The information contained in this book or books is provided for informational purposes only and includes the book title, author name, and a brief description or abstract. For the full text of the book, please contact the author or publisher.
Sveštenik je pozvan da ispovedi jednu ženu koja umire. Na putu prema svojoj kući, nešto kasnije, ubijen je. Jedini trag je spisak naizgled nepovezanih imena nađen na njegovom telu. Kada Mark Easterbrook počinje da rešava ovu zagonetku, on otkriva vezu između ljudi sa liste i kobnog događaja.
Ovo je jedan od ređe pominjanih naslova Agate Kristi, mada neopravdano, obzirom da je nekako drugačiji od romana na koje smo navikli, bar kada je ona u pitanju. Na ovom mestu, na samom početku za radnju romana možda upravo treba pomenuti jedan citat iz knjige, iz "Predgovora Marka Easterbrooka", u kome se kaže: "Nije, naime, moguće početi od početka, ići do kraja i tada stati. Jer, gde je početak? Povesničaru to uvijek predstavlja poteškoću. Na kojem mestu u povesti počinje određeni dio povesti".
Leš u biblioteci (izdat 1942.) je roman Agathe Christie sa Miss Marple u glavnoj ulozi.
Jednog mirnog jutra u St. Mary Mead, porodica Bantry se budi da bi otkrila mrtvu djevojku u biblioteci. Malo kasnije nađeno je još jedno truplo. Šire se tračevi, a porodica Bantry poziva Miss Marple da istraži.
Ova kolekcija nazvana imenom "Listardalova tajna" mogla bi se sa pravom nazvati kolekcijom romanticnihh misterija, misterija kojima je zajednicki zlocin ili namera zlocina iz ljubavi i zbog ljubavi...ili ljubav kao posledica misterije... misterija ili zlocin koji za posledicu ili uzrok ima romanticna osecanja ili zelju za posedovanjem... sve u svemu vidimo da ljubav i misterija uvek nekako idu zajedno, a kad je u blizini i gospodja Kristi bude malo i zlocina...
Sa citanjem obicno pocinjemo od prve price "Listardalova tajna" gde upoznajemo zenu, gdju Sent Vinsent koja je pripadnica tzv osiromasenog plemstva i koja pokusava da ocuva dostojanstvo svoje porodice i da obezbedi srecu i bolju buducnost svojoj deci. Potaknuta zeljom da novi mladic njene cerke, koji je pripadnik vise klase, i koji ce moci da joj obezbedi zivot u luksuzu na koji je ona kao mala navikla, stekne sto bolje misljenje o njoj, ona za sebe i svoju decu iznajmljuje kucu u ul Sevijat plejs, poznatu kao kucu Lorda Listerdejla.
U oglasu je pisalo: Iskljucivo otmenoj gospodi. Mala kuca u Vestminsteru, izuzetno opremljena, nudimo onima koji bi zaista vodili racuna o njoj. Minimalna stanarina. Bez posrednika... Zasto je za iznajmljivanje kuce Lorda Lisrtedejl stanarina minimalna? Gde je tajanstveno nestao Lord Listerdejl pre vise godina, da li je zuopste ziv? Da li je zazidan iza debelih zidova otmene vile, kao sto mislil mladi Rupert, sin gdje Sent Vinsent? Zasto je batler Kventin o svom gospodaru govorio u "proslom vremenu" i zasto je uslov agencije koja izdaje kucu bio da sluge ostanu na svojim mestima? Mladi, nestrpljivi Rupert krece da istrazi tajnu Lorda Listerdejla i otkriva nesto sto zaista zvuci neverovatno!!! Otkrijte sta je to u ovoj do kraja uzbudljivoj noveli Agate Kristi.
U svojoj palati u Ramatu, princ daje paket sa draguljima svom pilotu, u nadi da će ovaj uspeti da ih prokrijumčari u Englesku. Ali, pre nego je paket stigao na svoje odredište i princ i njegov pilot bili su mrtvi. Nekoliko grupa ljudi traži dragulje i za njih je ubistvo mala cena za dragulje vredne milione funti. Uplašeni adolescent donosi Hercule Poirotu jedan od najizazovnijih slučajeva u njegovoj dugoj i briljantnoj karijeri: ubica teroriše učenike jedne škole. Osumnjičeni student postaje magnet za zlo i za smrt. Do poslednje stranice ovog uzbudljivog romana citalac ne sluti ko je zločinac, a onda spadaju maske s lica koja su nam bila stalno pred očima. Poaro i jedna hrabra devojčica likuju...
Mišolovka je najduže neprekidno igrana predstava u istoriji pozorišta.
Na sceni je neprekidno više od pedeset godina. Premijerno je izvedena
25. novembra 1952. u londonskom Ambasadors teatru, postala je svetski
fenomen kao najduže u kontinuitetu igrana pozorišna predstava svih
vremena, 1973. godine iz Ambasadors teatra seli se u St. Martins Theatre
u Londonskom West End-u gde se igra i dan danas. Mišolovka je uspešno
postavljena i na beogradskoj sceni: verzija ove predstave se već više
godina sa uspehom prikazuje u Beogradskom dramskom pozorištu.
U tijeku je Drugi svjetski rat. RAF nastoji odbiti njemačke zračne snage, a Britanija se suočava s još većom prijetnjom koja dolazi od "neprijatelja iznutra" - petokolonaša koji se nalaze na visokim položajima unutar svog društva. Rat, međutim, nije nimalo izmijenio Sans Souci, malo obalno ljetovalište. I dalje je nastanjeno umirovljenim vojnim časnicima, postarijim damama sklonim ogovaranju, bezopasnim ekscentricima, mladim ljubavnim parovima, a tu su i hipohondar i njegova bezlicna žena, mlada majka, izbjeglica iz Njemačke...
Ipak, vjeruje se da se među njima nalaze i špijuni, N i M, muskarac i žena, nacistički plaćenici koji se predstavljaju za obične građane, a zapravo su odgovorni za smrt najboljeg britanskog agenta i imaju vazan zadatak u najavljenoj invaziji na Otok. Sredovječcni bračni i špijunski par, Tommy i Tuppence Beresford, od britanske obavještajne službe dobiva zadatak da među tim šarolikim društvom u Sans Souciju otkrije izdajice.
Već na početku romana brzo shvatamo oko čega se vodi radnja romana - Jacko Argyle je optužen za ubistvo svoje majke i osuđen je za to... U zatvoru se razboleo i umro. Slučaj je završen. Međutim, on je još tada govorio da ima alibi za vreme kada se ubistvo desilo - jedan čovek ga je povezao kolima i baš u to vreme, u tih kritičnih pola sata, on je bio sa njim, daleko od mesta zločina. Njegovu priču, na žalost nisu mogli da provere jer se na objavljen poziv da se dotični čovek javi i potvrdi njegove navode - niko nije odazivao.
Gospođica Arandel umrla je 1. maja. Njena smrt nije nikog iznenadila, ali je buru izazvao njen testament. Ljudi su se zgražavali. Neki su očajavali, drugi su bili prijatno iznenađeni. Nedeljama, ili bolje reći mesecima, gradić nije ni o čemu drugome pričao. Testament je napisan 21. aprila, malo pre smrti gospođice Arandel. Dodajmo tome da su je njeni bliski rođaci posetili nešto ranije. 17. aprila piše pismo Herkulu Poarou izražavajući svoje sumnje da bi mogla biti ubijena. Čudom, on ne dobija pismo sve do 28. juna, kada je ona već davno bila mrtva.
Poaro "vodi borbu" sa svima njima pokušavajući da na pravi način uposli svoje "male sive celije" ne bi li otkrio neku nit za koju će se uhvatiti. On dobro igra svoju igru pokušavajući da pronikne u karaktere glavnih likova na sceni a ne odajući pri tome svoju ličnu zainteresovanost da ubicu privede pravdi. Pored borbe sa njima, Poaro uporedo vodi borbu i sa Hejstingsom koji je toliko sumnjičav da i dalje tvrdi da je Poaro sve umislio i da ubistva nema, verujući da ga je povukla strast i želja za tim da ipak postoji nešto mračno u celoj priči. Hejstingse, u pravu ste. To jeste moja slaba tačka. Ja sebi ličim na hirurga koji se specijalizovao za jednu bolest, recimo, za slepo crevo... Čim kod takvog lekara dođe pacijent ovaj traži simptome bolesti za koju se specijalizovao. Tako je slučaj i sa mnom. Ja se uvek pitam: da li bi to moglo da bude ubistvo? I, znate, prijatelju moj, često sam u pravu!
Lymstock je bio gradić prepun tajni, gradić u kojem je iznenadna navala anonimnih pisama izazvala tek neznatne reakcije. Ali sve se mijenja kada anonimno pismo primi gđa. Symmington i nakon toga počini samoubojstvo. Njena posljednja poruka bila je "ne mogu dalje". Jedino je gđica Marple posumnjala u samoubojstvo. Da li je to djelo otrovnog pisma ili...?
Ovo prase je otišlo na pijacu, ovo prase je ostalo kod kuće. Ta pesmica se stalno vrtela u Poaroovoj glavi. Karolajn Krejl je bila osuđena za ubistvo svog muža - ali postojalo je i petoro drugih osumnjičenih. Filip Blejk, berzanski posrednik - koji je otišao na pijacu, Meredit Blejk, seoski vlastelin - koji je ostao kod kuće. Elsa Grir, bogata raspuštenica - koja je pojela pečenicu. Gospođica Vilijams, odana guvernanta - koja nije dobila ništa. Andjela Voren, unakazena sestra - koja je plakala celim putem do kuće! Da li je Karolajn Krejl bila kriva - ili jedno od prasića?
Kao što znamo Poaro nikada nije bio osoba koja se povodila za tuđim mišljenjem, već je zeleo da oformi svoje. Njegova dužnost u ovom slučaju nije bila da prihvati tuđa gledišta već da sve sam ispita i da se uveri da se činjenice slažu sa iznetim tvrđenjima i u situaciji dok on objašnjava prisutnima kako se desio zločin... jedna od pet osoba koja je bila optužena uzviknula je da to nije tačno i da bi samo budala u to mogla da poveruje. Smireni Poaro joj odgovara: Ja nisam budala, a sem toga, to i ne mislim. U stvari veoma dobro znam ko je ubio Emijasa Krejla. Ko je ubio Emijasa Krejla saznaćete i vi ako do kraja procitate ovaj roman uzbudljiv i napet na svakoj svojoj stranici...
Hercule Poirot služi se ponovno svojom besprijekornom logikom i istražuje najzamršenije slučajeve. Tko filmskoj zvijezdi šalje prijeteća pisma tražeći "Zapadnu zvijezdu", njezin dijamant? Gdje strani agenti skrivaju otetoga premijera? Zašto je umro arheolog koji je otkrio faraonovu grobnicu?
Nick Buckley je neobično ime za zgodnu mladu ženu. No i život što ga je vodila bio je neobičan. Smrt ju je gotovo svakodnevno pokušala uzet k sebi, ali u tome nije uspijevala... Kad je otkrio rupu od metka u njezinom šeširu, Hercule Poirot zaključi da joj je potrebna zaštita... Agatha Christie ponovno blista u zapletu i neočekivanom raspletu, genijalnom rješenju “malih sivih stanica” Herculea Poirota.
Pustolovina božićnog pudinga (izdata 1960.) je zbirka od 6 kriminalistička priča Agathe Christie. Pet slučajeva riješava Hercule Poirot, a zadnji Miss Marple.
Putnik za Frankfurt (izdan 1970.) je špijunski roman "kraljice krimića". To je zadnji od njenih malobrojnih špijunskih romana.
Kad dosađenom diplomatu priđe žena kojoj je život u opasnosti, on joj u slabosti daje svoju putovnicu i kartu. Odjednom i Stafford Nyeov život je na liniji jer je saznao informacije od kojih se može spasiti samo tako da nadmudri groficu von Waldsausen koja želi dominirati svijetom tako što koristi mlade vojnike za razvoj nacizma.
Žitelji viktorijanske kuće po imenu Stonigejts bili su ubeđeni da ljupku i krhku Kari Lujzu Serokold svi obožavaju. Ali, događaji koji će uslediti nateraće ih da se zapitaju da li je zaista tako.
U ogromnom viktorijanskom zdanju u kojem živi Carrie Louise, stara prijateljica Jane Marple, u zraku se osjeća opasnost. Na nagovor zajedničke prijateljice gđca Marple odlazi na imanje koje je sada pretvoreno u rehabilitacijski centar za maloljetne delinkvente. Mjesto vrvi mladim prijestupnicima, a jedan od njih pokuša ubiti upravitelja Lewisa Serrocolda, trećeg supruga Carrie Louise. Na sreću – neuspješno!
To se, međutim, ne može reći za misterioznog posjetitelja koji u isto vrijeme biva ustrijeljen u drugom dijelu zamka. Ispostavi se da je rijeć o Christianu Gulbrandsenu, posinku Carrie Louise. Gđica Marple mora upotrijebiti svu svoju lukavost kako bi riješila zagonetku njegova posjeta... i njegova ubojstva...
Herkulu Poarou se nije dopadalo što mora da pije aperitiv van kuće po ovom vetrovitom jesenjem danu. Još manje mu se dopadala ova nameštena predstava koja uključuje mladića koji teatralno leži na ivici bazena, sredovečnu ženu s revolverom i crvenu boju koja kaplje u vodu bazena. Ovo nije bila baš adekvatna zabava uz ručak u jednoj engleskoj kući za odmor... i, zapravo, to nije ni bila nameštena predstava. Poaro je gledao u čoveka koji je umirao, ako već nije bio mrtav.
Kad je lady Angkatell organizirala vikend - zabavu na svom seoskom imanju, Šupljini, činilo se kako je mislila na sve, sposoban batler, dovoljan broj kućnih pomoćnica – zapravo, jedina stvar koju je, izgleda, previdjela bila je činjenica kako se većina njezinih gostiju međusobno ne podnosi. Jedan od pozvanih na nedjeljni ručak bio je i Hercule Poirot. S veseljem se odazvao, no doček ga je razocarao. Naime, pretpostavio je da su upravo za njega inscenirali ubojstvo...
Ipak, ubojstvo je bilo i više nego stvarno, dok nesretnik umire na rubu bazena, pištolj dotle lagano tone na dno. Slučaj izgleda prilično jednostavno, no ništa nije onako kao što se čini, počev od toga da pištolj koji je pao u bazen nije bio onaj iz kojeg je ispaljen kobni hitac. Policija istražuje i pojavljuju se brojni tragovi koji ne vode nikuda. Svatko od gostiju ima svoju priču, ali ni jedna nije u potpunosti istinita. Je li razlog ljubomora ili nešto drugo. Sumnjivi su svi, a u jednom trenutku čak i veliki Hercule Poirot koji je zbunjen slučajem. U međuvremenu ubojica namjerava opet ubiti...
Bili su na odmoru u Jerusalimu, cudna porodica vezana mrznjom prema svom matrijarhu monstruoznoj i zloj g-dji Bojnton. Zena bez milosti sa zadovoljstvom je gurala prelepu mladu devojku na ivicu ludila i vec je drzala brata i sestru u mrezi licnog terora. Njena zedj za osvetom i torturom bila je nezasita. Ali sada, u tamnim senkama pustinjske noci, g-dja Bojnton lezi mrtva. Nema sumnje da je ubijena niti je ijedna suza isplakana nad zlocinom; ali Herkul Poaro treba da nadje ubicu u slucaju u kojem je svako sumnjiv, svaki osumnjiceni ima motiv i svaki motiv je moguca laz.
Miss Marple prima pismo od Mr. Rafiela, koga je upoznala na jednom od svojih putovanja. U pismu, on joj ostavlja instrukcije da istrazi zlocin posle njegove smrti. Jedini problem je u tome sto joj nije rekao ni ko je umesan u ubistvo, ni kada ni gde se odigralo. Ali Miss Marple u svakom slucaju resava i ovu misteriju.
Agata Kristi je u ovom romanu gospodjici Marpl, sada vec u godinama i pomalo senilnoj, namenila kao slucaj resavanje misterije o kojoj ne zna apsolutno nista, cak ni da li zlocin uopste i postoji. Tako nesto mogla je samo ona da zamisli i da pricu izvede tako da je nasa stara gospodjica zaista i resi.
Naime, Dzejn Marpl bila je suocena sa hirom svog starog prijatelja, gospodina Rafijela, koji joj posle svoje smrti u nasledstvo ostavlja pozamasnu svotu novca ali ima i jedan zahtev - od nje trazi da istrazi jedan zlocin, ali joj ne govori nista vise, ni kakav zlocin je u pitanju, ni da li je neko ubijen, ni ko je optuzen, ni gde, ni kada je zlocin izvrsen... On u pismu koje su joj dali njegovi advokati, od nje trazi samo da sledi uputstva koja ce dobiti ako prihvati zadatak... Njena prirodna radoznalost naterace je da prihvati ove neobicne uslove...
U udaljenoj kuci u srcu Dartmoora, sestoro ljudi okupljenih oko malog okruglog stola pristupilo je spiritualistickoj seansi. Tenzija raste... kada se pojavljuje poruka: Kapetan Trevelyan... mrtav... ubijen... Da li je to crna magija ili samo necija neslana sala? Jedini nacin da se sazna jeste da se pronadje Kapetan Trevelyan. Na nesrecu, njegov dom je sest milja udaljen... snezne lavine su blokirale put do njegove kuce... Neko do sestoro ljudi treba da krene na put...
Kapetan Trevilijan, vlasnik velike Sitafordske kuce, odlucio ju je zajedno sa sest bungalova na imanju izdati dok je on sam u najblizem gradu Eksemptonu, udaljenom cak sest milja od Sitaforda iznajmio manju kucu nazvanu Hejzelmur, koja je savrseno zadovoljavala njegove potrebe. Od iznajmljivanja velikog zdanja ostvarivao je solidan prihod koji mu je omogucavao udoban zivot. Sitafordsku kucu zakupila je udovica, gospodja Vilet koja je cerkom Violetom dosla iz Juzne Afrike. U bungalovima su bili Major Dzon Barnabi, najbolji prijatelj kapetana Trevilijana, zatim, gospodin Rajkroft koji je obozavao ptice a i bavio se spiritualizmom, mladi Ronald Garfild koji je ziveo sa tetkom, gospodin Djuk o kome se kao najnovijem zakupcu malo znalo osim da je pasionirani bastovan...
Drustvo iz Sitaforda se obicno skupljalo jednom nedeljno kod kapetana Trevilijana u velikoj kuci. Sada su resili da prihvate poziv novog stanara, gospodje Vilet da provedu vece sa njom. Posle caja, na predlog gospodina Rajkrofta resili su da malo prizivaju duhove... Sestoro ljudi okupljenih oko malog okruglog stola posle nekog vremena i raznih poruka za neke od prisutnih zapanjile su reci: Kapetan Trevilijan... mrtav... Svi su zaprepasteni. Pola sest je, vece pada, sneg je blokirao sve puteve, nikakvog prevoza nema, Sitaford je miljama udaljen od Eksemptona, ali su oni svesni da neko od njih treba da krene i proveri da li je kapetan Trevilijan zaista u nekoj opasnosti ili je sve samo sala...
Njegov prijatelj Major Barnabi resava da se po mecavi uputi do njega. Iako je nekada bio aktivan sportista i sa kapetanom Trevilijanom obisao svajcarske planine i zimi na skijama i leti, penjuci se, sada je vec u godinama, ali ih umiruje recima da ce za nekoliko sati stici do Trevilijana. Sav promrzao, tesko disuci stize do njegove kuce i naravno, zatice ga mrtvog. Sitafordska misterija odnosno Zlocin u Hezelmuru pocinju da se odvijaju pred nama.
We use cookies to understand how you use our site, to personalize content and to improve your experience. By continuing to use our site, you accept our use of cookies and you agree with Privacy Policy and Terms of Use