38.

     Tragajući za slobodom - postaješ zarobljenik svojih želja. Tragajući za disciplinom - pronaći ćeš svoju slobodu.

     Zakonik

     "Ko je mogao očekivati da će vazdušna mašinerija zakazati?"
     Rabin nikome posebno nije uputio svoje pitanje. Sedeo je na jednoj niskoj klupi sa nekim svitkom pritisnutim na grudi. Zahvaljujući modernim postupcima svitak je bio donekle ojačan, ali je inače bio star i krhak. Nije bio siguran koliko je sati. Verovatno je već bila sredina jutra. Nedavno su uzeli hranu koja bi se mogla opisati kao doručak.
     "Ja sam očekivala."
     Pokazalo se, napokon, da se obraćao svitku. "Pasha je došla i
     prošla, a naša vrata su bila zatvorena."
     Rebeka stade iznad njega. "Molim te, rabine. Kako to može pomoći Džošui u poslu?"
     "Mi nismo napušteni", obrati se ponovo rabin svom svitku. "Sami smo se sakrili. Ako nas stranci ne mogu pronaći, kako onda da očekujemo one koji bi nam mogli pomoći?"
     On iznenada podiže pogled prema Rebeki; ličio je na sovu sa tim svojim naočarima. "Da li si nam ti donela zlo, Rebeka?"
     Znala je šta je želeo da kaže. "Ljudi sa strane uvek misle da postoji nešto zlo u vezi sa Bene Geseritom", odbrusi mu ona.
     "Znači sad sam ja, tvoj rabin, čovek sa strane!"
     "Sam sebe otuđuješ, rabine. Govorim sa tačke gledišta Sestrinstva, koje si ti naterao da mi pomogne. Ono što one čine često je dosadno. Ponavlja se, ali nema u tome nikakvog zla."
     "Naterao da ti pomognu? Da učinio sam to. Oprosti mi, Rebeka. Ako nam se zlo pridruži, onda je to mojom zaslugom."
     "Rabine! Prestani s tim. One predstavljaju jedan prošireni klan. A ipak, zadržavaju neku vrstu osetljivog individualizma. Zar tebi jedan prošireni klan ništa ne znači? Da li te moje dostojanstvo vređa?"
     "Govorim ti, Rebeka, šta me vređa. Ja sam zaslužan za to što si naučila da slediš drugačije knjige od..." On naglo podiže svitak kao toljagu.
     "Uopšte nema knjiga, rabine. Oh, imaju Kodu, ali to je samo zbirka podsetnika, koja je ponekad korisna a ponekad se odbacuje. Oni svoju Kodu uvek prilagođavaju tekućim zahtevima."
     "Postoje knjige koje se ne mogu prilagoditi, Rebeka!" Zurila je nadole prema njemu, loše prikrivajući obeshrabrenost. Zar je on na ovaj način sagledavao Sestrinstvo? Ili je to iz njega progovarao strah?
     Džošua priđe i stade pored nje, umašćenih ruku i sa crnim mrljama po čelu i obrazima. "Tvoj savet je bio dobar. Ponovo radi. Koliko dugo, ne znam. Problem je u..."
     "Ti ne poznaješ problem" upade rabin.
     "Mehanički problem je u pitanju, rabine", zavapi Rebeka. "Polje ove ne-odaje izobličuje mašineriju."
     "Nismo mogli da ubacimo mehanizam bez trenja", reče Džošua. "Suviše je upadljiva, a da i ne pominjem trošak."
     "Nije samo taj tvoj mehanizam izobličen."
     Džošua pogleda Rebeku, podigavši obrve. Šta nije u redu s njim? Znači i Džošua veruje u benegeseritsku pronicljivost. To konačno uvredi rabina. Eto, i njegovi vernici tragaju za vođstvom negde drugde.
     Tada je rabin zaista iznenadi. "Misliš li da sam ljubomoran, Rebeka?"
     Ona odmahnu glavom.
     "Pokazuješ da imaš talente", nastavi rabin, "koje drugi brzo iskorišćavaju. Mehanizam je popravljen zahvaljujući tvom savetu? Te... te druge su ti rekle kako?"
     Rebeka slegnu ramenima. To je bio onaj stari rabin, koji nije dozvoljavao da bude izazvan u vlastitoj kući.
     "Treba li da te nagradim?" upita rabin. "Imaš moć? Hoćeš li, onda, da upravljaš nama?"
     "Niko, a ponajmanje ja, nije nikada predložio tako nešto, rabine." Bila je uvređena i nije se trudila da to prikrije.
     "Oprosti mi, kćeri. To je ono što ti nazivaš 'niskim udarcem'." "Nije mi potrebna tvoja hvala, rabine. Međutim, razume se, opraštam ti."
     "Imaju li tvoje druge nešto da kažu u vezi s ovim?"
     "Bene Geserit kaže da strah od hvale potiče od drevne zabrane koja se odnosi na hvaljenje deteta jer to umanjuje srdžbu bogova."
     On pognu glavu. "Ponekad se nađe i zrno mudrosti."
     Džošui je bilo neprijatno. "Pokušaću da odspavam. Trebalo bi da se odmorim." On uputi jedan značajan pogled prema mestu gde se nalazio mehanizam, odakle se moglo čuti struganje.
     On se udalji ka zatamnjenom kraju odaje, saplevši se o neku igračku na svom putu.
     Rabin lupnu šakom po klupi pored sebe. "Sedi, Rebeka."
     Ona sede.
     "Plašim se za tebe, za nas, za sve stvari koje mi predstavljamo." Zatim poljubi svitak. "Tokom toliko pokoljenja bili smo ono što jesmo." On pređe pogledom po sobi. "A ovde čak nemamo ni minjan." Rebeka otra suze iz očiju. "Rabine, imaš pogrešno mišljenje o Sestrinstvu. One samo žele da poboljšaju ljude i njihove vlade." "To one kažu".
     "To ja kažem. Za njih vladanje predstavlja oblik umetnosti. Smatraš da je to zanimljivo?"
     "Pobudila si moju znatiželju. Da li te žene obmanjuju same sebe snovima o vlastitoj važnosti?"
     "One sebe vide kao duho-branitelje."
     "Duho-branitelje?"
     "Duho-branitelji - koji budno motre na trenutak kada mogu nekoga nečemu podučiti. To je ono za čim tragaju. Nikada nemoj pokušati da nekoga nečemu naučiš, osim ako on to nije u stanju da upije."
     "Uvek ta zrnca mudrosti." Zvučao je tužno. "l one sobom upravljaju na umetnički način?"
     "One sebe smatraju porotom koja poseduje apsolutnu moć, kojoj nijedan zakon ne može postaviti veto."
     On joj mahnu svitkom ispred nosa. "Tako sam i mislio!"
     "Nijedan ljudski zakon, rabine."
     "Kažeš mi da te žene, koje religiju podešavaju prema svojim potrebama, veruju u... u neku moć veću no što su one same." "Njihovo verovanje ne bi se složilo sa našim, rabine, ali ne smatram da je zlo."
     "Kakvo je to... to uverenje?"
     "One ga nazivaju 'nivelacijskim strujanjem'. One to posmatraju genetski, ali i kao instinkt. Na primer, briljantni roditelji će verovatno imati decu koja će biti uglavnom prosečna."
     "Strujanje? To je neko uverenje?"
     "Zato one i izbegavaju isticanje. One su savetnice, ponekad čak stvaraju i kraljeve, ali same ne žele da se nađu na meti."
     "To strujanje... da li to znači da veruju da postoji neki stvoritelj strujanja?"
     "Ne pretpostavljaju da postoji. Već da samo postoji to vidljivo kretanje."
     "Šta onda one čine u tom strujanju?"
     "Preduzimaju mere opreza."
     "U prisustvu sotone, rekao bih!"
     "One se ne suprotstavljaju struji, već izgleda kao da se kreću preko nje, prinuđujući je da radi u njihovu korist, koristeći se zaostalim vrtlozima."
     "Auuu!"
     "Drevni majstori jedrenja odlično su ovo razumeli, rabine. Sestrinstvo poseduje nešto što odgovara strujnim kartama, nešto što im govori koja mesta treba izbegavati, i gde se treba najviše potruditi."
     On ponovo zamahnu svitkom. "Ovo nije strujna karta."
     "Pogrešno tumačiš stvari, rabine. Njima su poznate zablude o sveprisutnim mašinama." Ona baci pogled na mehanizam koji je tiho zujao. "One nas vide u strujama kojima mašine ne mogu da se suprotstave."
     "Te sitne mudrosti. Ne znam, kćeri. Prihvatam kad se neko meša u politiku. Ali u svete stvari..."
     "Nivelacijsko strujanje, rabine. Masovni uticaj na briljantne pronalazače koji se izdvajaju iz čopora i stvaraju nove stvari. Čak i kada nam to novo pomogne, strujanje uvek zahvata i samog pronalazača."
     "Ko to treba da kaže šta pomaže, Rebeka?"
     "Ja samo iznosim ono u šta one veruju. One procenu shvataju kao dokaz strujanja koje oduzima slobodnu energiju što bi inače mogla da stvori niz novih stvari. Kažu da ga detektuju posebno senzitivne osobe."
     "A te... te Uvažene Naložnice?"
     "One se uklapaju u to ustrojstvo. Reč je o sistemu u kome je moć dostupna nekolicini, čija je namera da onesposobi sve potencijalne izazivače. Izbrišite pametne. Zatomite inteligenciju."
     Jedan slabašan pištavi zvuk začu se sa mesta gde se nalazio mehanizam. Džošua promače pored njih pre no što su uspeli da ustanu. On se nadnese nad ekran koji je otkrivao ono što se događalo na površini.
     "Vratili su se", reče on. "Pogledajte! Prekopavaju po pepelu tačno iznad nas."
     Da li su nas pronašli?" Rabinov glas iskazivao je gotovo olakšanje.
     Džošua je promatrao ekran.
     Rebeka pognu glavu do njegove, posmatrajući kopače - deset muškaraca sa onim snenim pogledom u očima koji su imali oni što su bili vezani za Uvažene Naložnice.
     "Oni samo nasumice kopaju", reče Rebeka, ispravivši se.
     "Sigurna si?" Džošua ustade i zagleda se u njeno lice, tražeći tajnu potvrdu.
     Svaka pripadnica Bene Geserita mogla je to da vidi.
     "Pogledaj sam." Ona pokaza prema ekranu. "Odlaze. Idu sada u mrestilište sligova"
     "Gde im je i mesto" promrmlja rabin.