20.

     Da bi valjano upoznao neku stvar spoznaj njene granice. Tek kada se pređe rub njene trpeljivosti pokazaće joj se prava priroda (Amtalov zakon). Ako ti je život u opasnosti ne oslanjaj se isključivo na teoriju.

     Komentar Bene Geserita

     Dankan Ajdaho stajao je gotovo u središtu vežbaonice, na oko tri koraka od ovog gole-deteta. Složene sprave za vežbanje nalazile su mu se pri ruci. Neke od njih bile su iscrpljujuće, a neke opasne.
     Dečak je ovog jutra delovao prijazno i prijemčivo.
     Da li ga bolje razumem zato što sam i sam gola? Sumnjiva pretpostavka. Ovaj je prozveden na sasvim različit način od onoga na koji su mene isplanirali. Isplanirali. Pravi izraz.
     Sestrinstvo je u granicama svojih mogućnosti nastojalo da rekonstruiše pravo Tegovo detinjstvo. Išle su toliko daleko da su mu obezbedile društvo jednog krasnog mladog dečaka koji je nadomeštavao davno izgubljenog brata. Uz to, Odrade mu je pružala produbljene pouke. Baš kao što je činila i Tegova rođena majka.
     Ajdaho se sećao starog bašara iz čijih čelija je razvijen ovaj dečak. Uman čovek, čije su primedbe zasluživale pažnju. Uz nevelik napor Ajdaho se spomenu držanja i reči tog čoveka.
     "Pravi ratnik uvek razume svog neprijatelja bolje no što razume svoje prijatelje. Opasna je zamka ako dozvoliš da razumevanje preraste u naklonost, što će se prirodno dogoditi ako ne budeš smotren."
     Teško je bilo razmišljati o umu koji je stajao iza takvih reči kao i klici koja je počivala negde u ovom detetu. Bašar je bio tako dubokomislen kada mu je onog davnog dana u tvrđavi na Gamuu govorio o naklonostima.
     "Naklonost prema neprijatelju - slabost kako policije tako i armije. Najopasnije su bile nesvesne naklonosti koje su uslovljavale da ne diraš neprijatelja jer je on opravdanje tvog postojanja."
     "Gospodine?"
     Kako je ovaj piskavi glasić mogao da postane zapovednička grmljavina starog bašara.
     "Šta je?"
     "Zbog čega samo tako stojite i posmatrate me?"
     "Bašara su nazivali Stara Pouzdanost. Jesi li to znao?"
     "Da, gospodine. Proučio sam njegov životopis."
     Da li je i sada bila posredi 'Stara Pouzdanost'? Zašto je Odrade želela da se tako brzo vaspostavi njegovo prvobitno sećanje?
     "Celokupno Sestrinstvo se zbog bašara dalo u prekopavanje svojih Drugih sećanja, preinačavajući svoja viđenja istorije. Jesu li ti to rekle?"
     "Ne, gospodine. Da li je važno da to znam? Vrhovna majka je kazala da ćete vi vežbati moje mišiće."
     "Sećam se da si voleo da piješ danijanski marinet, vrlo fini brendi."
     "Premlad sam da bih pio, gospodine."
     "Bio si mentat. Znaš li šta to znači?"
     "Znaću kada vaspostavite moja sećanja, zar ne?"
     Više ne 'Poštovani gospodine'. Davao je do znanja učitelju da prekine nepoželjno odlaganje.
     Ajdaho se osmehnu i za uzvrat dobi jedan osmejak. Privlačno dete. Bilo je lako osetiti prema njemu prirodnu naklonost.
     "Pripazi se", rekla je Odrade. "Umiljat je."
     Ajdaho se sećao Odradinih uputstava pre no što su mu doveli dečaka.
     "S obzirom na to da je svaki pojedinac do krajnje mere odgovoran za svoju ličnost," rekla je, "oblikovanje te ličnosti zahteva našu najveću brižljivost i pažnju."
     "Da li je to nužno i sa golom?"
     Te noći sedeli su u Ajdahovoj dnevnoj sobi, dok je Murbela slušala kao opčinjena.
     "Zapamtiće sve što ga budeš učio."
     "Mi, dakle, izvodimo malu premontažu originala."
     "Oprezno, Dankane! Ako kinjiš neko osetljivo dete, ako ga učiš da ne veruje nikom, stvorio si uslove za samoubistvo - sporo ili brzo, nije važno."
     "Da li ti to zaboravljaš da sam poznavao bašara?"
     "Zar se ne sećaš, Dankane, kako ti je bilo pre vaspostavljanja tvojih sećanja?"
     "Znao sam da bašar to može da učini i gledao sam u njemu svoje spasenje."
     "Tako on tebe sada vidi. To je posebna vrsta poverenja."
     "Pošteno ću se odnositi prema njemu."
     "Možeš da misliš da postupaš iz najpoštenijih pobuda, no savetujem ti da se dobro zagledaš u sebe svaki put kada se suočiš sa njegovim poverenjem."
     "A ako načinim grešku?"
     "Ispravićemo je ako bude moguće." Prešla je ovlaš pogledom - preko komeja i ponovo ga vratila na njega.
     "Znam da ćete nas promatrati!"
     "Neka te to ne sputava. Ne pokušavam da te učinim svesnim sebe. Samo opreznim. I zapamti da Sestrinstvo poseduje delotvorne metode isceljenja."
     "Biću oprezan."
     "Možda se sećaš da je upravo bašar rekao: 'Žestina koju ispoljavaš prema našim neprijateljima uvek je ublažena nadom da ćemo izvući neku poruku.'"
     "Ne mogu o njemu da razmišljam kao o neprijatelju. Bašar je bio jedan od najboljih ljudi koje sam poznavao."
     "Izvrsno. Poveravam ti ga."
     I evo tog dečaka ovde na podu vežbaonice, dečaka koji je postajao sve nestrpljiviji zbog učiteljevog oklevanja.
     "Gospodine, je li ovo deo obuke - ovo stajanje ovde. Znam ponekad..."
     "Budi miran."
     Teg je već ovladao vojničkim strpljenjem. Niko ga tome nije naučio. Ono je poticalo iz njegovih bivših sećanja. Ajdaho odjednom postade očaran ovim novim saznanjem o bašaru.
     Znale su da će me vezati na taj način!
     Nikada se nije smela potceniti sposobnost ubeđivanja koju su posedovale Bene Geserit. Moglo ti se desiti da uhvatiš sebe kako radiš stvari za njih a da nisi ni svestan pritiska koji je bio primenjen. Tanano i prokleto. Bilo je naknada za to, dakako. Živeo si u zanimljivim vremenima, kao što je bio slučaj sa drevnim prokletnicima. Sve u svemu, zaključi Ajdaho, davao je prednost zanimljivim vremenima, pa čak i ovakvim vremenima.
     On duboko udahnu. "Vaspostavljanje tvojih prvobitnih sećanja prouzrokovaće bol - fizički i mentalni. Mentalni bolovi su na neki način teži. Ja treba da te pripremim za to."
     I dalje je samo nemo posmatrao. Nije progovarao ni reči.
     "Počećemo bez oružja, koristeći jedno zamišljeno sečivo u tvojoj desnoj ruci. To je jedna varijacija 'Pet stavova'. Svaka reakcija započinje pre nužde za njom. Spusti ruku niz bok i opusti se."
     Došavši Tegu iza leđa, Ajdaho uhvati dečakovu desnu ruku ispod lakta i pokaza mu prve pokrete.
     "Svaki napadač je pero koje lebdi nad nekom beskrajnom stazom. Kad se to pero približi, tvoje je da ga skreneš i ukloniš. Tvoja reakcija mora biti kao dašak vazduha koji oduvava to pero."
     Ajdaho iskorači u stranu i stade da posmatra Tega koji je ponavljao pokrete, ispravljajući ga povremeno oštrim udarcima po pogrešno upotrebljenom mišiću.
     "Pusti da ti telo savlada pokret!" odgovorio je kada je Teg upitao zašto to čini.
     U trenucima predaha Teg je želeo da sazna šta je Ajdaho mislio pod 'mentalnim bolovima'.
     "Oko tvojih prvobitnih sećanja uzdižu se zidovi utisnuti u tvoju gola-reinkarnaciju. U pogodnom trenutku neka od tih sećanja krenuće natrag, poput talasa plime. Neće sva sećanja biti prijatna."
     "Vrhovna majka kaže da je bašar vaspostavio vaša sećanja."
     "Tako ti bogova mračnih dubina, dete! Zbog čega stalno govoriš 'bašar'. To si bio ti!"
     "Ali ja to ne znam."
     "Ti predstavljaš poseban problem. Da bi se probudio jedan gola potrebno je sećanje trenutka smrti. Ćelije od kojih si ti nastao ne nose sećanja smrti."
     "Ali bašar... bašar je mrtav."
     "Bašar! Da, on je mrtav. Moraš da osetiš to tamo gde te najviše boli i da shvatiš da si ti taj bašar."
     "Možete li stvarno da mi vratite ta sećanja?"
     "Ukoliko si u stanju da podneseš bol. Znaš li šta sam rekao kada si ti meni vaspostavio sećanje? Rekao sam: 'Atreidi! Svi ste tako prokleto slični!'"
     "Ti si me... mrzeo?"
     "Da, a tebi je bilo odvratno ono što si mi učinio. Da li ti to pruža neku predstavu o tome šta moram da uradim?"
     "Da, gospodine." Vrlo tihim glasom.
     "Vrhovna majka kaže da ne smem da izneverim tvoje poverenje... mada si ti izneverio moje."
     "Ali vaspostavio sam vam sećanja?"
     "Vidiš kako je lako razmišljati o sebi kao o bašaru? Bio si iznenađen. Tačno je, inače, da si vaspostavio moja sećanja."
     "To je sve što želim."
     "Tako ti kažeš."
     "Majka... Vrhovna majka veli da ste vi mentat. Da li će to pomoći... mislim to što sam i ja bio mentat?"
     "Logika poručuje 'Da'. Ali mi, mentati, imamo jednu izreku koja veli da je logika slepa. Svesni smo, isto tako, da te upravo logika izbacuje iz sedla u haos."
     "Znam šta haos znači!" Vrlo ponosno.
     "Tako ti misliš."
     "I imam poverenja u vas!"
     "Slušaj me! Mi smo sluge Bene Geserita. Časne majke ne temelje svoj red na poverenju."
     "Zar ne bi trebalo da verujem majci... Vrhovnoj?"
     "U granicama koje ćeš spoznati i uvažavati. Za sada te upozoravam da Bene Geserit radi po sistemu organizovanog nepoverenja." Jesu li te podučavale o demokratiji?"
     "Da, gospodine. To je kada glasate za..."
     "To je tamo gde ne veruješ nikome ko ima vlast nad tobom! Sestre to dobro znaju. Ne veruj previše."
     "Onda ni vama ne bi trebalo da verujem?"
     "Jedino poverenje koje možeš da imaš u mene jeste da ću učiniti najbolje što umem da vaspostavim tvoja prvobitna sećanja."
     "Onda ne marim koliko će me boleti." Podigao je oči prema komejima, dok mu se na licu očitavalo razumevanje njihove svrhe. "Da li im smeta što govorite ovakve stvari o njima?"
     "Njih mentat ne zanima ni u kom drugom smislu sem kao izvor podataka."
     "Da li to znači činjenicu?"
     "Činjenice su krhke. Mentat može da se zapetlja u njima. Odviše pouzdanih podataka. To ti je kao diplomatija. Potrebno ti je nekoliko dobrih laži da bi došao do svoje projekcije."
     "Ja sam... zbunjen." Upotrebio je tu reč uz kolebanje, nesiguran da li je to ono što je hteo da kaže.
     "Rekao sam to jedanput Vrhovnoj majci. Ona je odgovorila: 'Ružno sam se ponašala.'"
     "Ne bi trebalo da me vi... zbunjujete?"
     "Sem ako iz toga nešto ne možeš da naučiš."
     A kada je Teg i dalje gledao zbunjeno, Ajdaho reče: "Da ti ispričam jednu priču."
     Teg je smesta seo na pod što je svedočilo da je i Odrade često primenjivala istovetnu tehniku. Dobro. Teg je već bio prijemčiv.
     "U jednom od svojih života imao sam psa koji je mrzeo rakove", reče Ajdaho.
     "Imam rakove. Oni potiču iz Velikog mora."
     "Da. Moj pas je mrzeo rakove zbog toga što je jedan od njih imao gadnu naviku da mu pljuje u oko. To peče. Da stvar bude gora, pljuvanje je dopiralo iz jedne naizgled nevine rupe u pesku. Nije se mogao videti nikakav rak."
     "Šta je tvoj pas učinio?" Nagnuo se napred, podbočivši bradu pesnicom.
     "Iskopao je nametljivca i doneo ga meni." Ajdaho se osmehnu. "Prva pouka: Ne daj da te nešto nepoznato pljuje u oko."
     Teg se nasmeja i zatapša rukama.
     "Ali pogledaj to očima mog psa. Uhvati pljuvača! Potom - sledi slavna nagrada - gospodar je zadovoljan."
     "Da li je tvoj pas iskopao još neke rakove?"
     "Svaki put kad bismo otišli na plažu režeći bi nasrnuo na pljuvače, a gospodar bi mu ih oduzimao. Nikako se nisu dali videti. Ostajala je samo prazna školjka sa komadićima mesa koji su i dalje prianjali za unutrašnjost."
     "Da li ste ih jeli?"
     "Pogledaj to očima psa. Pljuvače je stigla zaslužena kazna. On je otkrio način da oslobodi svoj svet od nasrtljivih stvari a gospodar je zadovoljan njime."
     Teg tada iskaza svu svoju bistrinu: "Da li sestre razmišljaju o nama kao o psima?"
     "Na neki način. Nikada to nemoj zaboraviti. Kada se vratiš u svoje odaje razmišljaj o veleizdaji. To će ti olakšati razumevanje našeg odnosa prema našim gospodarima."
     Teg podiže oči ka komejima a zatim ih vrati na Ajdaha bez ijedne reči.
     Ajdaho usmeri pogled prema vratima iza Tega, rekavši: "Ova priča važi i za tebe."
     Teg skoči na noge očekujući da vidi Vrhovnu majku. No, tamo ugleda Murbelu.
     Stajala je oslonjena na zid pored vrata.
     "Beli se neće dopasti što govoriš o Sestrinstvu na taj način," primeti ona.
     "Odrade mi je rekla da imam odrešene ruke." On pogleda Tega. "Protraćili smo dovoljno vremena na prazne priče! Da vidimo da li je tvoje telo nešto naučilo."
     Čudno osećanje uzbuđenja obuze Murbelu kada je ušla u vežbaonicu i ugledala Dankana sa ovim dečakom. Posmatrala ga je izvesno vreme, svesna da ga vidi u novoj i bezmalo svetlosti Bene Geserita. Uputstva Vrhovne majke došla su do izražaja u Dankanovoj otvorenosti prema Tegu. Izuzetno čudan doživljaj predstavlja ta nova svest: kao da se krupnim korakom udaljila od svojih bivših drugarica. Taj doživljaj bio je prožet osećanjem gubitka.
     Murbela je otkrila da joj nedostaju neobične stvari iz prethodnog razdoblja njenog života. Nije se to odnosilo na lov po ulicama, potragu za novim muškarcima koje je zarobljavala i stavljala pod nadzor Uvaženih Naložnica. Moći koje su poticale od stvaranja seksualnih privrženosti izgubile su draž pod uticajem obuke Bene Geserita i njenih iskustava sa Dankanom. Priznavala je da joj ipak nedostaje jedan činilac te moći: osećaj pripadnosti sili koju ništa nije moglo da zaustavi.
     Bilo je to u isti mah i apstraktno i specifično. Nisu u pitanju bila uvek nova osvajanja, već očekivanje neminovne pobede koje je delom dolazilo od droge što ju je delila sa sestrama, Uvaženim Naložnicama. Kako je ta potreba čilela sa prebacivanjem na melanž, sve više je sticala uvid u tu staru zavisnost iz drugačijeg ugla. Hemičarke Bene Geserita koje su izdvojile surogat adrenalina iz uzoraka njene krvi čuvali su ga spremnog u slučaju da ga zatraži. Znala je da neće. Mučilo ju je, međutim, još jedno povlačenje. Ne zarobljavanje muškaraca, već nedostatak njihovog društva. Nešto joj je u njoj govorilo da je sa tim zauvek završeno. Nikada to neće ponovo doživeti. Nova saznanja izmenila su njenu prošlost.
     Krstarila je ovog jutra hodnicima između svojih odaja i sale za vežbanje, želeći da posmatra Dankana sa dečakom, a opet strahujući da bi njeno prisustvo moglo da poremeti tok stvari. Često se prepuštala takvom krstarenju poslednjih dana, posle napornijih jutarnjih časova sa jednom časnom majkom, učiteljicom. U potonje vreme neretko su je pohodile misli o Uvaženim Naložnicama.
     Nije mogla da se otarasi osećanja gubitka. Bila je to takva praznina da se pitala da li uopšte postoji nešto čime bi je ispunila. Osećaj je bio čak i gori od onog koji je dolazio od starenja. Starenje jedne Uvažene Naložnice donosilo je svoje nagrade. Moći skupljene u tom Sestrinstvu pokazivale su težnju da se sa godinama uvećaju. Nije to. Bio je to apsolutni gubitak.
     Poražena sam.
     Uvažene Naložnice nikada nisu pomišljale na poraz. Murbela je osećala da je primorana na to. Znala je da su neprijatelji ponekad ubijali Uvažene Naložnice. Ti neprijatelji uvek su plaćali skupu cenu za to. Zakon je glasio: čitave planete zaviti u crno, da bi se kaznio makar samo jedan prekršilac.
     Murbela je znala da Uvažene Naložnice tragaju za Kapitolom. Znala je da bi u ime duga bivšoj odanosti trebalo da pomogne progoniteljkama. Jetkost njenog ličnog poraza počivala je u činjenici da nije želela da Bene Geserit plati cenu koja bi se pamtila.
     Bene Geserit su previše dragocene.
     Imale su bezgraničnu vrednost za Uvažene Naložnice. Murbela je sumnjala da je bilo koja druga Uvažena Naložnica ikada to čak i naslutila.
     Taština.
     To je u isti mah bila ocena njenih bivših sestara. I same sebe, kakva sam bila. Užasan ponos. Izrastao iz potčinjenosti tokom mnogo pokoljenja, pre no što su uspele da osvoje vlast. Murbela je pokušala da to saopšti Odradi, prepričavajući joj deo istorije koju su propovedale Uvažene Naložnice.
     "Od roba postaje gadan gospodar", rekla je Odrade.
     Murbela je shvatila da su Uvažene Naložnice imale svoj obrazac. Jednom ga je i ona prihvatila, ali sada ga je odbacila nesposobna da u potpunosti razume tu promenu.
     Prerasla sam te stvari. Sada bi mi delovale detinjasto.
     Dankan je još jednom prekinuo praktičnu obuku. Učitelj i đak kupali su se u znoju. Stajali su dahćući, boreći se za dah i izmenjujući neobične poglede. Zavera? Dečak je delovao neobično zrelo.
     Murbela se priseti Odradine opaske: "Zrelost nameće vlastito ponašanje. Jedna od naših pouka - učini te imperative prijemčivim svesti. Preoblikuj nagone."
     One su me preoblikovale i činiće to i dalje.
     Mogla je da vidi istu stvar na delu u Dankanovom ponašanju prema dečaku goli.
     "To je aktivnost koja izaziva mnoge naboje u društvu koje stvaramo," rekla joj je Odrade. "To nas primorava na stalno prilagođavanje."
     Kako se one mogu prilagoditi njenim bivšim sestrama?
     Odrade je ispoljila sebi svojstvenu hladnokrvnost kada je čula ovo pitanje.
     "Suočavamo se sa glavnim prilagođavanjima zbog naših aktivnosti u prošlosti. Isto tako je bilo za vreme Tiraninove vladavine."
     Prilagodavanja?
     Dankan je govorio dečaku. Murbela se primače da bi čula o čemu je reč.
     "Izneli su ti pripovest o Muad'Dibu. Dobro. Ti si Atreid, što podrazumeva da imaš mana."
     "Da li to znači grešaka, gospodine?"
     "Prokleto si u pravu! Nikada se ne opredeljuj za neki pravac samo zbog toga što ti on nudi priliku za dramatične gestove."
     "Jesam li tako umro?"
     Na detinji način razmišlja o svojoj bivšoj ličnosti u prvom licu jednine.
     "Ti prosuđuješ. Ali u tome i jeste jedna od slabosti Atreida. Privlačne stvari, gestovi. Umreti na rogovima velikog bika, kao što je Muad'Dibov deda skončao. Velika predstava za njegov narod. Silesija legendi za pokolenja! I sada, posle svih ovih eona, možeš tu i tamo da čuješ ponešto o tome."
     "Vrhovna majka mi je ispričala tu priču."
     "Tvoja rođena majka sigurno ti ju je, takođe, kazivala."
     Dečak uzdrhta. "Kada spomenete moju rođenu majku javlja mi se neko čudno osećanje." Strah u njegovom glasu.
     "Čudna osećanja su jedna stvar: ova pouka je nešto drugo. Govorim ti o nečemu čiji naziv odoleva vremenu: desijanski gest. Svojevremeno se zvao atreidesijanski, ali to je suviše rogobatno."
     Dečak još jednom dodirnu jezgro gole svesti. "Čak i pseći život ima svoju cenu."
     Murbela zaustavi dah, motreći šta će se dogoditi - odrasli um u dečačkom telu. Uznemirujuće.
     "Tvoja rođena majka bila je Dženet Roksborou od lerneuskih Roksboroa," reče Ajdaho. "Ona je pripadala Bene Geseritu. Tvoj otac se zvao Loši Teg, i bio je CHOAM-ov funkcioner. Kroz nekoliko minuta pokazaću ti bašarevu omiljenu sliku njegove kuće na Lerneusu. Želim da je zadržiš i pomno proučiš. Razmišljaj o tome kao o svom omiljenom mestu."
     Teg klimnu, ali je izraz lica otkrivao strah.
     Da li je bilo moguće da je veliki mentat ratnik poznavao strah? Murbela zavrte glavom. Posedovala je intelektualno znanje o onome što je Teg činio, ali je osećala da su izveštaji puni pukotina. Ovde je bila reč o nečemu što možda nikada neće iskusiti. Kakvo je moglo biti to osećanje ponovnog buđenja u novom životu sa netaknutim sećanjima ostalih svojih bitisanja? Naslućivala je da je to veoma različito od Drugih sećanja neke časne majke.
     "Um na svom početku," krstio je to Dankan. "Buđenje tvog istinskog bića. Osećao sam se kao zagnjuren u magičnu vaseljenu. Moja svest je bila najpre krug, a potom kugla. Proizvoljni oblici postali su prolazni. Sto nije bio sto. Potom sam pao u trans - sve je oko mene poprimalo svetlucava svojstva. Ništa nije bilo stvarno. Kada je to prošlo osetio sam da sam izgubio jednu stvarnost. Moj sto ponovo je bio sto."
     Proučila je priručnik Bene Geserita - "Buđenje prvobitnih sećanja kod gole". Dankan je odstupao od tih uputstava: zašto?
     Ostavio je dečaka i približio se Murbeli.
     "Moram da razgovaram sa Šeanom", reče joj u prolazu. "Mora da postoji neki bolji način."