22.

     Glavne slabosti vladavine proističu iz straha od pravljenja radikalnih unutrašnjih promena čak i kada se takva potreba jasno ukazuje.

     Darvi Odrade

     Za Odrade je prvi jutarnji melanž uvek bio drugačiji. Njeno telo je reagovalo kao izgladneli stvor kada se dočepa slatke voćke. Zatim bi usledilo sporo-prodorno i bolno privodenje sebi.
     Bila je to opasna stvar, ta zavisnost od melanža.
     Stajala je kraj prozora u svojoj spavaćoj sobi čekajuči da melanž počne da deluje. Zapazila je da je Vremenska kontrola uspela da obezbedi još jednu jutarnju kišu. Pejsaž je delovao oprano; sve se utapalo u romantičnu izmaglicu, sve ivice su bile pomućene i svedene na konture poput starih sećanja. Ona otvori prozor. Vlažan hladan vazduh zapahnu joj lice, povlačeći sećanja oko nje na način na koji neko oblači poznatu odeću.
     Odrade duboko udahnu. Miris posle kiše! Sećala se suštinskih stvari svog života koje su bile pojačane i ublažene padanjem vode, ali ove kiše behu drugačije. Ostavljale su miris kremena koji je mogla da oseti. Odradi se on nije sviđao. Poruka nije poticala od spranih stvari, već od ozlojeđenog života koji je želeo da svaka kiša prestane i nestane. Ova kiša nije više blažila i donosila punoću. Nosila je neizbežnu svest o promeni.
     Odrade zatvori prozor. Najednom je ponovo bila među poznatim mirisima svojih odaja i s onim stalnim mirisom šire od doza ubrizganih svima onima koji su znali položaj Kapitola.Ččula je kako ulazi Stregi i onaj slip-slap zvuk menjanja karte pustinje.
     Stregine kretnje odisale su zdravom efikasnošću. Sedmice bliskog druženja sa njom potvrdile su Odradinu prvu procenu. Pouzdana. Ne briljantna, ali krajnje osetljiva za potrebe Vrhovne majke. Trebalo ju je videti kako se tiho kretala. Spoj Streginu osetljivost sa potrebama mladog Tega i dobićeš visinu i pokretljivost koju zahtevamo od njega. Konj? Mnogo više.
     Odradino prilagođavanje melanžu konačno dostiže vrhunac koji joj donese smirenje. U prozoru je videla odraz Stregine prilike kako iščekuje da joj se izdaju naređenja. Znala je da su ovi trenuci posvećeni začinu. Sa svog stepena razvoja sa žudnjom je gledala na dan kada će i ona stupiti u to tajanstveno carstvo.
     Želim joj sve najbolje.
     Većina časnih majki sledila je učenje i retko je razmišljala o začinu kao o zavisnosti: Odrade je svakog jutra bila načisto s tim čemu je on služio. Uzimali ste začin tokom dana u skladu sa zahtevima vašeg tela, sledeći obrazac još sa početka obuke: minimalne doze tek toliko da pospeše rad metaboličkog sistema i dovedu ga do vrhunskih sposobnosti. Čak su i biološke nužnosti sa melanžom ugodnije zadovoljavane. Hrana je imala bolji ukus. Sem u slučaju udesa ili smrtonosnog napada, živeli ste znatno duže nego bez toga. Ali bili ste zavisni.
     Okrepljenog tela Odrade žmirnu i usredsredi se na Stregi. Kod nje se jasno mogla uočiti radoznalost izazvana ovim jutarnjim obredom. Obraćajući se Streginom liku u ogledalu, Odrade je upita: "Jesi li učila o odvikavanju od melanža?"
     "Da, Vrhovna majko."
     Uprkos upozorenjima da stalno pazi na kritičnu granicu svoje zavisnosti, zavisnost nikad nije bila ni za treptaj oka dalje od Odrade, tako da ova oseti neku vrstu nataložene odvratnosti. Mentalne pripreme u doba njenog akolitstva (koje su bile čvrsto utisnute za vreme agonije), bile su rastočene pod uticajem Drugih sećanja i gomilanja vremena. Opomena: 'Odvikavanje uklanja bitne činioce tvog života i ako se dogodi da do toga dođe u pozno srednje doba može te i ubiti'. Kako joj je malo sada to značilo.
     "Žao mi je, Vrhovna majko."
     Odrade se zaustavi kod karte. Na karti su bili uočljivi poduži krak pustinje koji se probijao ka severu i najava širenja pustoši prema jugoistoku od Centrale, gde se nalazila Šeana sa svojom stanicom. Odrade se zatim okrenu ka Stregi, koja je posmatrala Vrhovnu majku sa novim zanimanjem.
     Malo je uznemirena zbog mračnih strana začina!
     "Retko se u naše vreme razmišlja o jedinstvenosti melanža", reče Odrade. "Svi stari narkotici kojima su se ljudi predavali posedovali su jedno izrazito zajedničko svojstvo - svi oni, sem začina, skraćuju život i donose bol."
     "Rečeno nam je tako, Vrhovna majko."
     "Verovatno vam nije predočena činjenica da upravljanje može biti zamračeno našim brigama zbog Uvaženih Naložnica. U svakoj vladi (da čak i u našoj) postoji energija pohlepe koja može da te natera u klopku. Ako me budeš služila osetićeš to intuitivno, jer ćeš svakog jutra gledati kako patim. Neka se saznanje o tome usadi u tebe, saznanje o toj smrtonosnoj klopci. Nikada nemojte postati rasturači droge uhvaćeni u sistem koji izlaže život nehatnom umiranju kao što to Uvažene Naložnice čine. Zapamti: prihvatljivi narkotici mogu se oporezovati da bi se pribavila sredstva za plate ili na neki drugi način stvorili poslovi za nehatne funkcionere."
     Stregi pokaza zbunjenost: "Ali melanž produžava naše živote, pospešuje zdravlje i uvećava apetit za..."
     Prekinu je Odradino mrgođenje.
     Navod iz priručnika za akolitke!
     "On ima i ovu drugu stranu, Stregi, i ti je vidiš ispoljenu kod mene. Priručnik za akolitke ne laže. Melanž je narkotik i mi smo zavisne od njega."
     "Znam da nije blagotvoran za svakog, Vrhovna majko, ali rekli ste da ga Uvažene Naložnice ne koriste."
     "Ono što one uzimaju zamenjuje melanž, uz neke dodatne vrednosti, izuzev sprečavanja agonije odvikavanja i smrti. To je naporedna zavisnost."
     "A naša zatočenica?"
     "Murbela ga je koristila, ali je sada na melanžu. Oni su međusobno zamenjivi. Zanimljivo?"
     "Ja... pretpostavljam da ćemo saznati više o tome. Zapazila sam, Vrhovna majko, da ih nikada ne nazivate kurvama".
     "Kao što ih akolitke zovu? Ahh, Stregi, Belonda vrši rđav uticaj. "Oh ja prepoznajem pritiske", ubrza ona kada Stregi pokaza nameru da se usprotivi. "Akolitke osećaju pretnju. Gledaju Kapitol i misle o njemu kao o svom utvrđenju koje će preći u ruke Uvaženih Naložnica - kurvi."
     "Tako nekako, Vrhovna majko." Krajnje snebivljivo.
     "Stregi, ova planeta je samo još jedno privremeno stanište. Danas idemo na jug i zapamti ovo što sam ti rekla. Pronađi Tamalane, molim te, i reci joj da udesi sve za našu posetu Šeani, kao što smo se ranije dogovorile. Nikom drugom ne reci ništa o tome."
     "Da, Vrhovna majko. Da li to znači da ću i ja poći sa vama?"
     "Želim da budeš uz mene. Reci onoj koju obučavaš da sada u potpunosti odgovara za moju kartu."
     Kada je Stregi otišla, Odrade pomisli na Šeanu i Ajdaha. Ona želi da razgovara s njim, a on želi da razgovara s njom.
     Analize zapisa komeja pokazivale su da su ovo dvoje ponekad opštili znakovima ruku, skrivajući većinu pokreta svojim telima. Ličilo je to na jedan stari atreidski ratnički jezik. Odrade je prepoznavala ponešto od toga ali ne dovoljno da bi utvrdila sadržaj. Belonda je želela da zatraži objašnjenje od Šeane. "Tajna!" Odrade je bila opreznija "Neka ih malo. Možda će nešto zanimljivo proizaći iz toga."
     Šta Šeana hoće?
     "Šta god da je Dankan imao na umu, to se ticalo Tega. Izazivanju bola neophodnog da bi Teg povratio svoja prvobitna sećanja protivilo se sve u Dankanu."
     Odrade je ovo primetila kada je juče zatekla Dankana kod njegove konzole.
     "Kasniš, Dar." Nije podizao pogled sa onog što je posmatrao, ma šta to moglo biti. Kasnim? Pa, tek je predvečerje.
     Već nekoliko godina često ju je oslovljavao sa Dar; provokacije i podsećanje da gaji otpor prema svom akvarijumskom životu. Ta provokacija je nervirala Belondu, koja se nikako nije slagala s tom njegovom 'prokletom prisnošću'. Belondu je, dakako, nazivao Bel. Dankan je bio velikodušan u svom bockanju.
     Spomenuvši se ovoga, Odrade zastade pre no što uđe u svoju radnu sobu. Dankan je snažno tresnuo pesnicom po tezgi pored svoje konzole. "Mora da postoji bolji način za Tega", uzviknuo je.
     Bolji način? Šta mu je to na pameti?
     Nečiji koraci duž hodnika prema radnoj sobi trgoše je iz ovih misli. Stregi se vraćala od Tamalane. Stregi je ušla u čekaonicu za akolitke. Obaveštava o svojoj zameni na dužnosti nadzornice pustinjske karte.
     Prava hrpa arhivskih zabeleški čekala je na Odradinom stolu. Belonda! Odrade je zurila u gomilu. Bez obzira koliko je nastojala da raspodeli dužnosti uvek je bilo ovog organizovanog ostatka koji je, na insistiranje njenih savetnica, jedino Vrhovna majka mogla da sredi. Najveći deo ove nove gomile nosio je Belondinu naznaku: 'Za davanje predloga i analizu'.
     Odrade dotače svoje konzolu. "Bel!"
     Odazva se glas jedne činovnice iz Arhive: "Vrhovna majko?"
     "Neka Bel dođe ovamo! Želim da je vidim ovde onoliko brzo koliko je njene debele noge mogu doneti!"
     Bilo je to za manje od minuta! Bel je stajala ispred radnog stola kao kakva pokunjena akolitka. Svi su znali šta zrači iz ovakvog tona u glasu Vrhovne majke.
     Odrade dodirnu hrpu i trže ruku kao da je doživela strujni udar. "Šta je sve ovo, tako ti Šejtana?"
     "Procenile smo da je značajno."
     "Misliš da moram da gledam sve i svašta? Gde su naznake osnovnih stvari? Ovo je aljkavo urađen posao, Bel. Ja nisam glupa, baš kao ni ti. Ali ovo... u svetlosti ovog..."
     "Raspodeljujem dužnosti koliko..."
     "Raspodeljuješ. Pogledaj ovo. Šta od toga moram da pogledam a šta da prosledim. Nijedne naznake!"
     "Pobrinuću se da se to odmah ispravi."
     "I te kako hoćeš, Bel. Zato što Tam i ja danas odlazimo na jug u nenajavljeni obilazak i posetu Šeani. Za vreme mog odsustva ti ćeš sedeti u ovoj stolici. Videćemo kako će ti se dopasti ove svakodnevne poplave!"
     "Hočeš li biti u vezi?"
     "Imaću u svako doba svetlosnu liniju i slušalice."
     Belonda odahnu.
     "Savetujem ti, Bel, da se vratiš u Arhivu i postaviš nekog ko će te zamenjivati na redovnim dužnostima. Neka me đavo odnese ako niste počele da se ponašate kao birokrate. Čuvate svoje guzice!"
     "Pravi brodolomnički greben, Dar."
     Da li je to Bel pokušavala da bude duhovita? Nije sve bilo izgubljeno!
     Odrade mahnu rukom preko projektora, na kome se namah ukaza Tamalanina prilika u transportnoj hali. "Tam?"
     "Da?" Nije ni skrenula pogled sa neke liste raspoređivanja dužnosti.
     "Za koliko možemo da krenemo?"
     "Za otrilike dva sata."
     "Pozovi me kada bude spremno. Oh, i Stregi ide s nama. Obezbedi mesto za nju." Odrade isključi projektor, pre no što Tamalane dospe da odgovori.
     Odrade je znala da postoje još neke stvari koje je trebalo da uradi. Teg i Bel nisu bili jedini izvori nevolja Vrhovne majke. Ostalo nam je još šesnaest planeta... uključujući i Buzel, koji je van svake sumnje u neposrednoj opasnosti. Samo šesnaest! Ali brzo odagna tu misao. Nije bilo vreme za to.
     Murbela. Da li bi trebalo da je pozovem i... Ne. To može da sačeka. Novi savet proktorki? Raspuštanje Zajednice?
     Izlučivanje osoblja u novo Raštrkavanje iziskivalo je konsolidaciju snaga. A da stane ispred pustinje? To ju je tištalo i osećala je da danas nije u stanju da se suoči s tim. Uvek se uzvrpoljim pre putovanja.
     Odrade najednom izjuri iz radne sobe i stade da krstari hodnicima, proveravajući kako se ispunjavaju njeni nalozi. Zastajala je u dovracima, posmatrajući šta učenice čitaju, kako se ponašaju u svojim neprestanim prana-bindu vežbama.
     "Šta to čitaš?" upita jednu mladu akolitku drugog stepena koja je sedela pored projektora u poluzamračenoj sobi.
     "Tolstojeve dnevnike, Vrhovna majko."
     Taj znalački izraz u akolitkinim očima govorio je: "Da li poseduješ njegove reči u Drugim sećanjima?" To pitanje je devojci stajalo na vrh jezika! Uvek su bile spremne da se upuste u takve male igre kad god bi ih uhvatile nasamo.
     "Tolstoj mu je bilo porodično ime!" odseče Odrade. "Sudeći prema spominjanju dnevnika, pretpostavljam da misliš na grofa Lava Nikolajeviča?"
     "Da, Vrhovna majko." Potpuno svesna ukora.
     Ublaživši ton, Odrade predoči devojci citat: "'Nisam reka, mreža sam.' Izgovorio je te reči u Jasnoj poljani, kada mu je bilo svega dvanaest godina. Nećeš ih naći u njegovim dnevnicima, no to su verovatno najznačajnije reči koje je ikad izustio."
     Odrade se okrenu pre no što je akolitka mogla da joj zahvali. Večito podučavanje!
     Odšetala je potom do glavne kuhinje i obišla je tražeči na unutrašnjim rubovima polica za posuđe tragove masnoće. Pri tom je zapazila da je čak i šef kuhinje-učitelj sa predostrožnošću pratio njeno kretanje.
     Kuhinja je bila sva u pari prijatnih mirisa od pripremanja ručka. Čuo se okrepljujući zvuk rezanja mesa i mešenja, ali je uobičajeni žamor zamukao kada je ona ušla.
     Zaobišla je dugačku tezgu za kojom su stajali zaposleni kuvari i prišla uzdignutoj platformi šefa-učitelja. Bio je to krupan, debeo muškarac sa isturenim jagodicama; lice mu je bilo rumeno baš kao i meso čije je pripremanje nadzirao. Odrade nije ni najmanje sumnjala da je on bio jedan od najvećih kuvara u istoriji. Nosio je prikladno ime: Plasido Salata. On je iz više razloga davno obezbedio povlašćeno mesto u njenim mislima, uključujući i činjenicu da je svojevremeno obučio i njenog ličnog kuvara. Važni posetioci u danima pre pojave Uvaženih Naložnica vođeni su u obilazak kuhinje i na kušanje specijaliteta.
     "Dozvolite da vam predstavim našeg glavnog kuvara, Plasida Salatu?"
     Na njegovom bifteku plasido mnogi su mu zavideli. Gotovo sirov, služen sa travama i začinskim sosom od senfa koji nije ubijao ukus mesa.
     Odrade je smatrala da je to jelo previše egzotično, ali nikad nije glasno izrekla tu ocenu.
     Kada je konačno uspela da privuče Salatovu punu pažnju (posle kraćeg prekida tokom koga je doterivao sos), Odrade reče: "Željna sam nečeg posebnog, Plasido."
     Prepoznao je uvod. Tako je uvek počinjala kada je tražila svoje 'posebno jelo'.
     "Možda dolazi u obzir kaša od ostriga", predloži on.
     To je kao plesanje, pomisli Odrade. Oboje su znali šta je želela. "Izvrsno!" složi se i upusti u uobičajenu igru. "Ali moraš je spraviti blago, Plasido, tako da ostrige ne budu prekuvane. Dodaj u čorbu malo od našeg suvog celera u prahu."
     "I možda malo paprike?"
     "Oduvek mi se najviše sviđala na taj način. Budi izuzetno obazriv sa melanžom. Samo trunčicu i nimalo više."
     "Naravno, Vrhovna majko!" On zakoluta očima u strahu od pomisli da bi mogao da upotrebi previše melanža. "Začin tako lako može da preovlada."
     "Skuvaj ostrige u nektaru od školjki, Plasido. Volela bih da lično bdiješ nad njima, mešajući blago kašu ali samo dok ivice ostriga ne počnu da se uvijaju."
     "Ni sekundu duže, Vrhovna majko."
     "Zagrej, sasvim malo, kremastog mleka kao dodatak. Nemoj da ti uvri!"
     Plasido ispolji začuđenost što je uopšte posumnjala da bi mogao da skuva mleko za njenu kašu od ostriga.
     "Parčence putera u zdeli", reče Odrade. "Prelij ga čorbom."
     "Nećemo šerija?"
     "Ne znaš koliko mi je drago što ćeš se lično postarati za moje posebno jelo, Plasido. Zaboravila sam na šeri." (Vrhovna majka nikada ništa nije zaboravljala i svi su oni to znali, no ovo je bio obavezan korak u plesu.)
     "Tri unce šerija u uzavrelu čorbu", reče on.
     "Zagrej ga da se oslobodi alkohola."
     "Naravno! Ali ne smemo da mu uništimo ukus. Da li biste voleli kroasane ili slani keks?"
     "Kroasane, molim lepo."
     Sedeći za jednim stolom u niši pojela je dve činije kaše od ostriga sećajući se kako je Dete Mora nekada uživalo u tome. Tata joj je prvi put zgotovio ovo jelo kada je jedva umela da prinese kašiku ustima. Sam ga je spravljao, njegov vlastiti specijalitet. Odrade je dala recept Salatu.
     Ona pohvali Salata zbog vina.
     "Posebno mi se dopada tvoj izbor šablija kao dodatak jelu."
     "Kremenit šabli oštrog ukusa, Vrhovna majko. Jedna od naših boljih berbi. Savršeno pristaje ukusima ostriga."
     Tamalane je zateče u niši. Uvek su znale gde su je mogle pronaći kada im je bila potrebna.
     "Spremne smo." Da li se to na Tamalaninom licu očitavalo nezadovoljstvo?
     "Gde ćemo počinuti večeras?"
     "U Elidiju."
     Odrade se ozari. Volela je Elidio.
     Tam mi ugađa zato što sam u kritičnom stanju? "Možda želi da mi skrene pažnju sa crnih misli.
     Sledeći Tamalane do transportnih dokova Odrade je razmišljala o tome kako je to što je starija žena više volela da putuje cevima simptomatično. Putovanja po površini nervirala su je. "Ko u mom dobu želi da traći vreme?"
     Odrade nije volela da koristi cevi na putovanjima. Bili ste tako skučeni i bespomoćni u njima! Više su joj se dopadali površina i vazduh, te je prihvatala cevi jedino kada je brzina bila neophodna. Nije, međutim, nimalo oklevala da upotrebi manje cevi za pisma i poruke. Bitno je da poruke stignu na svoje odredište. Ova pomisao uvek ju je činila svesnom mreže koja se pomerala u skladu sa njenim kretanjem gde god bi pošla.
     Negde u srcu stvari (uvek je postojalo srce stvari) jedan automatski sistem upravljao je vezama i obezbeđivao (najveći deo vremena) da važne poruke stignu na svoje odredište.
     Kada lična dostava (svi su je nazivali LD) nije bila nužna, na raspolaganju su joj stajali telegrami ili kablogrami duž rasporedenih razvrstavača i svetlosnih linija. Izvan planete to je već bila druga stvar, posebno u ova vremena progona. Najsigurnije je bilo poslati neku časnu majku sa zapamćenom porukom ili usađenim distransom. Svaki kurir je u poslednje vreme dobijao sve veće količine šire. T-provere mogle su da iščitaju čak i mrtvu svest - ukoliko nije bila zaštićena širom. Svaka poruka izvan planete bila je šifrovana, ali neprijatelj je mogao da pogodi jednokratni zaštitnik koji ju je skrivao. Kretanje izvan planeta predstavljalo je veliku opasnost. Možda baš zbog toga rabin nije davao glasa od sebe.
     Pa, zašto sada razmišljam o takvim stvarima?
     "Još nema vesti od Dortujle?" zapita ona dok se Tamalane spremala da uđe u pretkomoru cevi gde su čekali njihovi ostali saputnici. Toliko ljudi. Zbog čega toliko ljudi?
     Odrade ugleda Stregi gore na rubu doka kako razgovara sa akolitkom iz odseka za veze. U blizini je bilo barem još šest ljudi iz odseka za veze.
     Tamalane se okrete, očito uvređena. "Dortujla! Svi su ti rekli da ćemo te obavestiti istog časa kada stigne nešto o njoj!"
     "Samo pitam Tam. Samo pitam."
     Odrade je pokorno sledila Tamalane u predvorje. Trebalo je postaviti monitor u svest i ispitati sve što se ovde pojavi. Mentalni upadi uvek su imali neki dobar izgovor. Bio je to način Bene Geserita, na šta ju je Belonda često podsećala.
     Neka se sada Bel, za promenu, brine o tim stvarima!
     Bilo je vreme za slobodno plutanje, za ponašanje u skladu sa strujama koje su se kretale oko nje.
     Dete Mora znalo je podosta o strujama.