16.

     Mi ne podučavamo istoriji: mi samo ponovo oživljavamo iskustvo. Sledimo lanac posledica - tragove divljih zveri u šumi. Pogledajte samo pozadinu naših reči i naći ćete širok opseg društvenog ponašanja koje nijedan istoričar nikad nije ni dotaknuo.

     Panoplia propheticus Bene Geserita

     Skital je zviždao dok se, pri popodnevnoj vežbi, šetao hodnikom ispred svojih odaja. Gore-dole. Zviždanje.
     Neka se naviknu na mene kako zviždim.
     Zviždućući smišljao je pesmicu koja se slagala sa zvukom: "Sperma Tleilaksa ne govori." Stalno iznova, reči su se kotrljale u njegovoj svesti. One nisu mogle da upotrebe njegove ćelije da bi premostile genetski jaz i saznale njegove tajne.
     Moraju mi doći sa darovima.
     Nešto ranije Odrade je svratila 'na svom putu da se posavetuje sa Murbelom'. Često mu je spominjala tu zarobljenu Uvaženu Naložnicu. U tome je očigledno bilo neke svrhe ali on za sada nije razabirao u čemu je stvar. Pretnja? To je uvek bilo moguće. Naposletku će se obelodaniti.
     "Nadam se da se ne plašiš", rekla je Odrade.
     Stajali su pokraj njegovog otvora za hranu dok je on čekao da se pojavi ručak. Jelovnik mu nikada nije bio sasvim po volji, ali se, ipak, mogao podneti. Danas je tražio morsku hranu. Nije bilo reči o tome kakav će oblik imati.
     "Plašim? Od tebe? Ahhh, draga Vrhovna majko, samo živ sam za tebe od neprocenjive vrednosti. Zbog čega bih se bojao?"
     "Moj Savet se uzdržao od ocene tvojih poslednjih zahteva."
     Očekivao sam to.
     "Pogrešno je sputavati me", primetio je on. "To ograničava tvoj izbor. Čini te slabijom."
     Nekoliko prethodnih dana je smišljao ove reči. Sada je čekao da vidi njihovo delovanje.
     "Zavisi od toga kako neko namerava da upotrebi oruđe, gospodaru Skitale. Neka oruđa se polome kada ih ne koristiš na ispravan način."
     Prokleta bila, veštice!
     Osmehnuo se pokazujući oštre očnjake. "Proveravanje do iznemoglosti, Vrhovna majko?"
     Učinila je jedan od svojih retkih izleta u humor. "Da li odista očekuješ da te osnažim? Za šta se sada cenkaš, Skitale?"
     Tako, dakle. Nisam više gospodar Skital. Udri je pljosnatim delom sečiva!
     "Raštrkavaš svoje sestre, nadajući se da će neke od njih izbeći propast. Kakve su ekonomske posledice tvoje histerične reakcije?"
     Posledice! Oni uvek govore o posledicama.
     "Želimo da dobijemo u vremenu, Skitale." Vrlo ozbiljno.
     Ćutao je neko vreme, razmišljajući. Komeji su ih posmatrali. Nikada ne zaboravi na to! Ekonomija, veštice. Koga i šta kupujemo i prodajemo? Udubljenje pored otvora za hranu bilo je neobično mesto za cenkanje, pomislio je. Rđavo upravljanje ekonomijom. Razgovori o upravljanju, sastanci posvećeni planiranju i utvrđivanju strategije trebalo bi da se održavaju iza zatvorenih vrata, u visokim prostorijama sa vidicima koji nisu skretali pažnju učesnika sa poslovnih pitanja.
     Nanizana sećanja njegovih mnogih života ne bi to prihvatila. Nužnost. Ljudska bića završavaju svoje trgovačke poslove gde god to mogu - na palubama plovećih brodova, u nakinđurenim ulicama prepunim užurbanih činovnika, u prostranim dvoranama tradicionalne berze gde podaci promiču iznad glava tako da svi mogu da ih vide.
     Planiranje i strategija mogli su poticati iz tih visokih dvorana, ali dokaz za to bio je nalik na običan podatak sa berze - jasan i vidljiv svima.
     Stoga, neka komeji i dalje posmatraju.
     "Kakve su tvoje namere u odnosu na mene, Vrhovna majko?"
     "Da te održavam živog i snažnog."
     Obazrivo, obazrivo.
     "Ali bez oslobađanja."
     "Skitale! Govoriš o ekonomiji, a onda hoćeš nešto slobodno?" "Moja snaga ti je važna?""
     "Veruj u to!"
     "Nemam poverenja u tebe."
     U tom trenutku u otvoru za hranu pojavio se njegov ručak: bela pržena riba u finom sosu. Nanjušio je trave. Voda u visokoj čaši, blagi miris melanža. Zelena salata. Jedan od boljih pokušaja. Osetio je kako mu curi pljuvačka.
     "Uživaj u ručku, gospodaru Skitale. Nema u njemu ničega što bi ti naudilo. Nije li to izraz poverenja?"
     Pošto nije odgovorio, ona je dodala: "Kakve veze ima poverenje sa našim cenkanjem?"
     Kakvu igru sada igra?
     "Pričaš mi šta nameravaš sa Uvaženim Naložnicama, ali mi ne govoriš šta nameravaš sa mnom." Znao je da zvuči tužno. Neizbežno.
     "Nameravam da uverim Uvažene Naložnice da su smrtne."
     "Kao što činiš sa mnom!"
     Da li je to u njenim očima zaiskrilo zadovoljstvo?
     "Skitale." Kako joj je glas blag. "Ljudi koje učiniš svesnim toga doista te slušaju." Prešla je pogledom preko njegovog poslužavnika. "Da li bi želeo nešto posebno?"
     Uprepodobio se što je bolje umeo. "Jedno malo stimulativno piće. Pomaže mi kada moram da razmišljam."
     "Svakako. Pobrinuću se da ti ga smesta pošalju." Skrenula je
     pažnju sa udubljenja na glavnu prostoriju njegovih odaja. Promatrao je gde su joj oči zastajale, krećući se od mesta do mesta, od predmeta do predmeta.
     Sve je na svom mestu, veštice. Ja nisam životinja u svojoj pećini. Stvari moraju biti pristupačne, tamo gde mogu da ih nađem. Da, to pored stolice su mastionice. To znaš da upotrebljavam pera. Ali izbegavam alkohol. Jesi li primetila?
     Onaj stimulativni napitak koji je Odrade naručila imao je ukus neke gorke trave i bilo mu je potrebno nekoliko trenutaka da mu utvrdi poreklo. Kasmin. Genetički modifikovan ojačavač krvi; iz gamuuske farmakologije.
     Da li je nameravala da ga podseti na Gamu? Bile su tako đavolske, ove veštice!
     Terala je šegu s njim pokrećući pitanja o ekonomiji. Osetio je tu žaoku okrenuvši se na kraju hodnika da bi nastavio sa svojom vežbom, žustro se vraćajući u svoje odaje. Kakav je to lepak držao staro carstvo na okupu? Mnoge stvari, neke male i neke velike, ali uglavnom ekonomija. Često se mislilo da su konvencije te povezujuće niti. A šta je sprečavalo da jedna drugu ne unište? Velika konvencija. "Vi uništavate svakog, a mi ih ujedinjujemo da bismo uništile vas."
     Skital se zaustavi ispred svojih vrata, zakratko obuzet jednom mišlju.
     Da li je to bilo to? Kako je ikakva kazna mogla biti dovoljna da se zaustave pohlepni povindasi? Da li je to poticalo od lepka sazdanog od neopipljivog? Osuđivati svoje plemiće! Šta ako su vaši plemići bili spremni na svaku skarednost? Mogle ste bilo šta da učinite. To je ipak ponešto govorilo o Uvaženim Naložnicama. Svakako jeste.
     Žudeo je za sagra-prostorijom u kojoj bi potpuno razgolitio svoju dušu.
     Jagist je iščezao! Jesam li ja poslednji mašeik?
     U grudima je osećao prazninu. I disanje mu je predstavljalo napor. Možda bi najbolje bilo da se upusti u otvorenije pregovore sa ovim šejtanskim ženama.
     Ne! To me sam Šejtan iskušava!
     Skital stupi u svoje odaje u pokajničkom raspoloženju.
     Moram da ih nateram da plate. Da plate, i to skupo. Skupo, skupo, skupo. Svako to skupo pratilo je po jedan korak u pravcu njegove stolice. Kada je seo, desna ruka mu mahinalno poseže za perom. Ubrzo je osetio kako mu se svest ubrzava, a misli nadiru u čudesnom ustrojstvu.
     One ni ne slute koliko dobro poznajem ovaj iksijanski brod. Sve je ovde, u mojoj glavi.
     Proveo je narednih pola sata rešavajući na koji način da zabeleži ove trenutke kada dođe vreme da svojim drugovima saopšti kako je trijumfovao nad povindasima. Uz božju pomoć!
     Biće to blistave reči, ispunjene dramatičnošću i napetošću njegovog iskušenja. Istoriju su uvek pisali pobednici.