42.

     Rat? Uvek postoji želja za životnim prostorom koja će mu poslužiti kao motiv.

     Bašar Teg

     Murbela je posmatrala borbu za Raskršće sa nezainteresovanošću koja nije odavala njena osećanja. Stajala je sa skupinom proktorki na komandnom mostu svog ne-broda, pažnje prikovane na projekcije koje su stizale sa komeja na tlu.
     Borbe su se vodile svuda oko Raskršća - na tamnoj strani noći videle su se eksplozije svetlosti, a na dnevnoj strani erupcije sivila. Najveći okršaj, kojim je Teg lično rukovodio, vodio se oko Citadele - jednog ogromnog brežuljka esnafskog izgleda sa novom kulom blizu oboda. Mada je emitovanje signala koji su svedočili da je Odrade u životu iznenada prestalo, njeni raniji izveštaji potvrđivali su da se Velika uvažena naložnica nalazi tamo unutra.
     Potreba da promatra iz daljine išla je u prilog Murbelinom osećanju nezainteresovanosti, ali ona ipak oseti uzbuđenje.
     Zanimljiva vremena!
     Brod je nosio dragocen teret. Milioni sa Lampadasa prošli su kroz deljenje, i sada su stajali pripremljeni za Raštrkavanje u
     odajama rezervisanim za Vrhovnu majku. Divlja sestra, sa svojim prtljagom sećanja, imala je ovde potpuno prvenstvo.
     Pravo zlatno jaje!
     Murbela je razmišljala o rizicima kojima su izloženi životi bića iz tih odaja. Bile su pripremljene na najgore. Dobrovoljaca nije nedostajalo, a pretnja koja je proizlazila iz sadašnjeg sukoba svodila je na minimum potrebu za začinskim otrovom koji, podstičući deljenje, istovremeno smanjuje opasnost. Svi na ovom brodu mogli su da osete 'sve ili ništa' u načinu na koji se Odrade kockala. Shvatili su da im preti neposredna smrt. Deljenje je sada bilo više nego neophodno.
     Preobražaj jedne časne majke u nizove sećanja što su se uz opasnu cenu raspodeljivala među sestrama više za nju nije bio skriven tajanstvenim velom; Murbela se još plašila odgovornosti. Hrabrost Rebeke... i Lusile!... iziskivala je divljenje.
     Milioni života u Sećanjima! Svi su bili koncentrisani u nečemu što je Sestrinstvo nazivalo extremis progressiva, dva prema dva, zatim četiri prema četiri i šesnaest prema šesnaest, sve dok svaka nije posedovala sve, tako da su sve koje bi preživele bile u stanju da sačuvaju to dragoceno skladište.
     Ono što su oni činili u odajama Vrhovne majke imalo je nešto od te arome. Ta zamisao nije više užasavala Murbelu, ali ipak, još za nju nije postala nešto uobičajeno. Tešile su je Odradine reči.
     "Kada se jednom u potpunosti privikneš na naslage Drugih sećanja, sve ostalo svrsta se u krajnje prisnu perspektivu, u nešto što ti se čini da si oduvek poznavala."
     Murbela uvide da je Teg bio spreman da umre braneći tu umnoženu svest koja je predstavljala Sestrinstvo Bene Geserita.
     Mogu li ja učiniti manje?
     Teg, koji za nju više nije predstavljao potpunu enigmu, ipak je
     i dalje izazivao njeno poštovanje. Odrade unutar nje to još više pojača, podsećajući je na njegova junačka dela, a zatim: "Pitam se kako prolazim ovde dole? Pitaj!"
     Zapovednik za vezu odgovori: "Ni reči. Njeno emitovanje možda je blokirano energetskim štitnikom."
     Znali su ko je, u stvari, postavio to pitanje. Videlo se po njihovim licima.
     Ona ima Odrade!
     Murbela ponovo usredsredi pažnju na bitku kod Citadele. Murbelu iznenadiše njene vlastite reakcije. Sve je bilo obojeno istorijskom odvratnošću prema ponavljanju ratnih gluposti, ali ipak je taj raskošan duh otkrivao u novoj svetlosti tek stečene benegeseritske sposobnosti.
     Snage Uvaženih Naložnica posedovale su dobro oružje tamo dole, primeti ona, ali su Tegovi jastuci za apsorpciju toplote primali na sebe njihove udare; međutim, dok je još gledala, njihova odbrambena linija se slomi. Mogla je da čuje zavijanje dok se jedan veliki razbijač koga je Ajdaho projektovao, žestoko obrušavao niz prolaz izmedu visokog drveća, koseći branioce desno i levo od sebe.
     Druga sećanja pružiše joj jedno čudno poređenje. Prava raskrsnica! Brodovi se spuštaju i izbacuju svoj ljudski teret.
     U središtu prstena! Kraljica-pauk! Dela kakva nikada ranije nije videlo nijedno ljudsko oko!
     Odrade unutar nje stvarala je osećaj razdraganosti. Kako se ovo uklapa u bliskost Sestrinstva?
     Da li si mrtva tamo dole, Dar? Mora da jesi. Kraljica-pauk će tebe kriviti i pobesneće.
     Drveće je bacalo dugačke poslepodnevne senke preko Tegovog pravca napada i ona to uoči. Primamljiv zaklon. Naredio je svojim ljudima da ga zaobiđu. Ne treba koristiti prolaze koji mame. Treba tražiti teško pristupačne puteve i koristiti ih.
     Citadela je ležala u jednoj džinovskoj botaničkoj bašti, u kojoj se čudno drveće i još čudnije žbunje mešalo sa običnim biljkama, a sve zajedno bilo razbacano unaokolo kao da ga je neko dete odbacivalo tokom plesa.
     Murbela zaključi da je metafora o raskrsnici privlačna. Pružala je izglede na budućnost onome čemu je bila svedok.
     Odjednom, ona začu najavu u umu.
     Tamo se nalaze životinje koje plešu, branioci kraljice-pauka, svi obavezni da poslušaju! A u prvom prstenu, glavni događaj koji nadgleda naš ceremonijal-majstor Miles Teg! Njegovi ljudi čine fantastične stvari. To je talenat!
     Ličilo je na neku bitku koja se izvodi u rimskom cirkusu. Murbela je znala da ceni ovakva poređenja. Ona su joj obogaćivala opažanje.
     Stale su da se približavaju borbene kule ispunjene naoružanim vojnicima. Napadaju. Plamenovi presecaju nebo. Tela padaju.
     Ovo su bila stvarna tela, stvarni bolovi, stvarne smrti. Benegeseritska osećajnost natera je da zažali zbog gubitaka.
     Da li je ovako bilo i mojim roditeljima kada ih je zahvatila čistka?
     Metafore iz Drugih sećanja nestadoše. Ugledala je Raskršće onakvim kakvim je znala da ga i Teg mora videti. Krvava žetva, bliska po sećanju, pa ipak nova. Videla je napadače kako napreduju, čula ih je.
     Ženski glas, udaljen usled šoka: 'Taj grm je zavrištao na mene!' Jedan drugi glas, muški: 'Ko zna gde su pojedini od ovih potekli. Ta lepljiva stvar pali kožu.'
     Murbela je mogla čuti da je na udaljenoj strani Citadele akcija u toku, ali oko Tegovog položaja postalo je stravično tiho. Ugledala je njegove trupe kako kroz senke jure tamo-amo, približavajući se kuli. Videla je i Tega na Streginim ramenima. Na trenutak je podigao pogled kako bi osmotrio pročelje zgrade koje se nalazilo pred njima na oko pola klika udaljenosti. Izabrala je projekciju koja je prikazivala mesto koje je posmatrao. Primećivalo se kretanje iza tamošnjih prozora.
     Gde li se nalazilo oružje za krajnju nuždu, koje su Uvažene Naložnice verovatno posedovale?
     Šta će sada učiniti?
     Teg je izgubio svoju komandnu kapsulu kada ga je pogodio laser izvan glavne oblasti okršaja. Kapsula je ležala izvrnuta na bok iza njega, a on je sedeo na Streginim ramenima među ostacima zaštitnog žbunja koje se još pušilo. Zajedno sa kapsulom izgubio je i komtablu, ali je zadržao srebrnastu potkovicu svoje komveze, koja je i sama, lišena pojačivača koji su ostali u kapsuli, bila tek delom upotrebljiva. Specijalisti za veze čučali su u blizini, drhteći jer su izgubili neposredni kontakt sa akcijom.
     Bitka s druge strane zgrada postala je sve glasnija. Čuo je promuklu viku, snažno šištanje spaljivača i nešto slabije zujanje velikih laserskih pušaka pomešano sa jedva čujnim okidanjem ručnog oružja. Negde tamo, s njegove leve strane, čuo se potmuli zvuk koji pripisa nevolji u kojoj se našlo neko teško ratno naoružanje. Pratilo ga je škripanje koje je ličilo na agoniju metala. Ovome je bio uništen energetski sistem. Vukao se po tlu, verovatno stvarajući haos po bašti.
     Krećući se čitavim putem cik-cak linijom, Haker, Tegov lični pomoćnik, stiže bašaru s leđa.
     Stregi ga prva primeti i okrenuvši se bez upozorenja, primora Tega da pogleda u čoveka. Haker, taman i mišićav, sa gustim obrvama (sada natopljenim znojem) zaustavi se neposredno ispred Tega i stade da govori i pre no što je u potpunosti povratio dah.
     "Začepili smo i poslednje rupe, bašare."
     Haker podiže glas kako bi nadjačao zvuke bitke i zujanje primopredajnika koji mu je visio preko levog ramena i iz koga su dopirali prigušeni razgovori, odsečni borbeni uzvici.
     "Udaljeni perimetar?" upita Teg.
     "Biće likvidiran u roku od pola sata, ne više. Trebalo bi da se izvučete odatle, bašare. Vrhovna majka nas je upozorila da vam ne dozvolimo da se izlažete nepotrebnoj opasnosti."
     Teg pokaza na svoju neupotrebljivu kapsulu. "Zašto nemam rezervnu komunikacijsku jedinicu?"
     "Veliki laser je sredio jednim hicem obe potpore, još dok su se približavale."
     "Bile su zajedno?"
     Haker oseti da je bašar besan. "Gospodine, bile su..."
     "Nikakva važna oprema se ne šalje zajedno. Želim da znam ko se oglušio o naređenja." Tihi glas koji je dopirao iz dečjih glasnih žica sadržao je u sebi više pretnje od nekog povika.
     "Da, bašare." Haker je bio krajnje poslušan i nijednim znakom ne stavi do znanja da je on sam krivac za počinjenu grešku. Prokletstvo! "Za koliko će stići zamena?"
     "Za pet minuta."
     "Donesite ovamo moju rezervnu kapsulu što pre možete". Teg kolenom dodirnu Stregin vrat.
     Haker progovori pre no što ona uspe da se okrene. "Bašare, sredili su i rezervu. Naručio sam još jednu."
     Teg potisnu uzdah. Takve stvari se dešavaju tokom bitke, ali on
     nije voleo da zavisi od primitivnih komova. "Ovde čemo se smestiti. Donesi još nekoliko primopredajnika." Oni bar imaju kakav-takav domet.
     Haker baci pogled prema zelenilu koje ih je okružavalo. "Ovde?"
     "Ne dopada mi se izgled onih zgrada tamo gore ispred nas. Kula komanduje ovom oblašću. Mora da imaju podzemni pristup. Ja bih ga imao."
     "Nema ničeg na..."
     "Plan koga se sećam ne uključuje Kulu. Donesi ovamo sonore za ispitivanje tla. Želim da se naš plan u potpunosti temelji na pouzdanim obaveštenjima.
     Preko Hakerovog primopredajnika dopre jedan bahati glas: "Bašare! Mogu li dobiti bašara?"
     Stregi ga približi Hakeru, iako joj to niko nije naložio. Teg dohvati primopredajnik, koji je još zviždukao njegov kod dok se mašao za njega.
     "Bašare, gužva na sletištu. Oko stotinu njihovih pokušalo je da se podigne i uleti u naš zaklon. Nema preživelih."
     "Ima li ikakvog znaka o Vrhovnoj majci ili kraljici-pauku?"
     "Nema. Ne znamo. Hoću da kažem, strašna je gužva. Da vam projektujem prizor?"
     "Daj mi otpremu. I nastavi da tragaš za Odrade!"
     "Kažem vam, bašare, da ovde nema preživelih." Čulo se jedno klik i tiho mrmljanje a zatim jedan drugi glas: "Otprema."
     Teg izvadi ispod brade svoj koder sa utisnutim glasom i stade da izdaje brza naređenja. "Podignite brod-razbijač iznad Citadele. Putem otvorenih releja prenosite sliku sa sletišta i ostalih mesta njihovih poraza. Svim četama. Postarajte se da i one to vide. Objavite da na sletištu nema preživelih."
     Dvostruko klik, što je značilo primljeno-potvrđeno i veza je bila prekinuta. Haker mu se obrati: "Zar stvarno mislite da ih možete užasnuti?"
     "Podučiti ih." On ponovi Odradine reči na rastanku: "Njihova poduka je žalosno zapostavljena."
     Šta li se dogodilo sa Odrade? Sa sigurnošću je osećao da mora biti da je mrtva; možda je to prvi pravi nesretni slučaj ovde. Ona je to očekivala. Mrtva, ali ne i izgubljena, ako Murbela bude u stanju da obuzda svoju nestrpljivost.
     Odrade je, u tom trenutku, sa kule gledala pravo u Tega. Protiv-signalnim poljem Logno je ućutkala njeno emitovanje znakova koji su obaveštavali da je živa i dovukla je u Kulu ubrzo pošto su pristigle prve izbeglice sa Gamua. Niko nije dovodio u pitanje Lognin primat. Znači da im nije bilo neobično što imaju jednu mrtvu Veliku uvaženu naložnicu i jednu živu.
     Očekujući da bude svakog trenutka ubijena, Odrade je još prikupljala podatke dok se pela kroz nulcev sa stražarkama. Cev je predstavljala pronalazak iz Raštrkavanja i sastojala se od jednog providnog pokretnog klipa u providnom cilindru. Nekoliko pregradnih zidova bilo je postavljeno po podu po kome su se kretale. Uglavnom su se mogle videti oblasti za život i ezoterična postrojenja za koja je Odrade pretpostavljala da se koriste u vojne svrhe. Što su se više peli to je udobnost bila veća, isto kao i mir.
     Moć se penje kako fizički tako i psihološki.
     Evo ih na vrhu. Jedan deo cevnog cilindra otvori se prema spolja i stražarka je grubo gurnu na debelo zastrt pod.
     Radna soba koju mi je Gospa pokazala bila je još jedna nameštaljka.
     Odrade odmah uoči tajnovitost koja je ovde preovlađivala. Ovdašnju opremu i nameštaj gotovo da ne bi bila u stanju da prepozna da nije posedovala Murbelino znanje. Znači, ostali akcioni centri koji su napravljeni bili su za prikazivanje. Potemkinova sela podignuta za časnu majku.
     Logno je lagala o Gospinim namerama. Trebalo je da odem nepovređena... bez ijednog korisnog obaveštenja.
     Kakvim su još lažima paradirali pred njom?
     Logno i sve ostale stražarke sem jedne uputiše se ka konzoli s Odradine desne strane. Okrećući se lagano oko sebe Odrade stade gledati unaokolo. Ovo je bio pravi centar Uvaženih Naložnica. Pažljivo ga je proučavala. Čudno mesto. Odisalo je na higijenu. Čistoća je bila održavana pomoću hemikalija. Nije bilo bakterijskih ili virusnih zaraza. Nikakvih stranaca u krvi. Sve potpuno sterilisano, kao u kakvoj vakuumskoj kutiji sa dragocenim namirnicama. A i Gospa je bila zainteresovana za benegeseritsku imunost na bolesti. U Raštrkavanju su se, znači, vodili bakteriološki ratovi.
     One od nas žele samo jedno!
     Zadovoljilo bi ih da se dočepaju makar jedne preživele časne majke, samo ako bi uspele da od nje iznude obaveštenje.
     Celokupan kadar Bene Geserita trebalo bi da ispita pramenove ove paučine i vidi kuda oni vode.
     Ako pobedimo.
     Operaciona konzola na koju je Logno usredsredila pažnju bila je manja od vitrina unaokalo. Prstopoljno rukovanje. Prekrivač koji se nalazio na jednom niskom stolu pored Logno bio je manji i providan, i otkrivao je zapetljane hvataljke sondi.
     Po sredi je, nema sumnje, bila siga-žica.
     Prekrivač je veoma nalikovao T-sondama iz Raštrkavanja, kakve su Teg i ostali opisali. Da li su ove žene posedovale još tehnoloških čuda? Mora biti da jesu.
     Iza Logno se nalazio jedan svetlucavi zid. Prozori s njene leve strane gledali su na balkon, sa koga se nadaleko pružao pogled na Raskršće, kretanje trupa i oružja. Prepoznala je Tega u daljini, jednu priliku na ramenima odrasle osobe, ali ničim nije pokazala da je videla išta neobično. Nastavila je sa svojim laganim ispitivanjem. U njenoj neposrednoj blizini, s leve strane, nalazila su se vrata koja su vodila u prolaz sa još jednom nulcevi, delimično vidljivom u jednoj izdvojenoj prostoriji. Ta je prostorija očigledno služila za nešto drugo.
     Iza zida odjednom dopre velika buka. Odrade uspe da razabere pojedine zvukove: čizme vojnika proizvodile su osobit zvuk u dodiru sa pločicama. Šuštanje egzotičnih tkanina. Glasovi. Razabrala je naglaske Uvaženih Naložnica koje su odgovarale jedne drugima zaprepašćenim glasovima.
     Pobedujemo.
     Šok je trebalo očekivati kada se nepobedivi spuste sasvim nisko. Proučavala je Logno. Hoće li je obuzeti očajanje?
     Ako do toga dođe, možda ću i preživeti.
     Murbelina uloga mogla bi se izmeniti. Pa, to može da pričeka. Sestre su upućene šta treba da čine u slučaju pobede. Niti one niti bilo ko drugi iz napadačkih snaga ne bi trebalo da se grubo ophodi sa bilo kojom Uvaženom Naložnicom - bilo da je u pitanju ljubav ili nešto drugo. Dankan je pripremio muškarce tako što ih je do tančina upoznao sa opasnostima od upadanja u seksualnu klopku.
     Ne rizikujte nikakvo vezivanje. Ne izazivajte nove antagonizme. Sada se pokazalo da je nova kraljica-pauk još čudnija osoba nego što je Odrade pretpostavljala. Logno je napustila svoju konzolu i prišla na korak Odradi. "Dobile ste ovu bitku. Mi smo vaše zarobljenice."
     U očima joj se nije nazirala narandžasta boja. Odrade prelete pogledom preko žena koje su sačinjavale njenu stražu. Lica su im bila bezizražajna, oči jasne. Da li su one na ovaj način iskazivale očajanje? Nešto tu nije bilo u redu. Logno i ostale nisu se ponašale onako kako je očekivala.
     Sve je bilo pod velovima?
     Događaji koji su se odigrali proteklih sati trebalo je da izazovu emocionalnu krizu. Kod Logno se nije primećivalo ništa slično. Niti jedan živac, niti jedan mišić nije joj se izdajnički zgrčio. Možda tek usputna zabrinutost i to je bilo sve.
     Benegeseritska maska!
     Trebalo je da bude prisutno i nešto nesvesno, nešto automatsko podstaknuto porazom. Znači, one u stvari ne prihvataju poraz.
     Još smo tamo unutra sa njima. Latentno... ali tamo smo! Nije čudo što je Murbela gotovo umrla. Suočila se sa vlastitom genetskom prošlošću kao sa najvećom zabranom.
     "Moje drugarice", započe Odrade. "One tri žene koje su došle sa mnom. Gde su one?"
     "Mrtve su". Lognin glas bio je mrtav, kao i značenje reči koju je izgovorila.
     Odrade potisnu snažan bol koji oseti zbog Suipol. Tam i Dortujla su proživele duge i korisne živote, ali Suipol... umrla je a da nikada nije prošla kroz deljenje.
     Izgubljeno je još jedno dobro čeljade. Nije li to gorka lekcija? "Identifikovaću one koje su za to odgovorne ako želiš da se osvetiš", reče Logno.
     Lekcija broj dva.
     "Osveta je za decu i emocionalno zaostale osobe.
     U Lognine oči vrati se malo narandžaste boje.
     Odrade se podseti da se ljudi samoobmanjuju na mnogo načina. Svesna činjenice da je Raštrkavanje stvorilo nešto neočekivano, naoružala se na odgovarajući način zaštitnom nepristupačnošću koja je trebalo da joj omogući da odmeri nova mesta, nove stvari i nove ljude. Znala je da će morati da mnoge stvari svrsta u različite kategorije, kako bi joj poslužile ili odvratile pretnje. Lognino držanje protumačila je kao pretnju.
     "Ne izgledate uznemireni, Velika uvažena naložnice."
     "Drugi će me osvetiti." Ravnodušno, staloženo.
     Reči su bile još čudnije od njenog spokoja. Sve je držala pod tajnim velom, ali mrvice i komadići su se sada otkrivali u kratkotrajnim kretnjama izazvanim Odradinom primedbom. U pitanju su bile duboke i snažne stvari, ali pokopane. Sve je bilo tamo unutra, zamaskirano na način na koji bi to učinila jedna časna majka. Logno se pravila kao da ne poseduje ama baš nikakvu moć, ali je ipak govorila kao da se ništa bitno nije izmenilo.
     "Ja sam vaš zarobljenik, ali to ništa ne menja na stvari."
     Da li je stvarno bila nemoćna? Ne! To je bio samo utisak koji je želela da ostavi, a sve ostale Uvažene Naložnice oko nje odslikavale su taj odgovor.
     "Vidiš li nas? Nemoćne smo, preostala nam je jedino odanost naših sestara i sledbenika koje su one vezale za nas."
     Da li su Uvažene Naložnice imale toliko poverenja u svoje osvetničke legije? Moguće je ako nikada ranije nisu pretrpele ovakvu vrstu poraza. Ipak, neko ih je potisnuo u staro carstvo. Među milion planeta.
     Teg pronađe Odrade i njene zarobIjenice dok je tražio pogodno mesto kako bi analizirao pobedu. Posle bitke uvek je bilo korisno analitički proceniti posledice, a to se naročito očekivalo od zapovednika koji je bio mentat. Ova bitka je od njega zahtevala, više nego bilo koja druga iz njegovog iskustva, da napravi uporedni test. Ovaj sukob neće biti pohranjen u Sećanje pre nego što bude procenjen i podeljen onima koji su zavisili od njega. To je bilo njegovo ustrojstvo koga nije želeo da se odrekne, i nije ga bilo briga šta je ono govorilo o njemu. Prekinuti tu vezu međuzavisnih interesa značilo je pripremiti se za poraz.
     Potrebno mi je neko mirno mesto kako bih prikupio konce ove bitke i pripremio rezime.
     Prema njegovom tvrđenju najteži problem u bici jeste voditi je tako da se ne razbukti ljudska podivljalost. Benegeseritsko načelo. Bitka se mora voditi tako da na površinu iznese ono najbolje u onima koji prežive. To je bilo najteže, a ponekad gotovo nemoguće. Što je vojnik bio udaljeniji od krvoprolića to je stvar bila teža. Postojao je jedan razlog zašto je Teg uvek pokušavao da se nađe na licu mesta i lično prouči samu bitku. Ako niste videli bol, može se lako desiti da nenamerno izazovete još veći bol. To je bilo ustrojstvo Uvaženih Naložnica. Njihove boli donete su kući. Šta li će iz ovoga izvući?
     To pitanje mu se vrzmalo po glavi kada se sa svojim pomoćnicima pojavio iz cevi i ugledao Odrade suočenu sa skupinom Uvaženih Naložnica.
     "Evo našeg zapovednika, bašara Milesa Tega", reče Odrade, pokazavšii rukom na Tega.
     Uvažene Naložnice se zagledaše u Tega.
     Nedoraslo dete koje jaše na ramenima odrasle osobe? I to je njihov zapovednik?
     "Gola", promrmlja Logno.
     Odrade se obrati Hakeru. "Odvedi ove zatvorenice negde blizu gde će im biti udobno."
     Haker se ne pokrenu dok mu Teg nije klimnuo, a zatim učtivo pokaza da zatvorenice treba ispred njega da krenu ka popločanoj oblasti s njihove leve strane. Tegova nadmoć ne promače Uvaženim Naložnicama. Mrko su ga gledale dok su se odazivale Hakerovom pozivu.
     Muškarci naređuju ženama!
     Sa Odrade pored sebe, Teg dotaknu kolenom Stregin vrat i oni iziđoše na balkon. Bilo je nečeg čudnog u sceni koju istog časa prepoznade. Video je mnoga poprišta bitaka iz visina, najčešće iz skautskog 'toptera. Ovaj balkon bio je pričvršćen u prostoru i pružao mu je osećanje neposrednosti. Stajali su na oko stotinu metara iznad botaničkih bašti u kojima se odigrao najžešći sukob. Mnoga tela ležala su zgrčena tamo gde su pala - lutke koje su deca odbacila pre odlaska. Prepoznao je uniforme nekih od svojih vojnika i osetio jak bol.
     Da li sam mogao išta da učinim i sprečim ovo?
     Mnogo se puta do sada sreo s ovim osećanjem, nazvavši ga 'krivicom zapovedništva'. Ali ovaj prizor je bio drugačiji, ne samo po onoj osobenosti koja se može naći u svakoj bici, već u načinu na koji ga je jedio. Zaključio je da je za to delimično kriva okolina, jer ovo je mesto više odgovaralo za baštenske zabave, a sada je bilo raskomadano drevnim ustrojstvom nasilja.
     Manje životinje i ptice su se vraćale, nervozno se skrivajući pošto su ih ljudi uznemirili, svojim upadom. Mala krznata stvorenja sa dugačkim repovima njuškala su žrtve i bežeći se pele po obližnjem drveću bez ikakvog očiglednog razloga. Ptice živih boja koje su virile iz lišća ili lepršale preko poprišta - predstavljale su nizove nejasne pigmentacije, što im je inače služila za kamuflažu kada bi iznenada izletale ispod lišća. Zvuci tih pernatih stvorenja na poprištu trebalo je da uspostave onaj nespokoj koji posmatrači pogrešno zamišljaju kao mir u ovakvim ambijentima. Teg je to dublje osećao. U svom pre-golskom životu odrastao je okružen divljinom: život na farmi, da, ali divlje životinje odmah iza obrađenog zemljišta. Tamo napolju nije vladao spokoj.
     Primetivši to, shvatio je šta muči njegovu svest: imajući u vidu činjenicu da su uzdrmali mnogoljudnu odbrambenu postaju opskrbljenu teškim naoružanjem, broj žrtava tamo dole bio je veoma mali. Od kada je ušao u Citadelu nije ugledao ništa što bi to objasnilo. Da li su bili zatečeni? Njihovi gubici u svemiru predstavljali su jednu stvar - njegova sposobnost da vidi odbrambene brodove predstavljala je razornu prednost. Ovaj kompleks sadržao je pripremljene položaje na koje su se branioci mogli povući i skupo im naplatiti njihov napad. Prestanak pružanja otpora Uvaženih Naložnica bio je iznenadan i do sada neobjašnjen.
     Pogrešio sam kada sam mislio da je to bio odgovor na prikaze njihove propasti."
     On pogleda Odrade. "Da li je ona tamo Velika uvažena naložnica izdala naredbu odbrani da prekine paljbu?"
     "Pretpostavljam."
     Oprezan i tipično benegeseritski odgovor. I ona je podvrgla prizor pažljivom promatranju.
     Da li je njena pretpostavka predstavijala razumno objašnjenje za iznenadnost s kojom su branioci položili oružje?
     Zašto bi oni to učinili? Da spreče daljnje krvoproliće?
     Sudeći prema bešćutnosti koju su Uvažene Naložnice obično pokazivale, to je bilo malo verovatno. Odluka je bila donesena iz razloga koji su sada veoma brinuli.
     Zamka?
     Sada kada je o tome razmišljao, bilo je još čudnih stvari u vezi sa poprištem bitke. Nije bilo uobičajenog zapomaganja ranjenika, nikakve užurbanosti propraćene traženjem nosila ili lekova. Mogao je da vidi suk-doktore kako se kreću među palima. Bar mu je to bilo poznato, ali svakog palog koga bi pregledali ostavljali su da leži tamo gde se zatekao.
     Svi su mrtvi? Nema ranjenih?
     On oseti kako ga obuzima strah. Nije bilo neobično osetiti strah za vreme bitke ali on je naučio da proniče u njega. Nešto duboko nije bilo u redu. Buka, stvari koje je video, mirisi, poprimili su novu jačinu. Osećao se izrazito prilagođenim, poput kakve grabljivice u džungli koja poznaje svoj teren ali je i svesna nečijeg upada. Taj neko mora biti otkriven, ukoliko ne želi da umesto progonitelja on postane progonjeni. Registrovao je ono što ga je ovde okruživalo na jednom drugačijem nivou svesti ali je istovremeno ispitivao i sebe, tragajući za onim što je podstaklo ovakvu njegovu reakciju. Stregi je podrhtavala pod njim. Znači, osećala je njegovu uznemirenost.
     "Ovde nešto nije u redu", reče Odrade.
     On ispruži ruku prema njoj, zahtevajući tišinu. Čak i u ovoj Kuli, okružen pobedničkim trupama, osećao se izložen pretnji koju njegova bučna čula nisu uspela da otkriju.
     Opasnost!
     Bio je siguran u to. Nepoznato ga je ispunjavalo nelagodnošću, zahtevajući od njega da se koristi celokupnom svojom obučenošću kako ne bi zapao u nervoznu fugu.
     Nagnavši Stregi da se okrene on otresito izdade naređenje jednom pomoćniku koji je stajao kod vrata balkona. Pomoćnik ga bez reči sasluša, a zatim otrča da posluša. Moraju dobiti broj poginulih. Koliko ranjenih u odnosu na broj mrtvih? Izveštaje o zaplenjenom oružju. Hitno!
     Vrativši se proučavanju prizora on uoči još jednu uznemirujuću stvar - najvažniju, zapravo, čudnovatost koju su oči pokušavale da mu saopšte. Na palim prilikama u benegeseritskim uniformama bilo je veoma malo krvi. Od žrtava palih u bici očekivalo se da pokažu taj krajnji dokaz zajedničke ljudskosti - potoke crvenila koje tamni u dodiru sa vazduhom, ali uvek ostavlja svoj neizbrisiv trag u sećanjima onih koji su ga videli. Nedostatak krvavog mesa bilo je nešto nepoznato, a u ratovima nepoznate stvari, kako govori iskustvo, po pravilu donose krajnju opasnost.
     On se gotovo nežno obrati Odradi. "Poseduju oružje koje još nismo otkrili."