio za sebe) Skital se oseti zbunjenijim no ikad. Da li je to stvarno bila njihova namera? Prokleta žena! Nije mogao da bude siguran ni u jednu njenu reč.
     Pošto ga je vratila u njegove odaje u brodu Skital je još dugo stajao gledajući preko polja sila na onaj dugačak hodnik gde su ponekad prolazili Ajdaho i Murbela na svom putu za vežbaonicu. Znao je da se ona zasigurno nalazi negde tamo dole, iza onih širokih vrata. Uvek su odatle izlazili oznojeni i duboko dišući.
     Nije se pojavio nijedan od njegovih sapatnika-zatočenika, iako je ovuda tumarao više od sat vremena.
     Koristi golu kao mentata! Iz toga nužno proizilazi da on ima pristup konzoli brodskog sistema. Ne bi ona svom mentatu uskraćivala podatke. Moram na neki način da udesim da se Ajdaho i ja nađemo nasamo. Svakom goli je utisnut zviždeći jezik. Ne smem da pokažem da mi je mnogo stalo do toga. Mali ustupak u cenkanju, možda da učinim neki uz prigovor da me ove odaje sputavaju. One vide kako teško podnosim zatočeništvo.